Nastavnik Marko ŠOLIĆ, iz zagrebačke OŠ MATIJE GUPCA,  ovih je dana na svojem Facebook profilu otkrio kako je nastala nova učionica. 

Problem učionice bio je to što je dosta velika i rastegnuta, pa gdje god staviš projektor – nekom će učeniku biti predaleko.

RJEŠENJE: stvori vlastitu alternativu projektorima i pametnim pločama jer na Googleu ne možeš naći ništa slično.

Na centralnim gredama su dva TV-a dijagonale 152 centimetra svaki, okrenuti prema suprotnim stranama učionice. Strujni i HDMI kabeli provučeni su kroz vodilice do računala (provlačili učenici!).

Na računalo je spojen grafički tablet Wacom s ugrađenim wireless-priborom.

Dakle, šetaš po učionici, držiš wireless-tablet u ruci i pišeš po njemu, a sve se vidi gore na TV-ima.

TV-i su 4K, što je overkill, ali velike Full HD dosta je teško nabaviti. Zbog goleme rezolucije u računalu je i nova grafička, a HDMI kabeli spojeni su s pojačivačima signala.

E, sad taj tricky dio – koliko to stoji?

Neću o konkretnim brojevima jer svatko može lako guglati bilo koji dio.

■  No, okvirno, u ovakvom jako jako overkill-setupu s dva golema 4K HDR 10-bit TV-a i novom grafičkom, grafičkim tabletom, kabelima i svim ostalim – sve zajedno stoji koliko i jedna povoljnija pametna ploča s instalacijom.

TOČNO TAKO > Oko 50 posto je jeftinije od dobrih pametnih ploča i 50 posto jeftinije od Carnetovih touchscreen pametnih ploča koje su nedavno išle u e-škole. S tim da je Carnet sigurno imao neki popust na količinu.

Kad bismo sve napravili u manjoj učionici s jednim mrvicu manjim TV-om, lako bi moglo stajati četvrtinu cijene Carnetova rješenja.

Da, neke škole nemaju ni za ormariće za cipele, što je nevjerojatno tužno, a ja sam imao sreće da završim u vrhunskoj školi, ali što je, tu je.

Ako škola nema druge izvore financiranja, uvijek postoje neki EU-ovi projekti ili upiti za donacije svim mogućim tvrtkama ili što god… To ne bi trebalo biti tako, za školstvo bismo od države trebali dobivati dvostruko veći postotak proračuna, ali tu smo gdje smo i moramo se snaći.

Minus je što ne pišete izravno po ploči (iako je to meni plus), a plus je što je tehnologija kilometrima ispred projektora i touchscreen-ploča.

Rezolucija, oštrina, svjetlina (koliko se dobro vidi ako je dosta svjetla u učionici) – sa svim tim se projektori ni u ludilu ne mogu nositi.

Da ne govorim o tome da se projektorima nakon nekoliko godina pokvari svjetiljka, a zamjena je dosta skupa…

ŠTO JOŠ NEDOSTAJE: nova računala!

Navodno će se dobivati uz uvođenje obvezatne informatike, nadamo se da će pomoći ekipa iz Ministarstva znanosti i obrazovanja RH.

• Do tada možemo promjene uvoditi i sami.

NEVJEROJATNO SAM PONOSAN NA UČENIKE koji su odradili golem dio posla po učionici.

A i gospon Miljenko (naš domar) montirao je TV aparate, na tome također velika zahvala.

Da, tehnički je projekt dosta zahtjevan. Mjeseci guglanja, konfiguriranja, traženja, namještanja…

No ako netko drugi bude to radio, bit će mnogo lakše, sad samo treba pitati mene što i kako točno treba kupiti za koju učionicu.

Ne, ne mislim da je ovo nešto savršeno i da bi se trebalo svuda uvesti. Svaka učionica ima svoje specifičnosti, a svaki učitelj ima svoj način rada koji mu odgovara. Samo mislim da je dobro da imamo više opcija i da bi sami učitelji trebali birati koja im odgovara. [ Izvor | Facebook ]