Da budem iskrena, privlačnost aktivnog učenja sastoji se i u razbijanju monotonije slušanja učiteljeva glasa. Ipak, u posljednjih nekoliko godina počela sam se pitati jesmo li otišli predaleko. Koristim li se aktivnim učenjem da bih učenike koji se uvijek dosađuju držala budnima?

Nedavno sam iskušala skup taktilnih aktivnosti aktivnog učenja koje su osmišljene da bi doprle do kinestetičkog tipa učenika. Te se aktivnosti kreću od uporabe balona do igranja plastičnim cijevima.

Sa svojim taktilnim pomagalima veselo ulazim u učionicu uvjerena da ću motivirati učenike i unaprijediti njihovo znanje. Međutim, umjesto toga, primijetila sam jedan zabrinjavajući trend. Pošto provedem svoje kinestetičke aktivnosti, dobijem više učenika koji pogrešno odgovaraju na ispitna pitanja. Na primjer, na pitanje o veličini stanice, nakon aktivnosti s balonima, umjesto više točnih odgovora, rezultat je bio 15 posto manje točnih odgovora.

To me navelo da se zapitam odvraćam li učenike od učenja u nastojanjima da ih što više motiviram? Vjerujem da se ispravno koristim metodama aktivnog učenja s jasno određenim ciljevima i ispitivanjem koje je u skladu s idealima kritičkog propitivanja. Vjerovala sam da uključujem nemotivirane učenike držeći ih uposlenima. Ali sad se pitam odvraćam li svojim metodama učenike od usvajanja gradiva.

Uočavanje ovog trenda otvorilo mi je oči. Sad se čuvam aktivnosti koje negativno utječu na rezultate učenika. Kad primijetim da aktivnost odvlači učenike od učenja, vratim se korak unatrag i počinjem s pridobivanjem usredotočenosti na učenje gradiva.

Neprestano se podsjećam da angažiranje učenika za određenu aktivnost ne znači uvijek da je ono korisno za usvajanje sadržaja. U mom pokušaju da uživam u ugodnoj, možda čak i zabavnoj učionici, možda žrtvujem koncentraciju i učenje učenika.

………………

NAPOMENA

• SAD: Faculty Focus – prati učinkovite strategije poučavanja
• Izvor: facultyfocus.com