Svake se godine obilježava Svjetski dan osoba s Downovim sindromom da bi se podignula svjesnost o potrebama i potaknulo uklanjanje bilo kakvih predr
Svake se godine obilježava Svjetski dan osoba s Downovim sindromom da bi se podignula svjesnost o potrebama i potaknulo uklanjanje bilo kakvih predr
Veljaču volim otkako sam počela raditi. Lijepo je raditi u razredu. Učenici i učiteljica upoznali su se i uhodali.
Razgovaram nekidan s prijateljicom s kojom sam dijelila klupu u osnovnoj školi. Ona danas radi u vrtiću.
Na kraju kalendarske godine radim rezime cijele godine. Pitam se što se to događa na ovom svijetu.
Otkad radim, a sad je to nekih 30 godina, najviše volim mjesec prosinac u svom razredu.
Nekidan je jedna učenica iz mog razreda slavila rođendan. Za njezin rođendan, ja sam dobila dar. Moram priznati da mi je bilo baš jako neugodno.
Prvi razred. Novi učenici. Svaki učenik traži svoje mjesto pod suncem. Došli su iz četiri različita vrtića.
Najteže mi je oduvijek održati prvi roditeljski sastanak u prvom razredu. Ne znam imaju li drugi učitelji isti problem i nelagodu.
Na upisima u prvi razred neprestano čujemo ista pitanja.
Sad je ono doba godine kad naši klinci prestaju biti klinci i postaju đaci. Čula sam tu rečenicu više puta i veoma me naljutila. Djeca su djeca.