… čije ime naša škola s ponosom nosi– istaknula je ravnateljica OŠ Jože Horvata Kotoriba prof. Snježana Matoš.

Bilo je to na svečanosti otkrivanja biste koja je održana u školskom predvorju. Škola nosi ime Jože Horvata od 14. lipnja 2014. godine.

Dodala je ponos na Jožu Horvata, koji rodnu Kotoribu nije nikada zaboravio i nerijetko ju je spominjao u svojim djelima.

– On živi među našim učenicima kroz lektiru, a svake godine u povodu njegova rođendana 10. ožujka obilježavamo Dan odnosno Tjedan Jože Horvata, a sve u sklopu školskog kurikula – istaknula je posebno.

Otkrivanju poprsja prethodio je dojmljiv kulturni program koji je bio posvećen imenu i djelu toga književnog velikana.

– Joža Horvat, naš Jožek, kako ga stariji rado zovu, rođen je u Kotoribi daleke 1915. godine. U svakoj prilici rado je naglašavao da je u svome rodnom mjestu, Kotoribi, proveo najljepše godine svoga života jer je uživao u najvećoj slobodi.

Jednom prilikom je napisao: „U mojem ranom djetinjstvu sreća mi je bila sklona;danju u školi ili u skitnji, u sumrak sam osluškivao glasanje sova, u svitanje cvrkut zeba i sjenica. Kao dječak zavolio sam prirodu, sve životinje i ljude koji su me okruživali. Ta je ljubav u meni potaknula čežnju za slobodom bez koje je život osiromašen.“

Isječak je to iz retrospektive njegova života koju su u obliku recitala izvele učenice Loris, Mia, Nika i Magdalena.

– Danas našeg Jože više nema. Godine 2012. otišao je na drugu obalu mora u pratnji svojih jedrenjaka da zagrli one koje je prerano izgubio, svoje sinove Miću i Marka. Za nas će Joža zauvijek živjeti, Naša škola, koja s ponosom nosi njegovo ime, čuvat će uspomenu na velikog čovjeka koji nas je proslavio u svijetu, svojim književnim djelima i hrabrim pomorskim podvizima – rekli su na kraju učenici.

Da mlade naraštaje vrate u dane kada je Joža dolazio u Kotoribu, a posebno rado u školu svoga djetinjstva, prikazan je kraći film iz 2005. godine, a potom su nas učenici kroz pjesmu, svirku i ples vratili u doba kada je Joža bio dječak njihovih godina. Da bi se prisjetili i Jožinih književnih ostvarenja, scenski je prikazan isječak iz romana Waitapu, romana koji mogu čitati i Kinezi jer je preveden na njihov jezik.

Općinski načelnik Ljubomir Grgec u obraćanju nazočnima prisjetio se je dana kada je Joža dolazio u Kotoribu, ali i onih u Zagrebu kada su Kotoripčani odlazili u njegov dom stisnuti mu desnicu za njegov rođendan.

– Iako su u njegovu domu bile mnoge poznate osobe, Joža bi prekidao slavlje i s ponosom bi rekao kako su došli njegovi Kotoripčani – prisjetio se jednog od zajedničkih trenutaka. Rekao je kako su Kotoripčani s Jožom bili sve do njegove smrti te na posljednjem oproštaju na zagrebačkom Mirogoju. Izrazio je želju da Joža ostane zauvijek živjeti u ovoj sredini i da bude nadahnuće onima koji ovdje stječu svoja znanja.

Josip Grivec, zamjenik međimurskog župna Matije Posavca, pozdravio je skup uime Međimurske županije dodavši kako je ponosan što Joža dolazi u ovaj donjomeđimurski kutak i što dolazi na pravo mjesto, u svoju školu, koja će tako s njegovim poprsjem biti u cijelosti njegova.

Poprsje su otkrili Grivec i Grgec uz pomoć učenika Paula Dornika i Marka Fundaka.

Brončano poprsje izradio je čakovečki umjetnik Boris Leiner, i sam nazočan na svečanosti, još prije tri godine i ono je dosad bilo u jednome županijskom uredu. [ IZ DRUGIH MEDIJA | emedjimurje.rtl.hr ]