I nije prvi put da izlazi na snijeg i pretvara ovaj kratkotrajni trenutak kristalizacije vode u novu kristalizaciju svoga kreativnog naboja. Zajedno s djecom iz škole od pripremljenog i primjereno nabitog bloka snijega priručnim alatom, lopatom za čišćenje snijega, zidarskom gletericom i špahtlom u kratko vrijeme oblikuje skulpturu pingvina.

Dva pingvina, veliki i mali, samo će kratko ukrašavati školu: svaka promjena vremena, nova oborina, južina ili nešto treće, ubrzo će izobličiti njihovu ljepotu. No čemu žaliti?

Ta nisu kipari oduvijek stvarali u trajnome materijalu za vječnost. Najveći renesansni kipari često su sudjelovali u izradama kulisa i dekoracija za pučke svečanosti, koje su odmah nakon završetka proslave uništavali, palili i slično. Trenutak dječje igre na snijegu, osim pomaganja (ili barem podrške) profesoru u njegovu kreativnom činu, djeca koja se grudaju i vesele u izravnoj interakciji bez digitalnih medija, jednako je vrijedan trenutak kao i sam kreativni kiparski akt. [ IZ DRUGIH MEDIJA | prigorski.hr  ]