Upravo su iz tog razloga festivali, enogastronomska događanja i razne inicijative koje promoviraju proizvode jedne zemlje oduvijek nailazili uspješan odjek kako na nacionalnoj razini, tako i šire. A kad je riječ o enogastronomiji, Italija se definitivno nalazi pri, ako ne i na samom vrhu svjetske ljestvice. Upravo zbog toga vrvi tradicionalnim festivalima i sajmovima u svako doba godine, na teritoriju čizme poznatijim pod imenom sagre. 

Sagra je talijanska pučka zabava, odnosno festival lokalnog karaktera koja se održava više puta godišnje. Nastala je povodom posvećivanja ili komemoracije svetaca (obično je bila riječ o zaštitniku samog mjesta održavanja festivala), no s vremenom je postala povodom proslave žetve ili promicanja lokalne enogastronomije. Tijekom festivala uobičajeno je održavanje sajma, tržnica i raznih veselica.

Pojam sagra latinskog je podrijetla, a potječe od pridjeva sacrum (sveto). Upravo iz tog razloga sam pojam ima izvorno vjersku konotaciju – na samim su počecima sagre bile trenuci zajedništva između ljudi i božanskog, a slavlje se održavalo ispred hramova ili, u vrijeme kršćana, u crkvama. Pojedino se doba godine (zima, proljeće, žetva, berba grožđa) obilježavalo tako da se zahvaljivalo (božanstvima) na plodnoj i uspješnoj sezoni. U antičko su se doba u znak zahvale često žrtvovale životinje ili su se prikupljali plodovi zemlje koji su se potom konzumirali i dijelili među članovima zajednice. Ovaj izvorni simbolički obred ostavlja trag sve do danas na raznim gurmanskim festivalima koji se vrte oko tradicionalnog regionalnog ili lokalnog jela. Jedna od najstarijih sagra datira još iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, a radi se o Sagri dell’uva di Marino (Rim) koju je inicirao talijanski pjesnik i dramaturg Leone Ciprelli, a obilježava se svake godine prve nedjelje u listopadu. Osim po paradama pokretnih platformi, karakteristična je i po fontanama grada koje su, umjesto vodom, napunjene – vinom! Ništa manje važan nije niti festival grožđa Cupramontana (Marche) nastao još davne 1928. godine koji također slavi svoj dan prve nedjelje u listopadu. Ta je sagra usko povezana s drevnim festivalima koje su obilježavali još stari Rimljani: le Liberalia, le Vinalia i le Meditrinalia, poganski rituali koji su slavili grožđe i vino. Iako je poznat kao festival vina, Cupramontana obilježava i plodnost zemlje koja je na ovom području posebno bogata plodnim vinogradima sorte Verdicchio.

Budući da je jesen po definiciji sezona vina, većina sagra održana je upravo njemu u čast. Festivali započinju berbom grožđa u rujnu, a s vremenom se pretvaraju u višednevnu veselicu čiji je zajednički nazivnik upravo piće koje se slavi u raznim dijelovima svijeta i predstavlja uzbudljivost i promociju domaćeg proizvoda.

Tijekom sagra posvećenim žetvi, uobičajeni su folklorni nastupi narodne glazbe, posjeti sajmovima te degustacija tipičnih lokalnih proizvoda poput vinove loze pripremljene prema starinskim receptima. Večer je rezervirana za razne glazbene skupine koje dodatno oživljavaju događaj tijekom svih festivalskih svečanosti. Sagre tematski variraju od mjesta od mjesta, a traju sve do kraja studenog.

Jedna od istaknutijih svakako je Pokret Turizma vina koji kreće druge nedjelje u studenom u cijeloj Italiji, a namjera mu je da podijeli s entuzijastima radost kušanja iznimnih vina (ne samo) posljednje berbe i to u kombinaciji sa sezonskim proizvodima i veselim raspoloženjem sve do zalaska sunca.

Iako ostatak zemlje ne zaostaje, središnji se dio Bel Paesea posebno može pohvaliti velikim izborom sagri: na ovom zemljopisnom području postoji zanimljiva raznolikost tradicije i krajolika, poput jadranske obale Marche, Lazio, toskanske obale na Tirenskom moru kao i planinska i brdovita područja koje je podijelio Nacionalni park Sibillini između Umbria i Marche. Svako od tih mjesta privlači brojne posjetitelje velikom gostoljubivošću popraćenu izvrsnom ponudom vina i još boljom hranom!

Parada šarenih pokretnih platformi predstavlja vrhunac festivala: naselja i mjesta predstavljaju se tematski presvučenim kolima koji su često u neskladu s političkim, društvenim ili povijesnim aktualnostima, a popraćena su prikladnim i istodobno urnebesno smiješnim efektima. Štandovi, planinske kuće za odmor ili kolibe, mjesta su predodređena za distribuciju grožđa i vina: u ovim je nastambama ukrašenim limenkama, grmovima i bršljanima moguće već desetljećima uživati u tipičnim mjesnim gastronomskim proizvodima.

U koje god mjesto zalutali, ne možete pogriješiti – svako od njih oduševit će vas svojim karakterističnim varijacijama na temu, a obilje glazbe, veselja, ića i pića učinit će vaš posjet nezaboravnim iskustvom. Jel’ karta već u džepu?

……………………

Morana PAVELIĆ TRBOVIĆ, profesorica talijanskog jezika i književnosti

Fotografija: iryna1 / Shutterstock.com