Svi smo zastali. Nisam bila sto posto sigurna da sam dobro čula pa sam ga nježno upitala: „Što si to rekao, dušo?“ Dotad je već shvatio da to nisu riječi koje bi trebalo izgovarati pa je odgovorio: „Ništa“. Odlučila sam to pustiti, iako nisam točno bila sigurna odakle je pokupio te riječi i nadala sam se da ih neće ponoviti.

Nekoliko dana kasnije vratili smo se kući s praznika i moj muž Colin je razgovarao na telefon. I ja i Cameron smo ga čuli kako je viknuo „U vražju mater!“ Smiješno je to što nisam ni primijetila da Colin s vremena na vrijeme opsuje niti je itko od nas primijetio dok se to nije odrazilo na Cameronu. Kad sam shvatila odakle vjetar puše, malo sam popričala sa svojim dečkima!

PSUJE LI VAŠE DIJETE U JAVNOSTI?

Svaki roditelj se pribojava da će čuti svoje dijete kako psuje ili se nepristojno izražava u javnosti. Još je veća sramota ako dijete u javnosti odražava “bogati” rječnik kojim se vi koristite kod kuće. Ali, takvo ponašanje je prilično lako riješiti. Jednostavno postanete svjesniji svog rječnika i porazgovarate s djetetom o tome koji rječnik nije primjereno koristiti u javnosti.

Osim tih očitih odraza, postoje i puno suptilnije refleksije koje mogu čak i razbjesniti roditelje, posebno kad nisu svjesni da njihovo dijete samo ponavlja određeno ponašanje.

ZRCALNI NEURONI

Bebe se rađaju s mnogo “zrcalnih neurona” koji im pomažu učiti jezik, nova ponašanja i vještine uz pomoć imitacije. Istraživači sugeriraju da u odraslima zrcalni neuroni također mogu biti važni za razumijevanje akcija i namjera drugih ljudi, za empatiju i samosvijest.

Cameron je jedno malo prekrasno zrcalo. Jedna od stvari koja kod mene može izazvati reakciju je kad moramo nešto završiti zajedno, kao na primjer spakirati njegove igračke, spremiti se za spavanje ili završiti s večerom, a on postane rastresen i gubi koncentraciju prije vremena. To je moj odraz u ogledalu na više kontradiktornih razina.

Prvo, moram priznati da me je lako omesti. Zapravo, volim raditi na dva ili tri zadatka istovremeno.

Drugo, što je kontradikcija, dok me je lako omesti, isto tako mogu biti toliko fokusirana da nisam svjesna i ne mogu iskusiti radost trenutka kao što to čini moj sin. Čak i obična mušica koja proleti pokraj njega dok pere zube njemu je dobrodošla smetnja, ali – kao što možete pretpostaviti – nije i meni.

Treće, moja reakcija odražava moje strahove o percipiranom nedostatku vremena i nepoštivanju pravila koje sam postavila sebi i drugima. To je danas problem u mnogim obiteljima koje pokušavaju naći ravnotežu između posla i obitelji.

Odraz moje prirode u mom djetetu može snažno utjecati na mene. Kad Cameron postane dekoncentriran, često se osjećam nestrpljivo, frustrirano, ljutito, a ponekad se naljutim i na najmanju stvar. Tu moram biti oprezna jer moje ponašanje može naškoditi našem odnosu.

USPORAVANJE

Kad se usredotočim i obratim pozornost na disanje, vidim svoj odraz u ogledalu onakav kakav zaista jest i reagiram primjereno, bez pretjerivanja. Nisam savršena, ponekad vičem na njega, ali uvijek kažem i „oprosti“ pa dobijem drugu priliku. To na neki način ublažava pritisak da budem savršena majka i pokazuje Cameronu da je u redu griješiti, ispričati se i pokušati ponovno.

Možda ćete kao i ja nakon poneke refleksije moći reći:

„Ogledalce, ogledalce, kaži meni,

hvala na odrazu što obraz rumeni,

sada bolje sebe znam

i mogu biti slobodan.“

………………

NAPOMENA:

• Mouths of mums –stranica posvećena odgoju i iskustvima opisanima riječima majki
• Izvor: mouthsofmums.com.au