I dalje se držim one zlatne misli: barem jednom godišnje otputuj negdje s mamom. Ovaj je put izbor pao na Azerbajdžan. Za mamu je to bio prvi susret s tim dijelom svijeta, a ja sam neko vrijeme slutila da nas čeka nešto posebno. S obzirom na to da iz Budimpešte leti direktan Wizzair noćni let za Baku, odlučile smo iskoristiti priliku pa smo do mađarske prijestolnice skoknule Flixbusom i usput uživale dva dana istražujući i degustirajući što Budimpešta može ponuditi.

A onda – Baku! Ne bilo kakav grad… Baku je puno više od glavnog grada Azerbajdžana. Baku je spoj futurističke arhitekture i povijesti koja miriše na tisuću i jednu noć. Grad se proteže uz obalu Kaspijskog mora koje je, zapravo, najveće jezero na svijetu. Budući da je toliko veliko i slano, ljudi ga zovu morem. Plus, tko bi odolio reći da je bio na Kaspijskom „moru“ umjesto „jezeru“, zar ne?

Piše: Maja MAČINKO

Poznat i kao Grad Vjetrova, Baku zbog svog položaja na zapadnoj obali Kaspijskog mora konstantno flertuje s jakim vjetrovima. Vjetar je ovdje lokalni stanovnik koji ne planira selidbu. Ali zato pogled na Kaspijsko more (pardon, jezero) sve to nadoknadi.

S populacijom većom od dva milijuna, Baku je najveći grad na Kaspijskom moru i cijele regije Kavkaza, neka vrsta istočno-zapadnog hibrida. A hrana… oh, hrana! Fantastična! Ovdje će svatko pronaći nešto za svoj gurmanski ukus.

U gradu smo naišle na užurbane pripreme za Formulu 1 jer staza prolazi ravno kroz centar grada. Osim toga, očekivala se i neka velika ekološka konferencija pa je cijeli grad bio prepun radova. Očito, Baku zna kako organizirati događanja! I kad je riječ o atrakcijama, Baku nudi ponešto za svakoga. Sunčane plaže za one koji vole opuštanje, elegantna kazališta i neobični muzeji za kulturne sladokusce, a za ljubitelje moderne arhitekture tu su prava čuda koja izgledaju kao da su sletjela s drugog planeta.

Uličice starog grada pružaju šarmantan kontrast svemu tome, a parkovi su kao stvoreni za miran predah. Ovdje moderni kafići i noćni klubovi mame mlađe generacije dok će raznovrsna kuhinja zadovoljiti svako nepce – i mamino, i moje! Baku je grad koji se živi. Bez obzira na godine ili interese, ovdje se uvijek možeš uvijek iznova iznenaditi.

♦ MUZEJ TEPIHA ♦ 

Naravno, nismo mogle propustiti slavni Muzej tepiha. Sam dizajn zgrade inspiriran je, pogađate, smotanim tepihom! Kad si već u Azerbajdžanu, poznatom po tradiciji izrade tepiha, očekuješ da i muzej bude izniman. Ovaj je muzej dobio ime po Latifu Karimovu, jednom od najpoznatijih majstora tepiha, a osnovan je još davne 1967. godine u Bakuu. Nalazi se tik uz Primorski bulevar pa ne možete promašiti ni da hoćete.

Što ga čini posebnim? Osim što je to prvi muzej tepiha na svijetu, njegova zbirka broji preko 10 000 predmeta! Od keramike i brončanih ukrasa iz 14. stoljeća, do nevjerojatno bogatih tepiha i prostirki iz razdoblja od 17. do 20. stoljeća. Dodajte na to i zlato, srebro, tradicionalne nošnje, vezove…

Prava riznica kulture i povijesti. UNESCO je 2010. godine uvrstio tradicionalni zanat izrade tepiha na svoj popis Nematerijalne kulturne baštine čovječanstva pa je priča o azerbajdžanskim tepisima još impresivnija. I to s razlogom: ovaj se zanat prenosi s generacije na generaciju, a prema riječima azerbajdžanskog ministra kulture tepih nije samo običan predmet, on je simbol države, kulture i naroda.

♦ BLATNI VULKANI ♦ 

Kad kažem – vulkani, sigurno odmah zamišljate lave, vatru i razne epske prizore iz filmova… No u Azerbajdžanu su vulkani – blatni! Da, dobro ste čuli. Azerbajdžan se može pohvaliti najvećom koncentracijom blatnih vulkana na svijetu – preko 400 njih od ukupno 1100 koliko ih postoji globalno. Ovi vulkani ne izbacuju lavu, već smjesu blata, vode i plinova, a metan je „glavni igrač”. Blatni vulkani nastaju kada se podzemni plinovi, uglavnom metan, pomiješaju s vodom i sedimentima. Kada se tlak podigne, ta smjesa izbija na površinu stvarajući vulkanske kupole visoke nekoliko metara. Erupcije su prilično snažne, ali srećom bezopasne za ljude. No ponekad se dogode i mali spektakli poput eksplozija, plamena ili ispuštanja plinova pa je doživljaj kompletan.

Do ovih vulkana možete stići organiziranom turom, ali mi smo, naravno, išle avanturističkim putem – s privatnim vodičem. Toursbylocals i IndyGuide su i dalje moj omiljeni izbor za traženje lokalnih vodiča koji rade sami za sebe. Imale smo čast da nas vodi Habil, pravi ljubitelj životinja, posebno mačaka.

Gdje god bismo stali, Habil bi najprije našao neku macu, pomazio je i nahranio. Krenule smo starim off-road vozilom (jer klasični automobil tu nema šanse) i avantura je po „marsovskom” terenu mogla početi!

♦ GOBUSTAN I VJEČNA VATRA ♦ 

Nakon „vožnje po Marsu” izlet smo nastavile prema Gobustanu, mjestu koje izgleda kao vremenski stroj u kamenoj verziji. Gobustan je poznat po svojoj nevjerojatnoj kolekciji petroglifa, urezanih crteža na stijenama, koji datiraju još od paleolita pa sve do srednjeg vijeka. U ovim stijenama i špiljama možete naći preko 6000 crteža koji prikazuju život ljudi, ratnika, životinja, lova, karavana deva i još mnogo toga. Ako želite doživjeti kako su ljudi živjeli prije 5000 do 20 000 godina, ovo je mjesto za vas!

Gobustan je osnovan 1966. godine i prostire se na čak 537 hektara između planina s impozantnim imenima: Boyukdash, Kichikdash i Jingirdagh. Ovdje, osim petroglifa, možete istražiti i ostatke špilja, naselja i grobova kojima su se ljudi koristili od gornjeg paleolitika pa sve do srednjeg vijeka. Prava vremenska kapsula na otvorenom!

I za kraj, kao šlag na torti, posjetile smo Yanar Dag, Vječnu vatru. Ovo je stalnogorući plamen koji izlazi iz zemlje već oko 4000 godina. Zbog ovoga je Azerbajdžan stekao nadimak Zemlja Vatre, i to je potpuno opravdano. Plamen dolazi iz podzemnih slojeva prirodnog plina koji izbija na površinu i spontano se zapali kad dođe u kontakt s kisikom.

Zanimljivo je da je zbog ovih vječnih plamenova Azerbajdžan bio centar zoroastrijstva u drevnim vremenima. Hramovi poput Ateshgaha izgrađeni su upravo oko ovih plamenova pa ta mistična energija i danas živi na ovim prostorima.

♦ CENTAR HEYDAR ALIYEV ♦ 

Iako Baku ima za ponuditi toliko toga, o čemu bi se moglo pisati danima, moram spomenuti pravo arhitektonsko čudo – Heydar Aliyev centar. Zgrada, koja kao da prkosi gravitaciji i razbija sve stereotipe o betonskim kutijama, djelo je legendarne Zahe Hadid, dobitnice Pritzkerove nagrade.

Ovaj je centar simbol modernog Azerbajdžana: fluidan, futuristički i bez oštrih rubova, baš poput kaligrafskih uzoraka iz stare islamske umjetnosti. Nevjerojatno je kako su ovdje spojili prošlost i budućnost u jednu neprekinutu liniju – bez stupova, bez ograničenja, samo čista arhitektonska poezija. Ako tražite savršeno mjesto, koje odražava duh Bakua, ovo je takvo mjesto.