Kolumna
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika. Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama. Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima, roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama. Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od drugih… Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet, a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
■ INKLUZIVNA UČIONICA ■ 99. ■
Doviđenja ljetu i pozdrav jeseni
objavljeno: 24. rujna 2025.

Krajem ljetnih praznika počela sam razmišljati o školi, o svojim učenicima. Jesu li tijekom ljeta narasli? Tko je najviše pocrnio? Je li dečkima i ove godine posvijetlila kosa? Jesu li čitali? Zaboravili zbrajati i oduzimati do 100? Znaju li pisana slova?

Na kraju su drugoga razreda svi moji učenici dobili domaću zadaću tijekom ljeta. Neki će reći da sam jako zločesta i zahtjevna učiteljica. A neki će reći da im je to baš cool. 

Ne znam… možda zaista i jesam zahtjevna i zločesta, a možda sam i cool.

Ljetna je zadaća bila osmišljena u dva dijela: obvezni dio i neobavezni dio.

DOMAĆA ZADAĆA TIJEKOM LJETA (obvezni dio):

♦ jesti puno sladoleda ♦ naspavati se ♦ što više hodati bos/bosa ♦ boraviti što češće na zraku ♦ družiti se s obitelji i prijateljima ♦ raditi ono što volite, a za što tijekom godine nemate dovoljno vremena.

NEOBAVEZNA JE ZADAĆA:

♦ ispuniti ljetnu vježbenicu ♦ pročitati bar dvije knjige (ne moraju biti s popisa) ♦ poslati razglednicu.

Približavanjem nove nastavne godine sve sam češće razmišljala o svojim klincima i jedva ih čekala vidjeti.

Sjedila sam na plaži razmišljajući jesu li moji učenici „napisali“ ljetni domaći rad i tko je što napravio.

Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, mag. prim. educ.| učiteljica izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska

Tijekom praznika u našoj su učionici izbrušeni i lakirani parketi. 

Prije dolaska učenika učiteljica iz produženog boravka i ja posložile smo razred, pospremile ormare i odbrojavale dane do prvog nastavnog dana.

Od malih su klinaca prije ljetnih praznika postali veliki, pocrnjeli su, kose su im posvijetlile i veselo su se vratili u školske klupe. Prvi smo se dan puno grlili. Svi smo zapravo bili sretni što se ponovno vidimo.

To me vratilo u djetinjstvo. Kada sam ja bila učenica, znali su me pitati veselim li se školi. Nikada nisam voljela to pitanje. „Veselim li se školi???“

Iskreno, nikad se nisam veselila školi poslije praznika. Uvijek sam se veselila svojim prijateljicama, prijateljima, odlasku do škole i povratku iz škole. Veselilo me da će prije nastave po mene doći Suzana i Biljana pa ćemo onda pozvoniti Blaženki, pa Jasminki i Tihomiru, a onda do škole susresti Koni, Robija i Natašu.

Školi i učenju baš se i nisam posebno veselila.

Tako da razumijem i svoje učenike.

Drugi smo nastavni dan već pomalo krenuli ponavljati gradivo drugoga razreda. Dosta su toga zaboravili (premda sam dojma da znaju, ali im se još ne da pisati ni računati).  

Razumijem da je vani bablje ljeto, da je ljepše biti na otvorenom; igrati se lovice, igrati nogomet, graničara…

Kako roditelji moraju ići na posao, tako i mi moramo ići u školu.

U petak smo donijeli u školu popis knjiga koje smo čitali tijekom ljeta.
Dogovor je bio da će učenik, koji tijekom praznika pročita najviše knjiga, dobiti nagradu.

U četvrtak navečer sam u knjižari kupila poklone za čitače.

Učenik, koji je pročitao najviše knjiga, dobio je knjigu. Drugi je dobio flomastere, a treći klamericu i gumicu. Ostali su dobili olovku.

Čitajući nepoznati tekst u razredu, bilo je jasno da su čitači tijekom ljeta zaista čitali jer im je tehnika čitanja puno bolja nego u drugom razredu.

Sve nam je do prvog dana jeseni bilo u znaku ponovnog privikavanja na školu.

U našoj je školi običaj da prvi dan jeseni svaki razred ima integrirani dan i da zadnji sat svi učenici nižih razreda izađu na hodnik gdje zajedno pjevamo jesenske pjesme, recitiramo o jeseni i pozdravljamo jesen. Taj se dan kod nas u školi zove POZDRAV JESENI. Prvaši, a i ostali koji žele, na glavi imaju jesensku krunu.

Taj je dan u našoj školi svetkovina najšarenijega godišnjeg doba, a nakon toga dana veći smo i ozbiljniji, kreće više školskih obveza, projekata i zadaća.