Jednostavna pretraga na Googleu brzo će rezultirati odgovorom na specifično pitanje.

Zašto onda ići u školu? Koja je uloga učitelja?

Poučavanje je inspiracija, a ne samo informacija. Uspješno učenje usredotočuje se na zašto i kako, a ne na što. Cilj je zapaliti maštu svakog učenika, naći udicu u njegovom srcu i umu da osjeti potrebu naučiti materijal. Učenik odatle može upravljati svojim učenjem. Moja uloga kao učitelja je postavljati provokativna pitanja i pomoći učenicima raskrčiti put do odgovora. Ako su motivirani, sazidat će stazu sami. Ako trebam izvući mentalnu mačetu kako bih proširila put, tada nisam obavila svoj posao.

Kako motivirati učenike?

1)  Puno je lakše pokrenuti učenika ako on zna da vam je stalo do njega osobno. Ja imam uspavane uspomene sebe kao učenice kad sam rutinski davala puno manje nego što sam bila sposobna. Osjećala sam se kao obični kotačić u stroju jer nitko nije zapravo mario za mene i moje učenje. U manjim sam debatnim grupama pak procvjetala. Toliko mi je značilo kad bi me profesor pogledao u oči i odgovorio na moje specifične komentare ili pitanja. U takvim uvjetima sama sam sebe tjerala da učim, nitko me nije morao poticati. Nije čudno što nastavljam poučavati u istom duhu, kao potpuno angažiran učitelj.

2) Vrlo je važno ne iznositi pretpostavke o tome koliko učenik već zna. Ako to učinite, izgubit ćete one koji nemaju dovoljno osnovnih znanja. Jedan od mojih omiljenih profesora naučio me je da je moj posao jednako poučavati petogodišnjaka kao i osobu sa 25 godina. Počnite od početka i idite koliko god daleko možete.

3) Pronađite vezu sa životima učenika i učinite gradivo relevantnim odmah. Bez toga gradivo je kao komadić puzzlea nepovezan s djetetovom slikom o svijetu. Dijete ne razumije zašto je to važno, ima poteškoća s učenjem i brzo odbacuje sadržaj čim je lekcija završena. To i nije toliko teško postići. Ako predajete fiziku, povežite gradivo s košarkom ili hokejom, ako predajete povijest, povežite gradivo s aktualnim događajima, ako predajete kemiju povežite sadržaj s hranom koju jedemo, a ako predajete poduzetništvo, povežite gradivo s lokalnim tvrtkama. Zašto smo to prestali činiti? Čak i ako je djetetu stalo samo do košarke i ribolova, moguće je cijeli kurikulum bazirati na tome.

4) Konačno, nikad ne govorite učenicima što trebaju učiniti kako bi dobili peticu. Ako to činite, oni će automatski pružiti minimum potreban da dobiju tu željenu ocjenu. Umjesto toga, ja im kažem: „Nikad ne propustite priliku da budete fantastični“. Dajem sve od sebe i očekujem isto zauzvrat. Također im kažem da nemam nikakav problem s tim da svima podijelim petice, ali da je ljestvica prilično visoko. Oduševljena sam prihvaćenošću te poruke, učenici kao da su jedva dočekali baš takvu. Gladni su dopuštenja da daju sve od sebe, da šutnu loptu izvan parka i zablistaju punim sjajem.

Relativno je lako zadovoljiti očekivanja kad znate točno što trebate činiti. Ali, nevjerojatne stvari se događaju kad skinete poklopac. Kao boca protresenog gaziranog pića, pojedinci jednostavno eksplodiraju i postižu zadivljujuće rezultate jednom kad se uklone očekivane granice.

Na učiteljima je da bace šibicu i gledaju što će se dogoditi. Baš kao što je rekao William BUTLER YEATS: „Obrazovanje nije punjenje kantice, nego paljenje vatre!“

………………

NAPOMENA: 

• Medium – mjesto gdje svatko može podijeliti svoju priču.
• Izvor: medium.com