Bio je to izvanredan dan. Čak sam se i pohvalila svim svojim kolegama. Učenici su sjedili na svojim preferiranim područjima i koristili se iPadovima umjesto da su bili ograničeni na tradicionalne stolove. Oni su međusobno surađivali na malim grupnim stolovima i odjednom su svi moji učenici bili produktivni i mirni. To je bio san svakog učitelja petog razreda… barem prvih tjedana dana.

Zatim smo imali sati likovnoga i nismo imali dovoljno prostora na stolovima za slikanje vodenim bojicama. Tog tjedna pisali smo test iz matematike i činilo se da SVI žele sjediti za stolom zbog toga što su se tako osjećali udobnije tijekom testa. Nakon kratkog vremena bilješke mojih učenika jako su se pogoršale, što pripisujem njihovu lošem držanju na fleksibilnim stolicama.

JEDNOG DANA POMISLILA SAM: Je li fleksibilan raspored sjedenja precijenjen? Očito to nije bila prava odluka za ovu skupinu učenika. Možda postoji neka sretna sredina između industrijske ere obrazovanja i izravnog podučavanja na joga-stolicama.

FLEKSIBILNOST NE MORA IZGLEDATI ISTO U SVIM NAŠIM UČIONICAMA

Cilj fleksibilnog rasporeda sjedenja jest omogućiti kretanje u tijeku naših dugih školskih dana te integrirati mišljenje samih učenika u vezi s njihovim okružjem za učenje. Kao učiteljica osnovne škole, znala sam da moji učenici očajnički trebaju sve to. No trebali smo tomu pristupiti na drugačiji način.

Počela sam s drugačijom taktikom. Nazvala sam je „razrednim eksperimentom“, porazgovarala o tome sa svojim učenicima i krenula na posao.

• Učenicima sam vratila njihove stolove, ali kao dio male grupe, partnera ili ‘otoka’. Učenici su se osvrnuli na vlastite potrebe učenja i dali svoju preporuku u vezi sa svojim rasporedom za sjedenje.
• Posvetili smo se reevaluaciji našeg rasporeda sjedenja svakih dva tjedna, znajući da će neki učenici željeti ili trebati promjenu okoliša.
• Suradnja i samostalan rad bili su slobodniji, što je dopustilo učenicima da rade na podu, velikim stolovima ili čak da stoje. No kada se pojavi potreba za fokusiranijim razrednim okružjem, učenici se vrate na svoja dodijeljena mjesta.
• Postavili smo tajmere na specifično doba dana zbog „pauza za mozak“ ili sličnih aktivnosti kojima je cilj potaknuti energiju i angažman učenika.

IZNENADILO ME KOLIKO SU SE LAKO UČENICI PRILAGODILI PROMJENI.

Prigovori koje sam dobila u vezi s fleksibilnim rasporedom sjedenja su nestali. Učenici su se počeli osjećati kao istinski partneri u svom obrazovanju i razmišljali o tome kako bi mogli biti uspješniji. Stvorili smo učionicu koja je funkcionirala za tu skupinu učenika. A zatim sam shvatila da je to cijelo vrijeme bio moj cilj.

Tu sam strategiju primijenila i kad sam predavala višim razredima osnovne škole. Visoki stolovi i okretne stolice postale su više smetnja nego alat od koristi za moj razred. Stoga smo se prebacili na tradicionalne stolove u različitim formacijama. Raspored sjedenja mijenja se svaka četiri tjedna. Kroz suradnju učenici leže na podu, stoje u kutovima, ali imaju i „bazu“ koja ih ponovno fokusira.

Bez obzira na to jeste li zagovornik fleksibilnog rasporeda sjedenja ili ne, najveća lekcija koju možete izvući iz istraživanja jest sljedeća: okružja za učenja moraju biti usmjerena na učenike. Za neke razrede to podrazumijeva okretne stolice i sjedalice s jastucima. Za druge, to bi moglo podrazumijevati nešto sasvim drugo.

Ovdje vi dolazite na red: vi ste stručnjak kada je riječ o vašem razredu.

Nikakav znanstveni članak ili infografika na Pinterestu ne mogu zamijeniti vaše znanje. Vi poznajete potrebe svojih učenika. Stoga, budite hrabri! Budite odvažni! Iskušajte nešto novo što bi moglo osposobiti vaše učenike da budu uspješniji!

……………..

NAPOMENA

• We Are Teachers mrežna je zajednica edukatora čija je misija inspirirati učitelje i pomoći im dijeljenjem praktičnih razrednih ideja, savjeta i učiteljskog humora.
• Izvor: weareteachers.com