Nedavno sam gledala Disneyjev film „Ljepotica i zvijer“ i za vrijeme filma sinula mi je jedna prikladna metafora za stanje našega sadašnjega obrazovnog sustava.

Priča vam je vjerojatno poznata: lijepi princ je začaran i pretvoren u ružnu zvijer. Njegovi odani sluge postaju kućanski predmeti, ali zadržavaju svoju ljudskost koja ih podsjeća na ono što su bili prije nego što je urok bačen na njih.

Sličan urok bačen je na obrazovni sustav. Ono što bi trebalo biti prekrasna profesija preobraženo je u nešto što je ružno i izaziva strah.

Učitelji su zarobljeni unutar ove profesije, svjesni toga kako bi stvari trebale izgledati, ali nemoćni da bilo što promijene sve dok ne pronađu način na koji će skinuti urok.

KRIZA U PODRUČJU MENTALNOG ZDRAVLJA

Provela sam deset godina volontirajući i radeći u obrazovanju prije nego što sam postala psihoterapeutski savjetnik.

Sada radim s mladima i odraslima i počela sam prepoznavati štetu koju nanosimo djeci kada ih forsiramo da uče napamet da bi prošli beskrajne testove i osigurali se da naša zemlja ostvari dobre rezultate na PISA ljestvicama.

Obrazovanje je toliko više od stavljanja kvačice u određenu kućicu na nekom formularu, a ipak podučavamo djecu da budu uspješna u standardizaciji i da kao posljedicu toga razviju samokritičan način razmišljanja.

Samokritika je ključan faktor koji pridonosi tjeskobi i depresiji, stoga nije čudo da smo sada suočeni s krizom mentalnog zdravlja.

Političari koji razvijaju obrazovne politike moraju zapamtiti da nisu samo akademski predmeti važni nego i razumijevanje toga na koji se način odnosimo prema drugima i na koji način suosjećamo s njima te kako reguliramo svoje emocije i cijenimo svoju individualnost i kreativnost.

U psihoterapiji učimo da, kao djeca, mi stječemo svoj osjećaj sebe i vjerovanje u sigurnost svijeta kroz bliski odnos s onima oko nas. Učitelji imaju veći psihološki utjecaj na mlade nego što mi to shvaćamo.

„VRIJEME ISTJEČE“

Zaposleni u obrazovanju moraju razumjeti da svaka odrasla osoba koja je u kontaktu s djetetom kroz određeni odnos zapravo oblikuje njegov mozak, potencijalno za cijeli njegov život. To uključuje i one koji podučavaju učenike srednjih škola.

Adolescencija je još vrijeme konfiguriranja mozga.

Neuroznanost naglašava da tinejdžerski mozak prolazi kroz veliku promjenu, a ipak to je vrijeme u kojem su mladi podvrgnuti velikom stresu vanjskih preispitivanja.

Učitelji ne trebaju biti stručnjaci za mentalno zdravlje – za to postoje profesionalci – ali oni moraju razumjeti utjecaj koji imaju na druge.

Sve veće razine stresa kojima su učitelji izloženi ih stavljaju u vrlo tjeskobno stanje, koje se, kao što znamo iz neuroznanosti, može odraziti na one oko njih, pogotovo na djecu koju podučavaju.

VRIJEME JE DA PREKINEMO OVAJ CIKLUS. Odlični učitelji koji vole svoju profesiju i oni sa sposobnošću da inspiriraju postaju sve više utučeni, oni gube svoju autonomiju da budu kreativni i da uspostavljaju odnose sa svojim učenicima koji su potrebni da bi se ispunili zahtjevi standardizacije i učenja napamet – ili odlaze iz profesije.

U bajci stranac dolazi spasiti princa i njegove sluge od njihove sudbine. Što ili tko će spasiti nas i našu profesiju?

…………………

NAPOMENA:

• TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih korisnika u 279 zemalja i teritorija, te stoga najveća mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati te inspirirati edukatore diljem svijeta.
• Izvor: tes.com
• Photo by Alessio Lin on Unsplash