Jedan je od velikih razloga za to manjak uzora. Baka zasigurno nema nikakve provjerene savjete o uporabi iPada. Sve ovo je jednostavno novo.

Ali mnogi stručnjaci za djecu i medije i sami su roditelji.

 Stoga, kada sam intervjuirala nekolicinu njih za svoju knjigu „The Art of Screen Time”, pitala sam ih kako oni određuju pravila o vremenu koje njihova djeca kod kuće provode pred ekranima.

Bilo je zanimljivo čuti kako prioriteti na koje su se usredotočili u vlastitim istraživanjima odgovaraju prioritetima koje postavljaju kod kuće.

■  KUĆNA PRAVILA PEDIJATRA ISTRAŽIVAČA:

Dr. Jenny RADESKY vodeća je autorica jedne od najrecentnijih revizija smjernica za medije i djecu koju je objavila Američka akademija pedijatara. 

Ona je također majka dvoje djece te kaže: „U svojoj kući nemamo ništa protiv tehnologije.” Ona i njezin muž oboje su odrasli provodeći mnogo vremena pred TV-om i igrajući videoigre. „U kući imamo golemi televizor. Ja imam pametni telefon.”

Zapravo, ona kaže da je kao liječnica možda čak i sklonija distrakcijama nego njezin muž: „Moj muž provjerava svoje poruke i email samo povremeno. A ja, ako sam dežurna, moram imati uključen svoj dojavljivač i biti dostupna.”

Što se tiče djece, još otkako su krenula u školu pravilo je bilo sljedeće: „Nema medija tijekom tjedna.” Ona isključuju svoje uređaje tijekom obiteljske večere i prije odlaska na spavanje. Petkom navečer cijela obitelj zajedno gleda film, što je primjer onoga što Radesky zove „dijeljenje medijskog vremena”.

Preko vikenda djeci je dozvoljeno gledati crtiće, koristiti se aplikacijama i igrama poput Minecrafta. „Ali više od pukog ograničavanja njihova vremena pred ekranima, pokušavam pomoći svom starijem sinu da bude svjestan načina na koji reagira na videoigre ili kako tumači informacije koje pronađe na internetu”, kaže Radesky.

■  KUĆNA PRAVILA ISTRAŽIVAČA SNA:

Lauren HALE istraživačica je sna pri Sveučilištu Stony Brook u New Yorku. Ona na sljedeći način sažima svoja otkrića do kojih je došla u desetak godina istraživanja: „Dok djeca i odrasli gledaju ili se koriste ekranima, koji svijetle u njihove oči i blizu njihovih lica, vrijeme za počinak biva odgođeno. Potrebno je sve više vremena da bi zaspali, kvaliteta sna je smanjena, a ukupno vrijeme spavanja također je kraće.”

Hale je također majka dvoje male djece. Ona striktno provodi sljedeća pravila: uporaba elektroničkih uređaja (ili gledanje televizije) nije dopušteno sat vremena prije spavanja, elektronički uređaji nisu dopušteni u spavaćoj sobi te elektronički uređaji ne mogu biti dio rutine odlaska na spavanje.

Kada je imao četiri godine, njezin je sin rekao svojoj baki: „Nije dobro gledati u ekran prije spavanja, jer to govori tvom mozgu neka ostane budan.”
■  KUĆNA PRAVILA LIJEČNIKA KOJI SE BAVI PROBLEMOM PRETILOSTI:

Tom WARSHAWSKI, kanadski pedijatar i osnivač Zaklade za pretilost, potiče roditelje da smanje vrijeme koje njihova djeca provode pred ekranima.

Warshawski promiče formulu 5-2-1-0. To podrazumijeva da roditelji svojoj djeci nude voće pet puta dnevno, da djeca ne provode više od dva sata dnevno pred ekranima, da provedu sat vremena baveći se fizičkom aktivnošću te da ne piju zašećerene sokove.

On i njegova žena, koja je također liječnica, dijelili su svoju pedijatrijsku praksu kada su njihova djeca bila mala da bi jedno od njih uvijek moglo biti kuće s njima.

„Ograničili smo vrijeme za televiziju na sat vremena tijekom tjedna, i to tek nakon što su napravili domaću zadaću”, kaže Warshawski. „Kategorički smo zabranili videoigre, što mojoj kćeri nije smetalo, ali je moj sin smatrao da to nije pošteno. S vremenom je prihvatio našu odluku. Naposljetku su nam oboje zahvalili.”

■  KUĆNA PRAVILA ISTRAŽIVAČA MEDIJA I NASILJA:

Douglas GENTILE, profesor pri Sveučilištu Iowa State, ima dvije gotovo odrasle kćeri. On kaže da je, kada su bile mlađe, „uvelike slijedio smjernice Američke akademije pedijatara: jedan sat dnevno u osnovnoj školi, dva sata dnevno kad budu starije. Ali mnogo sam stroži kada je u pitanju sadržaj negoli vrijeme.“

Gentile se ne oslanja na ocjene drugih, već bi sam pogledao nešto prije nego što bi dozvolio svojim kćerima da to gledaju. One su bile velike obožavateljice knjiga i filmova o Harryju Potteru, u kojima bi obično preskočile one „strašnije” dijelove.

Međutim, Gentile kaže da mu se to što je bio strogi roditelj obilo u glavu jednom i to na smiješan način. On je veliki obožavatelj „Zvjezdanih ratova”. „Imao sam 13 godina kada je objavljen prvi film. Čekao sam deset godina, otkako je moja kćer rođena, da podijelim sa svojom starijom kćeri ovaj, za mene vrlo važan, film.”

„Međutim, na temelju opisa filma, ona baš i nije bila oduševljena.”

„Rekla je ‘Ne želim to gledati. Oni se samo bore cijeli film.’”

„Ali, molim te?”, rekao sam.

„Ne, tata!” rekla je moja kći.

Nevoljko, Gentile je shvatio njezinu odlučnost: „Ona je naučila svoju lekciju – ako se film svodi samo na to da se ljudi međusobno bore, to je jednostavno neće usrećiti. Ona neće uživati u njemu.”

……………..

NAPOMENA

• Portal MindShift istražuje budućnost učenja u svim njegovim dimenzijama – pokriva kulturne i tehnološke trendove, inovativna istraživanja i inovacije u obrazovanju.
• Izvor: ww2.kqed.org