Nakon užurbanog Balija kratkim sam se letom zaputila na mirniji otok Lombok – polaznu točku za nove avanture i predah koji mi je itekako trebao. Ovdje, usred razdoblja kada turističke gužve gotovo ne postoje, odlučila sam prva dva dana posvetiti odmoru i upijanju atmosfere. Lombok, za razliku od Balija, odiše drukčijim duhom – ovo je muslimanski otok pa su i pravila ponašanja ponešto drukčija.

Na plažama u naseljenim mjestima ljudi se, poput stanovnika Maldiva, kupaju u odjeći. Recepcionarka hotela diskretno me na to upozorila, premda sam zamijetila turiste koji su očito preskočili taj dio u vodiču.

Piše: Maja MAČINKO

Glavni razlog mog dolaska u Indoneziju ipak su Komodo otoci. Kako bih se do njih uputila, trebalo je pričekati grupu mladih pustolova – i onih koji se tako osjećaju (poput mene) – s kojom sam planirala istražiti ovu svjetski poznatu destinaciju.

Šalu na stranu, dok sam istraživala kako najpovoljnije doći do Komodo otoka, slučajno sam naišla na neku britansku agenciju za mlade. Njihova je ponuda bila ne samo pristupačnija od ostalih nego i toliko opuštena da sam imala osjećaj kao da idem na školski izlet – samo s više sunca, mora i rijetkih opasnih „guštera veličine manjih automobila“.

♦  NAROD SASAK ♦ 

Sasaci, autohtoni narod otoka Lomboka, čine većinu stanovništva ovog indonezijskog otoka. Njihove tradicionalne kuće, poznate kao „bale”, izrađene su od bambusa, blata i trske, krovovi su prekriveni palminim listovima što pruža prirodnu zaštitu od tropske klime. Posebno su vješti u tkanju i rade prekrasne ikat tkanine koje su prava mala remek-djela. Ovi su ručno izrađeni tekstili odraz bogate kulturne baštinu Sasaka i često se koriste u tradicionalnoj odjeći i ceremonijama.

Iako su većinom muslimani, Sasaci prakticiraju jedinstvenu verziju islama, poznatu kao Wetu Telu, koja spaja islamske, animističke i hinduističke elemente. Ova jedinstvena kombinacija odražava složenu povijest i kulturne utjecaje na otoku, a zbog toga je njihova duhovnost posebna i intrigantna.

Danas se sela poput Sade ili Rembitan mogu posjetiti kao dio turističke ponude, a time domoroci otoka žele pokazati svakodnevni život: mogu se vidjeti žene kako tkaju na ručnim razbojima, a muškarci bave poljoprivredom ili izradom rukotvorina.

♦ SLAPOVI I PLAŽE LOMBOKA ♦ 

Nakon što smo proveli vrijeme s narodom Sasak, uputili smo se u minitrekking kroz džunglu do poznatih slapova Air Terjun koji skrivaju nekoliko spektakularnih prizora.

Prvi, na koji smo naišli, bio je Sendang Gile – slap visok oko 30 metara koji se obrušava u prirodni bazen. Ovdje smo se osvježili u hladnoj vodi, uživali u okružju bujne vegetacije i opuštajućoj atmosferi.

Nakon kratkog odmora nastavili smo prema slapu Tiu Kelep. Put je do njega bio izazovniji pa je slijedilo i dodatno penjanje i prolazak gustim dijelovima džungle. No trud se isplatio – Tiu Kelep preksrasan je i moćnim mlazovima vode, okruženim bujnim zelenilom, baš prava tropska čarolija. Prema lokalnoj legendi voda s ovih slapova ima ljekovita svojstva.

Nakon avanture sa slapovima došao je dan za istraživanje plaža! Lombok ima plaže za svačiji ukus – od divljih i pješčanih prepunih koralja do bijelih pješčanih obala idealnih za surfere. Posjetili smo plaže poput Selong Belanak, poznate po bijelom pijesku i blagim valovima, idealnim za početnike u surfanju te Mawun Beach, smještenu u slikovitoj uvali okruženoj brdima, koja pruža mirno utočište za opuštanje. Sunčali smo se, kupali i uživali u suncu te upijali svaki trenutak ovog tropskog raja prije pakiranja za nastavak puta.  

♦ SUMBAWA – OTOK DIVLJINE ♦

S Lomboka smo se autobusom vozili dva sata do trajektne luke, a zatim se ukrcali na lokalni trajekt za još dva sata plovidbe, uz neizbježne karaoke koje su lokalci, čini se, pretvorili u omiljeni način skraćivanja vremena na putovanju prema susjednom otoku.

Nakon što smo istražili Lombok, slijedila je nova avantura – otok Sumbawa, poznat po svojoj netaknutoj prirodi, slapovima i gostoljubivim stanovnicima. Do Sumbawe smo stigli lokalnim trajektom na kojem su karaoke bile nezaobilazan dio zabave. I dok su lokalci s veseljem pjevali svoje omiljene hitove, ja sam razmišljala o beskrajnom plavetnilu koje nas čeka u narednim danima u nadi da ću dobro podnijeti valove.

Već na prvi pogled Sumbawa odiše drukčijom atmosferom od Lomboka. Ovdje su sela još tradicionalnija, a način života toliko usporen da imate osjećaj kako ste se vratili u neko davno vrijeme. Stanovnici su topli i srdačni, a njihova svakodnevica povezana je s poljoprivredom, ribolovom i tkanjem.

Jedan od najuzbudljivijih trenutaka na Sumbawi bio je posjet slapovima skrivenim duboko u džungli. Iznajmili smo motore s vozačima i krenuli kroz zavojite putove koji su nas vodili  malim seoskim zajednicama i gustim šumama.

Prvi slap, koji smo posjetili, bio je Labuan Ajo – prava tropska čarolija. Visoki slapovi, okruženi bujnom vegetacijom, osvježenje koje je teško opisati riječima. Put nas je dalje vodio prema slapovima Air Terjun, smještenim u gotovo mističnom okružju gdje voda pada s visine stvarajući sitne kapljice koje u zraku izgledaju poput kristala.

Jedno od najzanimljivijih stajališta na našem putu bio je otok Satonda koji skriva prirodni fenomen – slano jezero u svojoj unutrašnjosti. Prema lokalnoj legendi jezero je nastalo nakon što je snažan potres otvorio pukotine kroz koje je morska voda preplavila otok. Danas ovo jezero nije samo spektakularan prizor, već i dom brojnim vrstama ptica koje ovdje nalaze utočište.

Iz Sumbawe smo krenuli put Komodo otoka na drvenom brodu koji je postao naš dom. Brod je imao male kabine, zajedničke prostore i veliku palubu za uživanje u zalascima sunca. Svakodnevno smo se zaustavljali na nenaseljenim otocima, plivali s dupinima i istraživali podvodni svijet pun šarenih koralja i egzotičnih riba. Posada je svakog dana lovila ribu koju su pripremali za obroke, a mi smo uživali u jednostavnom i autentičnom načinu života.

♦ KOMODO ZMAJEVI ♦

Komodski zmajevi zaista su veličanstveni! Na nekoliko indonezijskih otoka – Komodo, Rinca i Flores – žive u gotovo mitskoj izolaciji, prilagođeni surovim uvjetima i apsolutni su vladari svog teritorija. Ovi impresivni gušteri mogu narasti do tri metra i težiti oko 70 kilograma. Iako izgledaju tromo, njihova brzina svakog iznenadi: u trenucima kada je potrebno, mogu postići i do 20 km/h! Snažnim čeljustima i otrovnim ugrizom lako savladavaju plijen, a njihov izvanredan njuh omogućuje im da nanjuše hranu na udaljenosti do deset kilometara.

Fascinantno ih je promatrati u njihovu prirodnom staništu – pravi spoj snage, prilagodljivosti i drevnog šarma. Jeste li znali da mužjaci komodskih zmajeva imaju čak dva hemipenisa? I još jedna nevjerojatna činjenica: ženke se mogu razmnožavati čak i bez mužjaka zahvaljujući partenogenezi, što ih čini jedinstvenima u svijetu reptila.

Svaki trenutak proveden među ovim čudesnim bićima još me jednom sjetio koliko je priroda nevjerojatna, a ovi su gušteri baš pravi simbol njezine sirove snage i genijalnosti.

♦ PODVODNI SVIJET ♦

Komodo zmajevi možda su bili glavni razlog mog dolaska u Indoneziju, ali podvodni svijet ovog arhipelaga iznenadio me na način koji nisam mogla ni zamisliti. Osim što sam uživala u društvu veselo razigranih dupina, dostojanstvenih kornjača i drugih morskih stanovnika, posebno me oduševilo plivanje s divovskim mantama, pravim „anđelima mora”, poznatima i kao „nježni divovi”.

Ove veličanstvene životinje, s rasponom „krila” koji može doseći i do sedam metara, lepršaju kroz vodu s nevjerojatnom gracioznošću. Iako svojom veličinom izazivaju strahopoštovanje, mante su potpuno bezopasne jer se hrane isključivo planktonom i sitnim ribicama. Plivati pored njih bilo je iskustvo koje je istovremeno oduzimalo dah i vraćalo vjeru u čuda prirode.

No to nije sve. Plivajući kristalno čistom vodom, okružile su nas mase sitnih bića – dinoflagelata. Ova mikroskopska stvorenja, poznata po bioluminiscenciji, stvarala su čaroban efekt svjetlucanja oko manti. I dok sam se osjećala kao dio neke podvodne bajke, uslijedilo je iznenađenje: sitni dinoflagelati ostavljali su na koži neugodan osjećaj peckanja. Nije to bilo ništa strašno, ali svakako nije onaj savršeni trenutak iz dokumentaraca kakvom sam se nadala.

Uz mante, ronjenje oko Komodo otoka doista daje priliku za susrete s raznolikim morskim svijetom – od šarenih koraljnih grebena do egzotičnih riba svih oblika i veličina. Sve te životinje, zajedno s nježnim divovima koji su me pratili kroz valove, podsjećaju koliko je ocean čudesno, ali i krhko mjesto koje trebamo čuvati za generacije koje dolaze.

♦ OTOK FLORES ♦

Labuan Bajo, završna točka mog putovanja, nije samo polazište za avanture po Nacionalnom parku Komodo – ovaj slikoviti gradić krije i brojne skrivene dragulje. Plaže Labuan Baja pravo su otkriće. Od popularne Pink Beach, koja je postala svjetski poznata zahvaljujući svojoj jedinstvenoj boji pijeska, do tihih i manje poznatih uvala – svaka od njih nudi vlastitu dozu tropske magije.

Pink Beach, ili Pantai Merah kako je lokalno zovu, dobila je svoju upečatljivu boju zbog mikroskopskih organizama – foraminifera – koji proizvode crveni pigment na koraljima. Kada se fragmenti tih crvenih koralja izmiješaju s bijelim pijeskom, rezultat je prepoznatljiva ružičasta nijansa koja obasjava obalu. Ovaj prirodni fenomen nije samo rijetkost u Indoneziji, već i na globalnoj razini što ovu plažu čini pravim geološkim draguljem.

Osim nevjerojatne boje pijeska, plaža ima i spektakularan podvodni svijet. Šareni koraljni grebeni, dom brojnih vrsta egzotičnih riba, idealni su za ronjenje i snorkeling.

Najljepši je dio za mene bila čarolija zalazaka sunca koje obožavam – ružičasti tonovi pijeska, spojeni s toplim narančastim i ljubičastim nijansama neba, prizori kao s razglednica…

Dok u toplini doma pišem ovu kolumnu spremajući se za neke nove avanture, misli mi se vraćaju ovim danima iz snova – danima koji će još dugo mamiti osmijeh na moje lice.