SINGAPUR: Roditelji danas primjenjuju mobilne uređaje kao alate putem kojih njihova djeca uče sve, od matematike i znanosti do jezika, u toj mjeri da su aplikacije za djecu predškolske dobi najprodavaniji proizvodi u App Storeu.

No neki stručnjaci upozoravaju da većina aplikacija za učenje zapravo ne uči djecu ništa. Sasvim suprotno, takve aplikacije možda samo zaglupljuju vašu djecu u dugoročnom smislu.

Mnoge od tih aplikacija koje se obično reklamiraju kao edukativne osmišljene su da bi funkcionirale baš poput igara – one primjenjuju iste strategije i tehnike da bi privukle djecu.

U Singapuru više od 7 od 10 djece u dobi između tri i osam godina upotrebljava uređaje svojih roditelja – što je najviši postotak u Jugoistočnoj Aziji.

Nedavna studija pokazala je da je među dvogodišnjacima 51% djece provelo dva sata ili manje na mobilnim uređajima. Ali do vremena kad su napunili tri godine, 55% djece je pred svojim ekranima dulje od dva sata.

Upravo je tu opasnost.

■  VIŠE VREMENA PRED EKRANOM ZNAČI MANJI IQ

Kada djeca provode previše vremena gledajući bilo kakav sadržaj na ekranu, to često smanjuje njihove vještine izvršnog funkcioniranja, upozoravaju istraživači Aishworiya RAMKUMAR i Evelyn LAW citirajući prethodne studije:

„Kada ste izloženi ovakvom sadržaju koji se zbiva brzim tempom, vaš mozak ne može sve odjednom procesirati. On troši sve svoje resurse. Stoga sve što slijedi nakon toga, mozak jednostavno neće moći tako brzo odraditi.“

 

Vještine izvršnog funkcioniranja odnose se na niz mentalnih vještina koje pomažu djetetu da isplanira zadatak i završi ga.

Ramkumar i Law susreli su se sa stotinama singapurskih obitelji da bi istražili njihove navike upotrebe elektroničkih uređaja, a ono što su otkrili bilo je zabrinjavajuće.

• Npr., što je više vremena dijete provelo pred televizorom u dobi od jedne godine, to je manji njegov IQ bio u dobi od 4,5 godine.

Dugoročni ishodi pretjeranog izlaganja elektroničkih ekranima stoga bi mogli biti uzrok zabrinutosti, kaže dr. Law.

Ona je također navela primjer djeteta koje ne može sjediti mirno na satu, koje ometa svoje kolege, a što se sve može prevesti u lošije školske ishode, lošije zaposlenje, lošije zdravlje i veći postotak kriminala u društvu.

Aishworiya RAMKUMAR i Evelyn LAW 

…………..

Stoga, dok neke aplikacije za e-učenje obećavaju da će povećati inteligenciju djeteta, ovdje ipak možda postoje i drugi efekti ako je dijete „navučeno“ na te aplikacije u duljem razdoblju.

■  UPOTREBLJAVATI ILI ODBACITI?

Djeca u svojim mozgovima proizvode veze koje se nazivaju sinapse, a one omogućuju informacijama da prijeđu iz jednog dijela mozga u drugi.

„Ta mreža poveznica koja time nastaje utječe na djetetove sposobnosti da osjeti, djeluje, komunicira, procjenjuje te da razumije svijet oko sebe i uđe u interakciju s njim,“ kaže stručnjakinja za dječji razvoj Gail GROSS.

Noako se djeca previše fokusiraju na samo jednu stvar i ne rade ništa drugo, poput razgovora s roditeljima ili igranja na otvorenome, tada bi mnoge od tih konekcija mogle izostati u djetetovu mozgu.

S vremenom su te neiskorištene konekcije „odrezane“, poput grana na drvetu. To „sinaptičko orezivanje“ događa se većinom u ranom djetinjstvu, prije nego što dijete navrši četiri godine, i ne može se poništiti“, kaže dr. Gross.

 

U slučaju djece koja se uvelike oslanjaju na digitalne uređaje, ona bi mogla zapasti u pasivni mod učenja, tj. primanja informacija u jednosmjernom procesu umjesto kroz povezivanje s drugima, kao što to čine njihovi vršnjaci, primjećuje Renee CHONG, ravnateljica predškola Safari House.

„Računalni programi obično zaokupljaju pozornost djeteta, ali ne kroz sudjelovanje i angažiranost, nego kroz vrlo stimulativne i visokointenzivne slike,“ kaže Chong, čija predškola ne upotrebljava elektroničke uređaje za podučavanje djece.

„Zbog pretjerane izloženosti računalima dijete ne uspijeva kultivirati društveno-emocionalne vještine koje su mu potrebne za integriranje s društvom.“

Dr. Law dodaje: „Istraživanja na području neuroznanosti pokazuju nam da djeca najbolje uče kada postoji dvosmjerna komunikacija ili razgovori. Stoga, što više vremena dijete provede pred ekranima, to će manje komunicirati sa svojim okolišem ili roditeljima.“

■  UČE LI APLIKACIJE DOISTA?

Učinkovitost aplikacija za učenje nije poduprta istraživanjem kojim bi se dokazalo da djeca mlađa od dvije godine imaju koristi od njih, kaže stručnjakinja za odgoj Jennifer KIING.

Danas postoji više od 80 000 aplikacija za učenje. Alfred SIEW, urednik bloga Techgoondu.com, ne vjeruje u ideju da su sve aplikacije za učenje zapravo edukativne.

„Mislim da nije moguće naučiti djecu one najvažnije koncepte kroz samo jednu igru“ – kaže Siew – „Djeca više uče kroz angažman nego kada pokušavaju zapamtiti sve koncepte.“

A dijete u dobi od dvije godine možda nije ni sposobno zapamtiti ili sjetiti se onoga što bi određena aplikacija trebala podučavati.

„Neke stvari moraju biti naučene ponavljanjem, a neke stvari razumijevanjem. A katkad trebate oboje.“

■  DIGITALNI OVISNICI

Jedan od problema oko kojeg se stručnjaci za rani odgoj i roditelji slažu jest pretvaranje djece u digitalne ovisnike.

Dr. Kiing koja radi s djecom koja pate od niza razvojnih poremećaja susrela se s predškolskom djecom koja imaju niz simptome odvikavanja kada se naglo „skinu“ sa svojih digitalnih uređaja.

To je jedan od razloga zbog koji ona preporučuje da djeca predškolske dobi ne bi trebala uopće provoditi vrijeme pred ekranima.

Najvažniji predznak uspjeha u školi jest sposobnost odgađanja zadovoljenja.

To znači da, ako djeca žele nešto, ona moraju biti sposobna pričekati i raditi na tome da dobiju ono što žele. „Ono što elektronički uređaji rade jest upravo to da uče mozak da možete odmah dobiti svoju nagradu, da je možete dobiti više puta, i to upravo sada, te da nema smisla čekati.“

„Jedini način“ jest da djecu odviknemo od ovog neposrednog zadovoljenja jest digitalna detoksikacija.

Mia KUSEN je roditelj i nedavno je prošla kroz taj proces. Ona je dopustila svojim blizancima da se igraju s iPadom već u dobi od deset mjeseci, najprije kao distrakcijom, a zatim kao alatom za edukativne aktivnosti.

 

No prijatelj joj je rekao da dječaci, koji sada imaju četiri godine, provode previše vremena pred ekranom, stoga je gospođa Kusen odlučila to zaustaviti. I tek je tada shvatila da nešto nije u redu.

„Bilo je toliko strašno jer, kad bih izgovorila njihova imena da im privučem pozornost, oni ne bi ni pogledali prema meni. Pokušala bih razgovarati s njima, ali oni se nisu obazirali na mene.“

Nakon šest mjeseci redovitih sesija s Dr. Kiing, blizanci se, poput većine dječaka svojih godina, sada čine zaigranima i društvenima. No sve je to bilo prilično teško za njihovu majku.

„To je nešto što ne bih poželjela nijednom roditelju“, kaže gospođa Kusen.

………………..

NAPOMENA

• Portal Channel NewsAsia donosi vijesti i najnovije događaje iz svijeta, s naglaskom na azijsku perspektivu.
• channelnewsasia.com