To sam pitanje više puta tijekom prvih dvaju tjedana pročitala u različitim nastavničkim skupinama. Učitelji su se pitali koliko to ima smisla, hoće li učenici te zadatke odraditi i je li to samo radi zadovoljavanja forme. Doznala sam i da neki učitelji učenicima uopće ne šalju zadatke.

Moram priznati da se i meni to u prvome tjednu učinilo besmislenim, iako sam zadatke slala redovito – tri puta tjedno po rasporedu. Pitala sam se pogledaju li uopće djeca te zadatke ili ih samo preskoče, a odrade Matematiku, Hrvatski i ostale predmete, gdje moraju nešto napisati.

Vrlo brzo dobila sam potvrdu da učenici vole zadatke koje im šaljem.

Kako sam to saznala?

Nijednom nisam zadala da se moraju snimati ili fotografirati kako vježbaju, ali dio učenika svejedno mi je slao snimke kako vježbaju ono što sam im zadala. Slali bi i komentare ako bi im se nešto svidjelo ili su me pitali mogu li oni igrati košarku umjesto plesa koji sam toga dana zadala. Vidjela sam da vježbaju s braćom i sestrama, s roditeljima.

Trećega tjedna u izolaciji počela sam se više zanimati kakve zadatke iz Tjelesne i zdravstvene kulture dobivaju moja djeca od svojih profesora.

Oni idu u 5. i 8. razred OŠ Prečko. Profesori su slali zadatke prilagođene toj dobi s poveznicama na video materijale.

Kao obitelj odlučili smo zajedno vježbati.

Zatvoreni u stanu, u izolaciji, sami smo odlučili da će nam ti zadatci biti izazov koji ćemo svakodnevno odrađivati. Bili su to kružni treninzi, trening samo za noge, za ruke, trup.

Uživali smo u zajedničkome vježbanju i iščekivali kakav će nam trening profesori “složiti” za sljedeći sat, tjedan.

• 

• 

• 

• 

• 

To me motiviralo da i sama pomnije biram vježbe i sadržaje za sat Tjelesne i zdravstvene kulture. Znam da dio učenika možda neće ni pogledati to što sam napisala i predložila, ali sam sigurna da postoji nekoliko obitelji koje sam možda potaknula na zajedničko vježbanje.

Nekoliko puta zajedno smo vježbali i preko Zooma.

Radili smo neke jednostavnije vježbice koje obično radimo u učionici kad se jako umorimo. Bilo je zabavno i veselo. Učenici su rekli da jedva čekaju zajedničko vježbanje u našoj sportskoj dvorani.

Tjelesna i zdravstvena kultura u virtualnoj učionici nije besmislena. Ona može potaknuti cijele obitelji na zajedničke aktivnosti. Nas je aktivirala, povezala i zahvalni smo učiteljima na tome.

■  autorica: Sanela ŠKEVIN, učiteljica 3.b ■  OŠ Ivana Gundulića, Zagreb ■  Dugogodišnja sam učiteljica u školi u srcu Zagreba. Volim istraživati, poučavati izvan učionice i stalno nešto novo raditi. Vodim skupinu malih istraživača koji svakoga tjedna izvode neke pokuse, pripremam učenike za Lidrano, pišem igrokaze. Obožavam ERASMUS+ i projekte eTwinning. ■