Nakon Vijetnama zaputila sam se u Indoneziju, zemlju koja ima toliko otoka da bi se prosječan putnik mogao izgubiti pokušavajući ih brojiti. Sa svojih preko 17 000 otoka, od kojih je naseljeno oko 6000, Indonezija je najveća otočna država na svijetu i pravo čudo prirode.

Na spomen Indonezije – većini je prva pomisao Bali koji me, priznajem, nije previše privlačio.

Na „loš“ glas mu utječe sve ono što inače izbjegavam: „influencerski raj“, destinacija u svakoj agencijskoj ponudi, top izbor za medeni mjesec… Očekivala sam razvikanu, turistički prenapučenu destinaciju koja postoji samo za Instagram filtere.

Piše: Maja MAČINKO

Svi putevi prema dijelovima Indonezije, koje sam planirala posjetiti, vode preko Balija pa sam si odlučila priuštiti šest dana odmora i punjenja baterija. Moram priznati – pogriješila sam u procjeni. Bali nije samo ono što vidite na društvenim mrežama, Bali je puno…puno više. Možda me toliko očarao baš zato što nisam imala velika očekivanja. Ili je to bilo nešto drugo, nešto čarobno… Na kraju sam odlazila s otoka misleći kako ću mu se vratiti i puna srca zbog divnih ljudi koje sam ovdje upoznala, a s nekima od njih sam ostala u kontaktu i nakon Balija.

♦ VULKAN BATUR ♦

Priuštila sam si čak jedan cijeli dan odmora što za mene znači: pola dana spavanja, a drugi dio dana planiranje onoga što slijedi. Brzo sam se uključila u akciju! Na jednoj sam od grupa za solo putnice pronašla suputnice za ranojutarnji izlet na vulkan Batur i izlazak sunca.

Vulkan Batur aktivni je vulkan, visok oko 1717 metara i smješten unutar ogromnog kratera – kaldere – koja je nastala eksplozijom supervulkana prije nekih 29 000 godina. Penjanje na Batur traje oko dva do tri sata i nije posebno zahtjevno, ali kako je ovo kišna sezona, opcija „penjanje u blatu“ nije mi zvučala kao vrhunac užitka. Odlučila sam se za jeep avanturu što se pokazalo punim pogotkom. Dok su penjači i jeepovi dijelili isti prašnjavi put, gledala sam ih s mješavinom divljenja i olakšanja što sam za promjenu odlučila biti „lijena“ i uzeti prijevoz. Sa mnom su na putu prema vrhu bile Lara, stomatologinja iz Švicarske, i Karina, djevojka koja formalno stanuje na Novom Zelandu. Karina radi online pa je odlučila putovati Indonezijom te nakon posla i vikendom istraživati ljepote ove zemlje.

Dok smo se truckale prema vrhu, uz priče o životu i putovanjima, vrijeme je proletjelo uz povremene prizore na sela i terasasta polja. Jeep se probijao kroz prašinu i kamenje, obilazio pješake i ubrzo smo stigle na konačnu lokaciju. Prizor me odmah podsjetio na one fotke „Instagram vs. stvarnost“ – stotine ljudi, parkirani jeepovi poslagani jedan do drugoga, svi nestrpljivo čekaju izlazak sunca i savršenu priliku za fotografiju.

Batur možda nije toliko eruptivan kao njegov susjed Agung, ali ima impresivnu povijest. Posljednja je erupcija bila 2000. godine, no ona iz 1926. ostala je zapamćena po tome što je lava potpuno uništila staro selo Batur. Mještani su se tada preselili na rub kaldere i sagradili novo selo koje se i danas tamo nalazi. Izlazak je sunca bio spektakularan. Boja neba se prelijevala iz narančaste u zlatnu, a oblaci su izgledali kao meka bijela deka razvučena preko krajolika. Uz kavu i smijeh novih prijateljica na krovu auta trenutak je bio savršen.

Nakon izlaska sunca krenule smo dalje prema polju lave, još jednom neobičnom dijelu ovog vulkanskog krajolika. Dok smo istraživale taj crni teren, naš jeep odlučio je malo dramiti – pokvario se. Vozači su na Baliju nevjerojatni i začas su svi priskočili u pomoć. U roku od deset minuta naše se vozilo popravilo pa smo nastavile vožnju kao da se ništa i nije dogodilo.

♦ CRETYA: MJESTO ZA „INSTAGREMERE“ ♦

Djevojke su nakon izleta planirale otići do Cretye, luksuznog restorana i dnevnog kluba, smještenog u središtu otoka, blizu Ubuda. To mjesto nisam planirala posjetiti, ali kako mi je njihovo društvo bilo iznimno zanimljivo, odlučila sam im se pridružiti.

Ovaj se kompleks prostire na nekoliko razina, a sastoji se od triju bazena azurno plave boje koji su okruženi bujnom tropskom džunglom i pogledom na zelene rižine terase. Svakodnevni su nastupi i DJ-eva koji doprinose živahnoj atmosferi. Već smo na ulazu naletjele na Raniu, još jednu solo putnicu iz Maroka, koja nam se spontano pridružila. Jedan od razloga zbog kojih volim putovati sama, upravo su spontani trenutci kada upoznajete ljude s kojima provedete dan tako opušteno kao da se poznajete godinama.

Taj nas je dan uhvatio čak i pljusak koji Raniu nije spriječio u nakani da iznajmi haljinu i ode na Bali ljuljačku iznad polja riže gdje je uživala na kiši. Razmijenile smo kontakte, dojmove Balija i jedna drugoj preporučile što se isplati vidjeti. Budući da je Karina ovaj mjesec stanovala i radila na Baliju, dogovorile smo još par izleta narednih dana pa smo sve četiri završile predivan dan uz ručak i povratak skuterima – svaka prema svom smještaju.

♦ ZANIMLJIVOSTI I OBIČAJI OTOKA ♦

Balineški običaji fasciniraju, veoma su jedinstveni pa dijelim nekoliko zanimljivosti koje su mi ostale posebno upečatljive.

Kopi luwak – avanturistička kava

Za sve kavoljupce, koji traže nešto više od obične jutarnje šalice, kopi luwak je prava avantura. Riječ je o najskupljoj kavi na svijetu koja nastaje uz pomoć cibetke. Ova simpatična mačkasta životinja jede kavne bobice, probavlja ih, a ono što ostane – postane sirovina za ovu kavu. Nakon pažljivog čišćenja i prženja zrna se pretvaraju u posebnu kavu s manje gorčine. Tko bi rekao da probavni sustav jedne životinje može igrati ključnu ulogu u stvaranju svjetski poznate kave?

Balineška imena

Imena na Baliju nastaju prema njihovim pravilima i ne ovise o spolu djeteta. Prvo je dijete uvijek Wayan, drugo Made, treće Nyoman, a četvrto Ketut. Ako imate više od četvero djece, krug počinje ispočetka – uz dodatak detalja za razlikovanje. Kolege su me pitali kako ih razlikuju u školi, a i sama sam bila skeptična. Redom su mi lokalci objašnjavali da ih razlikuju koristeći se nadimcima ili dodaju riječi poput Putra (sin) i Putri (kći), ili dodatak poput „Wayan Stariji” za stariju djecu istog imena. Osim toga, redoslijed imena često se koristi kao dio društvene tradicije pa ime djeteta može sadržavati i kastinski prefiks poput Ida (najviša kasta), I Gusti ili Ni (ženska inačica) za pripadnike plemstva. Ova struktura imena otkriva više nego što se na prvi pogled čini: od redoslijeda rođenja do društvenog statusa. Fascinantno je kako toliko toga može stati u jedno ime, zar ne?!

I dok se nakon vjenčanja žene obično sele u dom svojih muževa, u obiteljima koje nemaju sinove, vrijedi suprotno. Tada se organizira posebna ceremonija Nyentana i muž se useljava kod žene. Time se osigurava očuvanje loze majčine obitelji što se na Baliju iznimno cijeni.

Nyepi – Dan tišine

Jedan dan u godini Bali ulazi u potpuni mir – Nyepi, balineška Nova godina. To je dan potpune tišine: bez razgovora, prometa, rada ili zabave. Čak ni turisti nisu izuzeti iz ovog pravila. Noć prije Nyepija održavaju se Ogoh-Ogoh parade kada se ulicama nose ogromne demonske lutke koje simbolično protjeruju zle duhove.

Nakon Dana tišine dolazi Ngembak Geni, Dan oprosta i novih početaka. Zamišljam koliko bi ovakav dan tišine mogao promijeniti perspektive i kod nas – možda ne bi bilo loše povremeno stati i slušati samo vlastite misli.

♦ HRAMOVI I SLAPOVI ♦

Kako je subota bila neradni dan za Karinu, predložila sam da uzmemo opciju „Bali by bike” koju sam pronašla na internetu. Napravila sam popis mjesta koja želimo vidjeti, a za samo po 15 dolara dobile smo svog vozača skutera koji nas je rano ujutro pokupio i odveo na vožnju po otoku. Posjetile smo brojne hramove, slapove i zanimljiva mjesta Balija. Na svakom smo se stajalištu upoznavale s lokalnim običajima i tradicijama, a naši su nam vozači, osim vožnje, otkrili i mnogo o balineškoj kulturi.

Iako je Indonezija pretežno muslimanska zemlja, Bali je specifičan jer je većinom hinduistički. Ovdje je hinduizam duboko ukorijenjen u svakodnevni život, a tradicija i ceremonije su prisutni na svakom koraku. Na Baliju ćete stalno nailaziti na hramove, male oltare na ulicama i rituale koji su važan dio svakodnevnog života.

Posjetile smo hram Tanah Lot, jedan od najpoznatijih hramova Balija, smješten uz obalu, poznat po svom dramatičnom položaju na stijeni koja se uzdiže iznad mora. Hram je pravi simbol Balija i jedno od najposjećenijih mjesta na otoku. Hram je poznat i po tome što se pojavljuje u filmu Jedi, moli, voli u kojem se protagonistica dolazi opuštati i razmišljati. Nakon Tanah Lota odvezli smo se prema rižinim poljima koja su pravi raj za oči i lako je razumjeti zašto su postala neizostavan dio balineške tradicije i kulture.

Zatim smo se zaputile do Banyumala vodopada koji nas je iskreno oduševio. Smješten u središtu otoka i okružen bujnom džunglom, stvorio je pravu prirodnu oazu. Nakon što smo se rashladile u kristalno čistoj vodi, vozač – s kojim smo se prethodno šalile o tome kako ćemo se popeti nazad, nažalost nije imao puno sreće. I jedan je mladi par imao sličan problem – dečko je nosio djevojku koja nije imala snage za dalje. Čitavim smo se putom smijali, međusobno se motivirali i, na kraju, nekako stigli natrag do skutera za nastavak puta prema Tirta Empul hramu.

Tirta Empul hram poznat je po svom svetom izvoru gdje posjetitelji dolaze obaviti ritual čišćenja i duhovnog pročišćenja. Voda, koja izvire iz izvora, smatra se svetom, a proces se sastoji od ulaska u bazen gdje se iz kamenih slavina pije voda ili se pod njom prolazi kako bi se očistilo tijelo i duša. Svaka slavina ima svoje značenje, a ljudi se smireno i polako kreću cijelim procesom. Iako smo bile samo promatračice, odlučile smo i mi isprobati dio rituala. Ušle smo u bazen i pod svakim mlazom vode proživjele svoj trenutak opuštanja, osjećajući se barem na trenutak povezane s duhovnom tradicijom ovog mjesta.

Za kraj smo posjetile Taman Ayun hram, smješten u središtu otoka, gdje smo uživale u mirnom okružju i predivnom pejzažu. Hram, okružen širokim dvorištima i kanalima, pruža osjećaj mira i povezanosti s prirodom. Na povratku smo se zaustavile na jednom od lokalnih štandova, kupile sočne domaće jagode, a potom se oprostile nadajući se da ćemo se uskoro ponovo sresti.

Za kraj sam posjetila Svetu šumu majmuna u Ubudu, jedno od najpoznatijih mjesta na Baliju, gdje se majmuni slobodno kreću kroz gustu džunglu i interagiraju s posjetiteljima. Prema balinezijskom vjerovanju šuma je posvećena bogu Šivi, a majmuni su zaštićeni kao simboli snage i mudrosti. Otok Bali sa svojim hramovima, slapovima, ljubaznim ljudima i predivnim krajolicima potpuno je izbrisao sve predrasude koje sam imala o njemu. Iako sam došla s iskrivljenim pogledima i očekivanjima, Bali me osvojio.