Dinka JURIČIĆ, urednica za cjeloživotno obrazovanje u Školskoj knjizi i motivacijska govornica... Uživa u učenju koje nikad nije bilo tako lako i tako izazovno kao danas. Internet koristi kao svoju osobnu golemu knjižnicu u kojoj joj je sve dostupno. Društvene su mreže njezina Agora. Sve što nauči dijeli dalje. Čvrsto vjeruje da se znanje množi dijeljenjem.
ŠKOLA BEZ ZIDOVA [05]
POKUŠAJ I TI TAKO
objavljeno: 5. svibnja 2020.

Kad roditelj prvi put čuje kako njegov dvogodišnji potomak samostalno sastavlja i izgovara informativnu, složenu i gramatički ispravnu rečenicu koju nikad ranije ni od koga nije čuo, pomisli da mu je dijete genijalac. Zapravo i jest! Golem je neurološki potencijal koji nam je SVIMA urođen za učenje. Ali ne za školsko učenje, nego za učenje poput onoga kad dijete uči govoriti.

Dijete koje uči govoriti, naime, čini upravo ono u čemu djecu u školi kasnije ometamo nastojeći im sve objasniti: ono sluša, gleda, opaža, na svoj način mentalno bilježi, analizira, uočava strukture, obrasce, okvire, pravila… priprema se kako bi moglo početi samostalno producirati jezik. Mogli bismo reći da dijete, slušajući nas, „skine“ kompletnu gramatiku jezika i (čim nauči dovoljno riječi) počne slagati suvisle i gramatički ispravne rečenice. Paradoks školskoga učenja pokazuje se kad isto to genijalno dijete počne dobivati loše ocjene iz gramatike, zato što u ispitu ne zna točno odrediti padež ili glagolsko vrijeme nekog zadanog izraza.

Govorim, zapravo o dvjema stvarima:

A] o svima nam urođenoj sposobnosti samostalnog uočavanja i razumijevanja koncepata, strukture, obrazaca… tj. o urođenoj sposobnosti učenja

B] o usvajanju metajezika kojim su ti koncepti, strukture, obrasci… opisani i objašnjeni i koji se mora učiti na „školski način“.

Najbolji primjer problema koji nastaju zbog nesnalaženja u metajezicima poteškoće su koje mnoga djeca imaju npr. s matematikom jer je „ne razumiju“. „Gramatika“ matematike nije puno složenija od gramatike jezika, što bi značilo da svatko tko je naučio govoriti, može naučiti i matematiku. ALI! Ali dok je malo dijete jezik učilo samo koristeći se sposobnošću prepoznavanja obrazaca i svojom kombinatorikom, učenje matematike zapelo mu je na metajeziku (suhom,  preciznom i jednoznačnom, formaliziranom jeziku više razine koji služi za opis nekog predmeta proučavanja). Dogovorene izraze, definicije, fraze i formule metajezika, naime, prethodno treba naučiti da bi se moglo na školski način komunicirati o matematici. Mnogi upravo zbog nerazumijevanja metajezika pomisle da su „glupi za matematiku“ i odustanu prije nego otkriju da ne samo da nisu glupi, nego i da je matematika divna i zanimljiva.

Nevjerojatno je, ali istinito, koliko škola na daljinu baš u tome može pomoći! Trik je komično jednostavan, a dao bi se sažeti u rečenicu: Pokušaj i ti tako!

Pogledajte najnovije sugestije za motiviranje učenika iz istoimene FB grupe: uvijek je ponuđen video i poruka Probaj i ti nešto slično!

1] Probaj i ti nešto slično. Skini neku višeglasnu pjesmu i pokušaj otpjevati sve glasove. Dakako, moraš nagovoriti nekog s dobrim živcima da sve to snima, sredi, smiksa… i objavi na YouTubeu da ti se cijeli svijet može diviti.

Absolument génial ! Quelle maîtrise !

Objavljuje Marc André Frère u Ponedjeljak, 27. travnja 2020.

2] Probaj i ti odabrati zgodnu glazbu pa smisliti i snimiti nešto slično:

Wash your hands and dance ….✨✨✨

Objavljuje Niek Boes u Srijeda, 22. travnja 2020.

Razmislite malo o tim dvama udaljenim svemirima: svemiru instrukcija u kojem detaljno objasniš djetetu što je što ili kako se nešto radi i svemiru opažanja, pokušaja i pogreške u kojem pustiš da samo promatra, uočava, ulovi koncept, shvati foru i – riješi problem samostalno učeći ono što mu treba, kreativno pokušavajući, griješeći i ispravljajući svoje pogreške.

U matematici bi, na primjer, idealan zadatak u školi na daljinu bio dati učenicima dva primjera kako je rješavan isti zadatak: jedan primjer u kojem se na kraju stiglo do točnog rješenja i jedan u kojem se putem nešto zabrljalo i rješenje do kojeg se stiglo nije točno. Učenik bi trebao otkriti gdje je pri drugome rješavanju nastala pogreška, shvatiti zašto je nastala te shvatiti što treba učiniti (ili naučiti) da bi se pogreška otklonila… pa te svoje spoznaje, iskustva i nove vještine iskoristiti da samostalno točno riješi sljedeći zadatak. Zapažate li: nema metajezika u instrukciji, nema metajezika u objašnjenju pogreške… a ako učenik nakon samostalne usporedbe dvaju rješenja shvati u čemu je bila fora pa je iskoristi da točno riješi sljedeći zadatak – zaslužio je čistu peticu.

Učenik je doista zaslužio peticu i ako snimi ili surađuje u timu pri snimanju nekog od onih dvaju  videozapisa iz primjera u FB grupi Kako motivirati učenike.

Najmoćnija promjena koju je tehnologija omogućila školi na daljinu nije u boljem, multimedijskom i interaktivnom tumačenju nastavnih sadržaja. Najmoćnija je promjena u mogućnosti da učenik bude izazvan vidjeti, uočiti, promisliti, pokušati sam… i ne bojati se pritom pogreške. Škola na daljinu, naime, otvara šansu drukčijim zadatcima i drukčijem vrednovanju: umjesto da smanjujemo ocjenu zbog pogreške ili neznanja, trebali bismo je povećati kad god učenik pokušajima ili ispravljanjem pogrešaka samostalno stekne nova znanja i vještine.

 Autor: Dinka JURIČIĆ