Medijska pismenost - 5 do 12

RAZMIŠLJAM O RAVNOTEŽI, ZBOG URAVNOTEŽENOSTI

Predblagdanska riječ za promjenu mentalnog sklopa

srijeda, 12. prosinca 2018.

Ako ste i gledali dokumentarac Djeca potrošači – Komercijalizacija djetinjstva, predlažem da ovih dana pronađete vremena i pogledajte ga još jednom.

Predblagdanska riječ za promjenu mentalnog sklopa

Mislim da bismo se s vremena na vrijeme trebali podsjećati na sve negativne utjecaje potrošačkog društva i ozbiljnije razmisliti do koje smo mjere zapetljani u često nevidljivu mrežu marketinških smicalica koje promiču iluziju o savršenom životu i uspjehu suvremenog čovjeka.

Upravo je ovo predblagdansko vrijeme idealno za promišljanje o tome uvlačimo li i svoju djecu, prešutnim pristajanjem na sve „blagodati” konzumerizma bez zadrške, u vrlo dehumaniziranu ideologiju koja promiče da su posjedovanje, kupnja proizvoda te konzumiranje raznih usluga jedino ispunjenje i svrha života. Jer konzumerizam se može smatrati ideologijom, što su uostalom i potvrdili brojni stručnjaci koji se bave ovim fenomenom.

U filmu se otvoreno i bez zadrške progovara o utjecaju medijskog oglašavanja na djecu, a obiluje i mnogim šokantnim podatcima koji otkrivaju skrivene namjere velikih industrija – cilj je odgojiti „doživotne kupce”, i to od najranijeg djetinjstva, kad je taj utjecaj najmoćniji. Proces „programiranja” planira se do detalja, smišljen je i proračunat, a koliko se daleko otišlo s manipulacijom najviše govori činjenica da su u njega uključeni čak i dječji psiholozi koji bi trebali pridonositi sprječavanju takvih manipulacija.

Preporučimo li ovaj film i roditeljima svojih učenika, dat ćemo im priliku da promisle o tome koliko kupnjom kompenziraju nedostatak slobodnoga vremena za druženje sa svojom djecom, a možda ih i podsjetiti da su blagdani mnogo više od odlaska obitelji u velike trgovačke centre u kojima se slijede površne i bezvrijedne šablone blagdanskog ugođaja koje nameću kreatori plitkoga konzumerizma.

Već smo sada previše društveno pasivni, često uljuljkani u kolotečinu. Nemamo volje i vremena iskoračiti iz nametnutih nam programa. Nametnutost svega postaje nepodnošljiva u ovo predblagdansko vrijeme. Redovi u trgovinama s istom robom, iste boje, isti mirisi u dizalima i javnim zahodima trgovačkih centara, isti okus hrane koju nam serviraju u plastičnim zdjelicama, ili onima od stiropora (još gore), a mi smo uvjereni kako isprobavamo neki tajlandski, talijanski, kineski specijalitet. Određeno nam je gdje trebamo stati da bi nas uslužili, i uopće primijetili, na kojem točno mjestu moramo platiti, gdje uzeti pladanj na koji ćemo složiti tu presavršeno dizajniranu, prema bojama i oblicima usklađenu hranu, strelicama nam je naznačeno kamo možemo sjesti, dok usput ispod putokaza čitamo kakav poticajan slogan o tome kako trebamo biti uravnoteženi, ekološki osviješteni i sretni.

Kad tu lažnu egzotičnu hranu utrpamo u sebe uvjereni da smo dotaknuli samu esenciju višekulturalizma i da smo vrlo „in”, suvremeni i otvoreni za sve različitosti ovoga svijeta, ustajemo i poslušno pospremamo ostatke hrane i svo ono jednokratno suđe iz kojega smo jeli, sve papire i plahte od računa, i ne razmišljajući o iskrčenim šumama i prašumama, bacamo ostatke tamo gdje su nam odredili. Jurimo dalje kupovati na akcijama, probijamo se između polica koje vrište postotcima ispred kojih je debeli minus...

I nije nam jasno zašto nam se mišići grče, koče i zbog čega smo napeti kad je sve tako divno i povoljno u toplim trgovinama s ugodnom glazbom?!

Zašto nam blagdani donose samo i jedino stres?

Tijelo nam u tim groznim trgovačkim centrima stalno signalizira ono što nam do mozga teško dopire – da smo robovi – programirani da sav novac koji smo teško zaradili, potrošimo na brzinu i pokušamo kompenzirati svo vrijeme koje smo uskratili sebi, djeci, svojoj obitelji, dok smo dokazivali nešto.

Kome?

Tehnološki napredak i razvoj suvremenog društva definitivno ima mnogo dobrih strana, ali i čitav niz negativnih ekstenzija o kojima se govori u filmu, a kojima treba pružiti otpor ako želimo u život poslati zadovoljne ljude koji će biti društveno aktivni i mijenjati ovaj svijet nabolje.

Stoga promislimo malo i o smjeru u kojem idemo s reformom obrazovanja koja će od jeseni „početi život” u svim školama zemlje. Hoće li obrazovanje koje za svoje partnere u reformi otvoreno bira korporacije, moćne proizvođače i nabavljače digitalne i druge informatičke opreme, uistinu iznjedriti onoga drukčijeg čovjeka koji se izdvaja iz mase prosječnih i pokreće svijet prema boljitku? Hoćemo li učenike kojima tako srdačno i bez ozbiljnijeg promišljanja „guramo” u ruke tablete i pametne telefone, dobro pripremiti za razumijevanje te druge strane svijeta koji je opisan u ovom filmu?

  • Samo se pitam, a pitam se jer nemam dovoljno informacija da se s punim povjerenjem prepustim ovako predstavljenoj ŠKOLI ZA ŽIVOT.
  • Ne mogu se oteti dojmu da je Škola za život zapakirala i zakamuflirala prikriveno oglašavanje upravo tih korporacija.

Otkako se o njoj govori u medijima iščitavam samo i jedino REKLAMU o nekom „proizvodu” za koji čak i ne znam koliko je učinkovit i je li uopće stvaran i realan.

  • Ne mogu ne primijetiti da je previše stereotipa u kampanji ŠKOLE ZA ŽIVOT, da je ona više kampanja, nego jasna strategija o obrazovanju i stoga imam pravo posumnjati da je tu riječ o dobrim potezima s predumišljajem i krčenju puta do boljih prilika na platformi zvanoj tržište, ili kakva odskočna daska nekome za dobar biznis.  

Ako ste učitelj, ne možete ne primijetiti ono dijete u svome razredu koje se po nečemu posebnom razlikuje od druge djece. Koje ima drukčiji odgovor, najneobičnije rješenje za kakav problem, kreativnu i jedinstvenu ideju. Često pomislite da je baš ta glavica ona koja bi u budućnosti mogla napraviti neki veći i vrijedan iskorak za čovječanstvo. Jer kad malo bolje promislimo, za velike i hrabre poteze uglavnom su bili zaslužni nekonvencionalni ljudi, drukčiji, oni koji se odmalena nisu uklapali u masu sličnih – „kao jaje jajetu”.

Znam da nije ideja da se u našim školama odgajaju i obrazuju prosječni, znam da nitko ne želi poticati prosječnost, ali nerijetko se baš to događa zbog niza nepovoljnih okolnosti i uvjeta rada.

Moram se zabrinuti što će se dogoditi kad u tim istim okolnostima i uvjetima rada svi dobiju tablete, kad se nabave pametni telefoni i kad zajedno s djecom navalimo na ubijanje kreativnosti služeći se gotovim obrascima za različite uratke koje nam nude brojne aplikacije za „kreativnost” i uz pomoć kojih djeca biraju gotove uzorke da stvore neki lik, ili nešto, bilo što...

Blagdani su najbolje vrijeme da izradimo neki predmet s djecom. Da proizvedemo nešto jedinstveno, da se prepustimo živoj riječi i paleti tradicionalnih okusa. Da ih umjesto u zagušljive trgovačke centre gdje ćemo im kupovati, jer se želimo riješiti nametnute tržišne krivnje, odvedemo u prirodu. Prošetamo. Popričamo.

Ne zagovaram odmak od suvremenoga, niti primjerice od višekulturalizma.

Nikako!

Samo razmišljam o ravnoteži, zbog uravnoteženosti. Bavimo se malo, za promjenu, i onime što im nedostaje i o čemu manje znaju. Govorim to iz iskustva, jer svaki dan razgovaram i razgovaram s djecom.

…………

Ljiljana STUDENI, učiteljica razredne nastave, mentorica | OŠ Jelkovec, Zagreb 

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.

…………. 

Vezani članci
Školski portal: Kako je lijepo biti prosvjetar

Kako je lijepo biti prosvjetar

[Piše: Gordana FODER | varazdinski.hr ]  Jednostavno je lijepo podsjetiti…

Školski portal: Sve što sam naučila od svoje djece

Sve što sam naučila od svoje djece

Odjednom mi je postalo jasno da je besmisleno učenicima davati…

Školski portal: Bolesna generacija

Bolesna generacija

„Što pitanja postaju složenija i teža, to ljudi sve više…

Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Književnici u gostima, a srednjoškolci vole „Lošinj čita”…

Književnici u gostima, a srednjoškolci vole „Lošinj čita”…

Akcija „Lošinj čita”, proizišla iz suradnje s…

Školski portal: Uspjeh u školi – rezultat uloženog truda

Uspjeh u školi – rezultat uloženog truda

Naime, sviđalo se to nama ili…

Školski portal: Tri kategorije učitelja

Tri kategorije učitelja

Michael Linsin, učitelj s 27-godišnjim iskustvom,…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Zašto su učitelji tako umorni

Zašto su učitelji tako umorni

Ako ste poput većine učitelja koje…