Trudim se „biti prisutan“ u toj gomili, ali se često poželim povući u svoj svijet. Vjerujem da je stvaranje odnosa s učenicima ključno za njihovu angažiranost, ali ipak imam problema na početku svake godine pokušavajući učenike vidjeti kao pojedince, a ne kao razrede.

Bilo je trenutaka kada sam se pitao je li ova profesija za mene.

Kad sam počeo raditi kao učitelj, prisilio sam se da budem posebno vidljiv u školi. Nakon što sam čuo kako moji profesori na fakultetu pričaju o suradnji i potrebi za „timskim igračima“, potrudio sam se planirati lekcije s drugim učiteljima, iako sam se najudobnije osjećao radeći sam.

Ručao sam s drugim učiteljima iako sam želio biti sam i čitati knjigu. Išao sam na školske priredbe i sportske događaje da bih pružio potporu učenicima. Osjećao sam se krivim što nisam izgledao „nadobudnije“ kad bih vodio neku razrednu raspravu.

Tijekom prve godine poučavanja shvatio sam da jednostavno ne mogu tako. Vrijeme za ručak više me iscrpljivalo nego nastava i počeo sam izbjegavati ručak s kolegama kako bih dobio malo vremena za sebe. Izišao sam iz dva školska odbora i, umjesto toga, ponudio se pomagati u nezavisnim projektima. Bilo mi je to sporo prijelazno razdoblje u kojem sam dopustio sebi da budem introvert, ali sam shvatio kako naći prostor za sebe na polju kojim obično dominiraju ekstroverti.

 EVO NEKOLIKO STRATEGIJA KOJIMA SAM SE KORISTIO

SASTANCI S UČENICIMA

Jednom tjedno sastao bih se “jedan na jedan” sa svakim učenikom. Umjesto da lutam okolo – nadzirem razred ili držim beskrajna predavanja, davao bih učenicima kratke izravne upute i zakazao puno susreta jedan na jedan sa svakim učenikom.  To mi omogućuje da ne potrošim svu energiju u beskrajnim predavanjima, a učenicima pomaže da provedu vrijedno vrijeme sa svojim učiteljem. To me naučilo da introvertiranost zapravo može biti vrijedna osobina u nastojanju da se učenike angažira. Ti sastanci dopuštaju učenicima da se osjećaju kao da ih njihov učitelj poznaje na osobnoj razini.

INTROVERTIRANI HOBIJI

Često pišem. Obično se to svodi na vođenje bloga, ili na rad na romanu, odnosno kolumni. Ručak provodim slikajući ili crtajući. Te aktivnosti obnavljaju mi energiju i spremnost da se uhvatim ukoštac s drugom polovicom dana.

 OGRANIČAVANJE BUKE

Mogu se nositi s malim dozama buke, ali postoji određeni prag nakon kojeg mi buka postaje neizdrživa. Zato se vozim na posao bez ikakvih vanjskih stimulansa: radio u automobilu je isključen. To je moja prilika da se osvrnem na to kako stvari napreduju.  Također sam ograničio buku u svom razredu. Razred nije tih, ali nije ni bučan. Moji učenici imaju dovoljno vremena za međusobno druženje i mogu slušati glazbu koristeći slušalice tijekom rada na samostalnim projektima. Ipak, tražim od njih da glasnoću drže na umjerenoj razini. 

DOPUŠTENJE DA BUDEM SAM

Dopuštam si da se povučem. Znao sam se osjećati kao da moram biti na svakom sportskom događaju svojih učenika. Osjećao sam se kao da moram biti trener svih sportova. Osjećao sam potrebu dopustiti učenicima da dođu prije nastave i druže se. Sad vidim da sam bolji učitelj kad nisam iscrpljen. Iz istog razloga više ne odlazim u školski restoran na ručak s kolegama. 

VOLONTIRANJE ZA ‘INTROVERTIRANE’ PROJEKTE

Obično se prvi javim za dizajniranje loga ili web stranice. Sastavim prijedlog za odbor. Uživam u montiranju videa i podcastova. Tako mogu biti koristan školi, a raditi neovisno.

 DRUŠTVENI MEDIJI

Još trebam zajednicu da izazove moje misli o poučavanju i potiče me da razvijam svoju vještinu. Imam nekoliko dobrih prijatelja s kojima idem na kave. Ipak, otkrio sam i osjećaj zajednice i pripadanja putem društvenih medija. Često zajedno planiramo projekte izravnim porukama, na chatu ili u razgovorima putem Voxera. Volim te interakcije zato što imaju “ugrađeno” vrijeme za razmišljanje. Ujedno su sinkrone i asinkrone, a često imaju određenu dubinu koje uglavnom nema u školskoj zbornici.

SVJESNOST

Ljudi koji ne znaju da sam introvert pretpostavljaju da sam nedruželjubiv, stidljiv ili čak ljutit. Morao sam objašnjavati da je moja introvertiranost razlog zbog kojeg sam dobar slušač u situacijama gdje sam jedan na jedan s učenikom, ali me velike grupne suradnje ubijaju. To je jedna od stvari koje dijelim s kolegama učiteljima na našim prvim školskim sastancima. Možda ne boravim puno u zbornici, nego tiho u svom kutku pišem pismo ohrabrenja nekom učeniku. Možda nisam u stanju nositi se s glasnom, bučnom grupom učenika u učionici svako jutro, ali se povežem i savjetujem sa svakim učenikom tijekom tjedna. Ne kažem da je to bolje – nego samo da je drukčije, i to je u redu. Zauzimanjem za sebe postao sam zastupnik introvertiranih učenika koji možda imaju problema u kaotičnom prostoru osnovne škole.

Počeo sam koristiti ove strategije radi vlastitog preživljavanja, ali nisam imao pojma o tome da će me one od pukog preživljavanja dovesti u stanje napredovanja i razvoja. Poštivanje vlastitih potreba dalo mi je više energije da se angažiram oko učenika. Postao sam bolji kolega i bolji timski igrač za svoju školu.

Mislio sam da uspijevam „sakriti“ svoju introvertiranost. Međutim, nisam shvaćao da sam bolji učitelj upravo zato što sam introvert. [ IZ STRANIH MEDIJA | huffingtonpost.com ]