Obećala sam vam priču o razlogu zbog kojeg sam u Kini: terakota ratnicima, fascinantnoj vojsci od gline, koja je otkrivena 1974. godine kad su lokalni farmeri, sasvim nevino, pokušavali iskopati bunar. Našli su puno više od vode. Upoznala sam jednog od tih farmera koji je danas vlasnik suvenirnice i s veseljem prepričava priču o tom povijesnom trenutku dijeleći autograme turistima koji svrate.

Ova impresivna ekipa broji više od 8000 vojnika, konja i kola, svaki u prirodnoj veličini, potpuno opremljeni za boj. Svaki je vojnik jedinstven, a najzanimljiviji su detalji njihove frizure. Naime, većina vojnika nosi specifične punđe, takozvane cone buns, smještene s desne strane glave. Arheolozi vjeruju da ta frizura nije samo estetska, već da simbolizira običaj Qin dinastije o poštovanju desne strane. Neki stručnjaci smatraju da je ova frizura možda povezana i s običajima drevne države Chu iz južne Kine.

Frizura nije bila jednostavna. U Qin dinastiji postojao je cijeli proces vezivanja kose u ovakvu punđu, koji je uključivao pletenje pramenova u tri dijela, njihovo vezivanje i fiksiranje ukosnicom. Ove su frizure bile simbol statusa, običaja i identiteta tadašnjih ratnika, a raznolikost tih frizura pokazuje sofisticiranost i disciplinu Qin vojske.

Skulpture su smještene u podzemnim hodnicima koji nalikuju na rovove, a društvo im pravi 600 konja, poredanih po četirima u redu, i 100 glinenih kola. Zanimljivo je da su vojnici izvorno bili obojeni jarkim bojama, ali nažalost, većina je boje izblijedjela čim su skulpture došle u kontakt sa zrakom.

Piše: Maja MAČINKO

Grobnica prvog kineskog cara Qin Shi Huanga, koji je ujedinio Kinu 221. godine pr. n. e., još uvijek nije otvorena za javnost. Povijesni izvori tvrde da je okružena raznim zamkama, uključujući stotine skrivenih samostrela. Da stvar bude još zanimljivija, unutar grobnice su navodno rijeke žive koje oponašaju stvarne rijeke i mora carskog svijeta, kao da se želio osigurati da vječno vlada i u onom životu.

Pitanje koje sebi, a i vama postavljam: Hoće li ove terakota skulpture izgledati isto za deset, dvadeset ili trideset godina? Iskopavanja se nastavljaju, a tko zna što nas još čeka ispod zemlje… Možda ćemo jednog dana otkriti i vojsku u jarkim bojama kakva je nekad bila!?

♦ PUT U SELO DUGE KOSE

Zamislite da hodate selom i susretnete žene s kosom dugom gotovo dva metra! Nije čudo da je Huangluo upisano u Guinnessovu knjigu rekorda kao “selo najduže kose na svijetu”. Za ove žene njihova duga crna kosa nije samo simbol ljepote već predstavlja bogatstvo, sreću i tradiciju koja se prenosi generacijama.

Tajna njihove nevjerojatno zdrave i sjajne kose nije nikakav skupocjeni balzam, već fermentirana rižina voda. Da, dobro ste pročitali – ista ona mutna, mliječno-bijela voda koja ostane nakon ispiranja ili kuhanja riže. Ovaj drevni ritual njeguje kosu, a tradicija je tako jaka da se žene u selu ne boje ni sijedih vlasi ni opadanja kose – čak i u dubokoj starosti njihova kosa ostaje snažna i crna.

Međutim, njihova kosa nije samo estetski dodatak; ona ima duboko simbolično značenje. Način, na koji žene nose kosu, govori mnogo o njihovu društvenom statusu. Ako je kosa pokrivena maramom, to znači da je žena još uvijek slobodna. Kad se udaju, žene počinju nositi kosu stiliziranu na specifičan način koji označava njihov novi status. Najvažniji je trenutak u životu Yao žene kada reže kosu prvi i jedini put – u dobi od 18 godina. Čak ni tada se kosa ne baca, čuva se i integrira u njihove frizure kao simbol prošlosti i obiteljske povezanosti.

Kosa se stilizira tijekom cijelog života. Udane žene skupljaju kosu u visoke punđe iznad čela, a dodatno uključuju i pramenove koje su odrezale u mladosti, čime simboliziraju svoju vezu s obitelji i prošlim generacijama. Zaključno, frizure su ne samo modni izraz već i živi prikaz životnog puta žena iz Huanglua.

♦ RIBOLOV KORMORANIMA

Ribolov kormoranima, posebno na rijekama u Guangxiju, jedno je od najzanimljivijih tradicionalnih zanimanja koje se održalo do danas, iako uglavnom kao turistička atrakcija. Ptice love ribe za svoje vlasnike, rone u plitku vodu, hvataju ribu, no zahvaljujući prstenu oko vrata, ne mogu ju progutati.

Zvuči kao neka priča iz davnina, zar ne?!

Ali danas je to više turistički spektakl jer je veći dio rijeka zatvoren za ribolov zbog ekoloških razloga.

Ovaj jedinstveni oblik ribolova, uz svjetlost lampi na noćnim ribarenjima, postao je prava atrakcija za turiste. Nameće se pitanje hoće li ova tradicija opstati ili će se pretvoriti u još jednu “scensku predstavu” za posjetitelje.

♦ TERASE RIŽE

Longji terase riže, poznate i kao Dragon’s Backbone Rice Terraces, bile su glavni razlog zbog kojeg sam se vozila 12 sati vlakom prema planinskoj regiji Guangxi. Terase izgledaju poput zmajeve kralježnice i protežu se na visinama između 300 i 1100 metara. Da stvar bude zanimljivija, do vrha sam se “hrabro” vozila žičarom s mladim parom iz Kine. On i ja smo dijelili strah od visina dok je ona bila potpuno opuštena. U trenutku kad je žičara počela neugodno škripati i ljuljati se, cura ne samo da je smirivala svog dečka nego nas je oboje držala za ruku.

Terase su stoljećima pažljivo oblikovane kako bi iskoristile svaki komadić zemlje za uzgoj riže. U proljeće poplavljena polja reflektiraju nebo stvarajući zrcalne prizore, ljeti su bujno zelene, a jesen donosi zlatne nijanse zrelog usjeva. Imala sam sreću vidjeti ih u punoj zlatnoj boji jeseni, a posebno me zabavilo promatranje lokalnih djevojaka i žena kako odjevene u tradicionalne nošnje ponosno poziraju u poljima.

♦ ŠANGAJ – GRAD KOJI NIKAD NE SPAVA

Osjećala sam da ću se zaljubiti u ovaj grad… I dobro sam slutila! Šangaj je apsolutni kralj! Najveći grad Kine, poznat po kombinaciji modernog i tradicionalnog, epicentar mode, umjetnosti, hrane… Toliko živ i urban grad, a opet prepun malenih oaza za one kojima treba mir. Trebam li dodati još koji epitet da bude jasno koliko mi se sviđa?

Šangaj je mjesto gdje se susreću neboderi koji paraju oblake i tisućljetna povijest. Na jednom kraju grada imate futuristički Pudong, s ikoničnim tornjem Oriental Pearl Tower koji dominira nebom i odakle možete promatrati grad iz visina. S druge se strane rijeke Huangpu smjestio Bund, legendarna šetnica uz rijeku, okružena starim kolonijalnim zgradama koje pričaju priču o prošlim vremenima kad su se ovdje okupljale međunarodne trgovačke zajednice.

Iako vas Šangaj dočekuje futurističkim neboderima i svjetlima koja se nikada ne gase, ovaj grad nudi i brojne tradicionalne znamenitosti. Yuyuan vrt pravi je mali raj u srcu grada. Kamenite staze, ribnjaci s koi ribama, elegantne pagode – prava oaza mira koja vas vraća u vrijeme dinastije Ming. U blizini se nalazi Hram boga grada, prepun hodočasnika i turista, gdje možete upaliti mirisni štapić i posvetiti trenutak refleksiji.

I da ne zaboravim Nanjing Road, jednu od najprometnijih trgovačkih ulica na svijetu. Ovdje se spajaju povijesni šarm i moderna kultura. Dok šetate ovom ulicom, s jedne vas strane  mame luksuzne robne kuće, a s druge vas pozivaju mali ulični štandovi lokalnih delicija.

Šangaj, osim što je modna prijestolnica Kine, poznat je i po svojoj hrani. Gdje god da krenete, naići ćete na fantastične okuse – od legendarnih xiaolongbao knedlica na pari do raznih jela s morskim plodovima. Kao pravi foodie, ovaj mi je grad priredio nevjerojatna gastronomska iznenađenja.

I naravno, noćni život u Šangaju ne može se zaobići ako ste noćna ptica. Ako tražite opuštanje uz laganu glazbu i piće, opcija je bezbroj. Prava je zvijezda noći pogled na svjetlosne predstave koje osvjetljavaju grad. Ove svjetlosne instalacije osvjetljavaju obrise nebodera stvarajući osjećaj poput hodanja kroz grad budućnosti.

Šangaj je istovremeno moderan i star, užurban i miran, luksuzan i jednostavan. Taj mu kontrast daje šarm kojem se ne možete oduprijeti.

♦ ŠANGAJSKE PANDE

Naravno, nisam mogla otići iz Šangaja, a da ne vidim pande. I to ne samo velike već i crvene pande – ZOO u Šangaju nudi pravi pandasti spektakl! Osim zoološkog vrta, tu je i Wildlife Nature Park koji je dom za čak devet velikih pandi. Ovi predivni crno-bijeli divovi već su dugo simbol Kine i prava su atrakcija za sve posjetitelje.

Pande nisu samo slatke ljenjivice koje satima žvaču bambus. Njihova je prehrana fascinantna – iako su tehnički mesojedi, više od 99 % njihove prehrane čini bambus, i to u nevjerojatnim količinama. Jedna odrasla panda može pojesti i do 38 kilograma bambusa dnevno! Zbog toga veći dio dana provode jedući ili spavajući jer im je za probavu ovakve količine potrebna velika količina energije.

Osim poznatih crno-bijelih velikih pandi, Šangaj ZOO, također, ima crvene pande – male preslatke životinje koje su u srodstvu s rakunima. Dok su velike pande simbol Kine, crvene su pande pravi mali zlatnici sa svojim krznenim repom i okruglim licima.

U pauzama od nebodera i užurbanog ritma grada pronašla sam mir u brojnim kineskim vrtovima, predivnim oazama, gdje se možete opustiti i napuniti baterije. Također, grad je  prepun muzeja – od povijesti do umjetnosti. Iako je Znanstveni muzej bio zatvoren zbog renovacije, moj je izbor pao na Prirodoslovni muzej gdje sam se ponovno oduševila bogatstvom kineske prirode i povijesti.

Puna srca pakiram ruksak, napuštam Kinu i idem dalje. Ova me zemlja iznenadila, očarala i potpuno osvojila.

Šangaj je zaista grad u kojem se stapaju modernizacija i tradicija, a u svakoj njegovoj ulici  možete osjetiti pulsirajuću energiju Kine. A sada… nova destinacija zove!