Ne volim baš održavati nastavu glazbene kulture u 1. razredu jer učenici uglavnom znaju pjesme iz našega godišnjega plana i programa i koju god da im pustim, oni veselo ciče jer su učili to u vrtiću.

Ali, ne traje to dugo. U drugom su već moji. Pa ne mogu baš sve znati, zar ne? Obožavam prve sate sviranja kad svaki učenik dobije ili napravi svoju udaraljku ili šuškalicu pa im dozvolim da „uštimaju“ instrumente. Imam asistenticu u učionici i ona je (kad je to prvi put čula) ostala šokirana. „Kakva buka!“ – rekla je. Ma neeeee. To je naša prva izvedba uživo. 🙂 Netko će to nazvati kakofonijom. A mi divotom.

I dođe nam tako vrijeme da sviramo ritam, otkucavamo dobe, imenujemo note. Razmišljala sam kako im to približiti i olakšati pa, uz pomoć prijatelja glazbenika i interneta, dođoh do ideje o kojoj sad pišem.

Primijetila sam da moja djeca brže i bolje pamte kad im uz dio gradiva koje obrađujemo povežem neku kratku, veselu priču.

Note vole odmarati. Ionako stalno vise na crtovlju. A naviše vole naslonjače pa sam tako cijeloj noti dala kauč, četverosjed. Na dvosjedu uživa polovinka, dok četvrtinke imaju svaka svoju fotelju. Osminke se sunčaju na stolicama na rasklapanje. Sve sam to ispisala na pisaču i plastificirala, a na pozadinu zalijepila magnete. Taktiranje mi nikad nije bilo zanimljivije i zabavnije.

Ideju za naslonjače sam našla na stranici PIANIMATION, ali sam si namještaj prilagodila i dodala ono što meni treba.

Na web stranici SPROUTBEAT sam pronašla mnoštvo listića za vježbanje otkucavanja ritma, a napravila sam i bojanku na način da učenici bojaju po vrstama nota („Polja s osminkama oboji žuto, a polja s četvrtinkama plavo“)

To im se jako svidjelo.

Note na naslonjačima i bez naslonjača možete si preuzeti ovdje.

Uživajte i svirajte s učenicima. Nekad će nam, kao u seriji „Allo Allo“ biti potreban sir, a nekad neće.

■  Napisala: Katica KONSTANTINOVIĆ, učiteljica, OŠ Nikole Tesle, Mirkovci ■