Poučavati učenike perfekcioniste i pomoći im da uspiju dvije su različite stvari. Na sreću, dok sam se trudila razumjeti i pomoći ovakvim učenicima u svom razredu, pohađala sam tečaj usavršavanja za rad s talentiranim učenicima.

Na tom sam tečaju dobila priliku dublje uroniti u temu koja je bila poput slona u sobi. Željela sam se suočiti s tim slonom, željela sam ga razumjeti i pomoći mu. Tako sam se počela baviti perfekcionizmom i naučila nekoliko načina kako pomoći takvim učenicima.

RAZUMJETI PERFEKCIONIZAM

Perfekcionizam je postavljanje pred sebe visokih standarda ili očekivanja koje nije moguće postići. Perfekcionisti osjećaju da njihova postignuća nikad nisu dovoljno dobra. Perfekcionist ulaže više od sto posto sebe u sve što radi i teži savršenstvu, a ne samo izvrsnosti. Uložit će sve napore u najvišu ocjenu i nametat će pritisak samome sebi sve dok ne bude zadovoljan rezultatom. Često perfekcionisti nikad nisu zadovoljni te postižu manje nego što su sposobni i imaju nisko samopouzdanje.

OSOBINE ZDRAVOG/NORMALNOG PERFEKCIONISTA:

• želi dati sve od sebe
• teži izvrsnosti
• uživa u izazovu i zadovoljan je uspjehom
• uči iz svojih pogrešaka
• njegova ga nastojanja ne čine frustriranim i depresivnim.

OSOBINE NEZDRAVOG/NEUROTIČNOG PERFEKCIONISTA:

• postavlja nerealistične ciljeve koje nije moguće postići
• radi naporno kako bi zadovoljio učitelje, roditelje, kolege iz razreda
• pogrešno vjeruje da mora biti savršen i da je to ono što se traži od njega
• često brine i osjeća tjeskobu, što dovodi do emocionalnih i socijalnih problema
• boji se neuspjeha, pogrešaka ili neodobravanja roditelja, učitelja ili kolega
• osjeća pritisak drugih.

KAKO PREPOZNATI UČENIKA PERFEKCIONISTA

Ako mislite da imate perfekcionista u razredu, potražite sljedeće osobine:

• postavlja nerealno visoke standarde rada
• žudi za uspjehom i nije zadovoljan dok ne poluči uspjeh
• ide na „sve ili ništa”, osjeća se bezvrijedno ako nije savršen
• ima problema s prihvaćanjem pohvala ili nije ponosan svojim radom
• odugovlači sa započinjanjem rada na zadatcima i odgađa izvršavanje zadatka, jer posao mora biti savršen od početka do kraja.

Zvuči poznato? Imate li ovakvih učenika u razredu? Ja početkom svake godine podijelim upitnik pod nazivom Koliki si perfekcionist? kako bih saznala nešto više o svojim učenicima. Ovaj je upitnik strogo povjerljiv i koristim ga samo za upoznavanje učenika. To mi pomaže u boljem planiranju lekcija, grupiranju učenika i zadovoljavanju njihovih potreba.

Rezultati ankete – 3. razred – 21 nadareni učenik:

• 1 perfekcionist
• 2 na granici perfekcionizma
• 5 zdravih lovaca na izvrsnost
• 9 smirenih
• 1 previše opušten
• 3 koja jedva dišu.

Nije strašno, pomislila sam. Ali što činiti s ovakvim rezultatima? Želim da svi učenici, bili perfekcionisti ili ne, osjete podršku i budu uspješni.

Evo nekoliko koraka koje možete napraviti kad prepoznate perfekcioniste u svom razredu:

• obratite se školskom psihologu u potrazi za programima intervencije i prevencije
• osigurajte podršku i ozračje za učenje u kojem se učenici osjećaju sigurnima riskirati i griješiti
• razuvjerite učenike da se od njih očekuje da budu savršeni; cilj je njihov napredak i učenje iz vlastitih pogrešaka.

PROMOVIRAJTE UČENJE, NE SAVRŠENSTVO!

1)  Kada zadajete zadatak, pobrinite se da su vaša objašnjenja jasna. Ako učitelj opiše što točno očekuje u smislu koncepta, formata i duljine, to može pomoći perfekcionistima da si ne postavljaju nerealistične ciljeve.

2) Pomozite perfekcionistu postaviti realistične ciljeve. Dijeljenje i usporedba učeničkih radova kojima se pokazuje napredak i uspjeh može pomoći u sprječavanju perfekcionizma.

3) Pomozite im da vježbaju biti blagi prema sebi i nagraditi se za rad i trud. Mogu se nagraditi slaveći s obitelji i prijateljima ili jednostavno čineći nešto opuštajuće i zabavno.

4) Naučite učenike da prihvate pohvalu i pohvale sami sebe. Moraju naučiti cijeniti sebe i svoj uspjeh. Moja je filozofija u učionici – pogreška = uspjeh. Najbolji je dio kod činjenja pogrešaka prilika da ih popravimo.

………………

NAPOMENA

• For The Love of Teachers – blog Christine WEIS, američkeučiteljice u osnovnoj školi koja je poučavala redovite učenike i darovitu djecu u državnim školama.
• Izvor: fortheloveofteachers.com