U životu stvaramo mnoga prijateljstva. Neka potraju cijeli život, a neka točno onoliko koliko dijelimo interese i slobodno vrijeme. Svako od njih gradi nas kao osobu i donosi nešto neprocjenjivo.

Zadnjih se godina sve više okružujem ljudima koji šire moje vidike, uz čije društvo apsolutno uživam, a vole i podržavaju sve moje ludosti.

Piše: Maja MAČINKO

Tako sam, u sezoni zimskih Ryanair akcija, naletjela na povratne vikend karte za Frankfurt po cijeni od 30 eura. Uzela sam mobitel i nazvala Milana, Stanka i Biljanu koji su se odmah složili. Bez previše razmišljanja. Dogovor je pao u samo tri minute. Karte su bile kupljene.

Po čemu je to neobično i posebno? Frankfurtski Ryan-aerodrom nije onaj veliki i lijepi pored grada, već aerodrom u mjestu Hahn, udaljenom oko dva sata vožnje autobusom. Ni to ne bi bio „problem” koliko činjenica da je naš avion sletio u 15 sati u subotu, a vraćao se natrag već u šest sati u nedjelju. Dakle, doslovno smo odlučili ne spavati i bili spremni za noćni izlazak u grad.

FRANKFURT

Unatoč kiši prošetali smo gradom koji je prekrasan. Većini je ljudi taj grad samo usputna stanica za presjedanja, što je do tada bio slučaj i kod mene. Toliko sam puta bila u tom gradu, a nikad ga nisam doživjela. Frankfurt na Majni, koji je smješten uz rijeku Majnu i po njoj je dobio ime, jedan je od najstarijih njemačkih gradova.

Za razliku od mnogih europskih metropola, tijekom Drugog svjetskog rata pretrpio je ozbiljna razaranja pa je danas prepoznatljiv po neobičnoj kombinaciji obnovljenih povijesnih građevina i suvremenih nebodera. Upravo taj spoj tradicije i moderne daje Frankfurtu njegov jedinstveni urbani pečat, posebno noću. Zbog svojih modernih nebodera grad je dobio nadimak Mainhattan i jedini je njemački grad s pravim „američkim” skylineom.

Veliki Johann Wolfgang von Goethe, jedan od najznačajnijih pisaca njemačke književnosti, rođen je upravo ovdje. Njegova je rodna kuća danas muzej gdje se održavala večernja izložba. Budući da se u gradu nalazi Europska središnja banka, grad je srce europske monetarne politike. Ujedno je i veliki sajamski grad te se u njemu organiziraju brojni međunarodni sajmovi poput sajma knjiga.

Nisu nas omeli ni kiša ni hladnoća. Laganim smo se korakom uputili prema Römerbergu, srcu staroga grada. To je slikoviti trg  povijesnih pročelja i šarenih kuća s drvenim gredama, tzv. Fachwerkhäuser. Atmosfera je mirisala na tople perece, vino i sve one stare razglednice koje reklamiraju Njemačku tijekom adventa. Na trgu se nalazi i Römer, zgrada gradske vijećnice stara više od 600 godina.

U blizini je i Frankfurtska katedrala (Kaiserdom) koja tehnički nije katedrala, ali jest mjesto gdje su se nekada krunili carevi Svetog Rimskog Carstva.

TIPIČNA HESSENSKA KUHINJA

Frankfurt se nalazi u njemačkoj saveznoj pokrajini Hessen koja je peta po veličini u Njemačkoj, a Frankfurt je njezin najveći grad. S obzirom da je cijela noć bila pred nama, logičan je slijed, nakon razgleda grada po kiši i zimi, bila večera u nekoj od lokalnih pivnica. Za taj sam se dio potrudila dan ranije osiguravši nam rezervaciju. Dva tjedna prije dolaska u grad od sedam pivnica, koje su nam izgledale zanimljivo, samo su dvije imale slobodna mjesta za večeru. To mnogo govori o kulturi i navikama lokalnih ljudi.

Stanku je, nažalost, nešto iskrsnulo i morao je ostati u Hrvatskoj, no nas se četiri nismo dale pa smo sat prije rezervacije pronašle neobično skrovište od kiše. U jednom su od susjednih dvorišta napravili prostor za druženje i izlaske s obitelji. U centralnom su prostoru klinci trčkarali po kiši i zabavljali se dok su roditelji sjedili pod suncobranima i ispijali piće. Koncept je zamišljen tako da uđeš u jedan od par „kafića“, uzmeš piće i sjedneš/staneš gdje ima mjesta. Bilo je baš zabavno promatrati dječicu kako uživaju vani unatoč „vremenskim neprilikama“.

Zatim smo dobili svoj stol u jednoj od tipičnih pivnica koja je bila krcata ljudima i bez rezervacije nitko nije mogao do večere. Milan je negdje na internetu pronašao podatak da imaju platu po povoljnoj cijeni pa smo za početak naručili platu i dodatno šnicl sa zelenim umakom kako bismo svi probali ponešto. Grüne Soße je hladni umak napravljen od sedam vrsta svježeg bilja (peršin, vlasac, kiseljak, potočarka, matičnjak, boražina i ljupčac) pomiješan s vrhnjem, jogurtom ili majonezom.

Ono što nismo pročitali, bilo je napisano ispod malim slovima. Tako smo dobili platu toliko veliku da su nam se ljudi sa susjednih stolova nasmijali. U Njemačkoj je teško ne susresti naše ljude pa je voditeljica bila rodom iz BiH i cijelo se vrijeme šalila s nama. Na plati je, naravno, bio Frankfurter Rippchen, kuhano svinjsko rebarce, kiseli kupus i pire krumpir. Probali smo i Apfelwein (Ebbelwoi), lokalno jabučno vino koje se toči u tradicionalnim keramičkim vrčevima (Bembel). Nije jako slatko, više je kiselo, osvježavajuće i pomalo neobično kad ga prvi put probate. Naša se druženja i inače svode na degustiranje delicija i novih okusa, posebno kad donesem začine sa svojih putovanja, tako da smo i ovaj put uživali i dobro se zabavili.

Tamo smo se zabavljali do ponoći pa još malo prošetali gradom trošeći kalorije. Večer smo zatvorili odlaskom u neku irsku pivnicu odmah pokraj kolodvora, jednu od rijetkih koja radi do kasno u noć. I tako smo, uz smijeh i čaše koje su se kliznule malo pred jutro, dočekali autobus koji je u tri ujutro vozio prema aerodromu.

Sasvim „običan” izlazak u društvu prijatelja u, recimo to elegantno, zlatnim godinama, ali s energijom koju bi i mnogi dvadesetogodišnjaci poželjeli. Kad ima volje i želje, ni kiša ni sati nisu prepreka za dobru zabavu i malu avanturu. Moji su prijatelji dokaz da dobra zabava nema rok trajanja i da u jednoj noći, s malo sna i puno smijeha, možeš doživjeti provod za pamćenje.