Godine 2019. Saudijska se Arabija odlučila otvoriti svijetu. Osmislili su projekt „Vision 2030.“ kojim su počeli raditi na privlačenju turista. Cilj im je da ne budu ovisni samo o nafti, već da im barem 10 % državnog dohotka donosi turizam. Otvaranjem prema svijetu – od strogo konzervativne postala je sasvim drukčija zemlja.

Mohamed bin Salman postao je prijestolonasljednik Saudijske Arabije te počeo mijenjati zakone. Godine 2017. žene su počele voziti automobile, godinu su kasnije otvorili kina i ukinuli zabranu javnih događanja, nakon toga mješovita događanja pa liberalizaciju zakona o nošenju abaje i pravila odijevanja za strance…

Piše: Maja MAČINKO

Postoji teorija da je posjet princa Americi imao značajan utjecaj na njegov svjetonazor. Proveo je nekoliko mjeseci u SAD-u gdje je imao priliku vidjeti zapadni način života i poslovanja. Navodno je bio impresioniran načinom na koji se zapadne zemlje koriste inovacijama i turizmom za gospodarski rast. Nakon povratka ubrzo je postao ključna figura u reformama koje su Saudijsku Arabiju počele mijenjati iz konzervativne zatvorene zemlje u moderniju i ekonomski raznovrsniju državu.

I tako smo ove veljače, za vrijeme praznika Lasta, Biljana i ja odlučile posjetiti tu fascinantnu zemlju, drevnu joj civilizaciju te se same uvjeriti u priče o njezinoj ljepoti. Pronašle smo let iz Budimpešte za Rijad za manje od 100 eura, i ne razmišljajući puno – kupile karte. Ovog smo puta do Budimpešte otišle autom, iako Flixbus ima odlične konekcije svaki dan. Prije putovanja riješile smo vizu online i sve ostale formalnosti kako bismo si osigurale što jednostavniji ulazak u zemlju.

♦ EDGE OF THE WORLD ♦ 

I tako smo stigle u zemlju kontrasta gdje se tradicija stara tisućama godina isprepliće s futurističkom vizijom toliko naprednom da bi uskoro mogla prestići sve susjedne zemlje. Zaboravite predrasude, ovdje se sreća i ljudskost osjete na svakom koraku! Prije nego što krenem pisati o gradovima, želim pričati o jednom od najpoznatijih mjesta u okolici Rijada: Edge of the World. Nije baš kao priča iz filma Bogovi su pali na tjeme, ali svakako je spektakularan prizor koji ostavlja bez daha. Edge of the World, ili Jebel Fihrayn, jedno je od onih mjesta gdje imate osjećaj kao da stojite na rubu planeta ili negdje na Marsu. Ova dramatična litica, visoka oko 1000 metara, uzdiže se iznad beskrajne pustinje Tuwaiq, panoramskog pogleda kilometrima u daljinu bez ikakvih prepreka na horizontu. Proteže se oko 800 km, a ovdje možete planinariti ili jednostavno uživati u tišini i pogledu. Mi smo pronašle lokalnog vodiča koji nas je autom odvezao do litice i zajedno smo, zanimljivo razgovorajući o životu u zemlji, prošetali kružnom stazom.

♦ RIYADH ♦ 

Rijad nas je odmah osvojio – sav nekako užurban, blistav i pun života… Stigle smo taman za Founding Day kad su ulice bile prepune ljudi, zastave vijorile iz automobila, a atmosfera u gradu prava euforija. Futuristički neboderi, tradicionalni sukovi, luksuz i povijest – sve na jednom mjestu. Pustinjski grad koji ne miruje i u kojem se prošlost i budućnost savršeno stapaju. Na ljudima se ovdje vidi i osjeti da žive dobar i sretan život.

Glavni je to grad zemlje, ima oko 5 000 000 stanovnika i nalazi se u centralnom dijelu zemlje. U veljači je poprilično hladno spram gradova na obali. No to ih ne sprječava da se uvečer druže na ulicama i na kavi – žene u svojim grupicama, muškarci za sebe. Grad živi noću, ujutro zbog velikih vrućina dulje spavaju. Gdje god smo prošetale, osjetila se sreća, veselje i opuštenost. Rijadski TV toranj, koji je visok 170 m, ima opservacijsku postaju i predivan pogled na grad i danju, i noću.

♦ DIRIYAH ♦ 

Diriyah je kolijevka prve saudijske države, smještena tik uz moderni Riyadh. Nekad je bila prijestolnica, a danas luksuzna destinacija u nastajanju. Kombinacija je tradicije i ambicija koje su tipične za Saudijsku Arabiju – sve mora biti veće, grandioznije i spektakularnije.
At-Turaif, njegov najpoznatiji dio, pod zaštitom je UNESCO-a i prepun je tradicionalnih adobe građevina. Iako „adobe” zvuči kao nešto vezano za računala, zapravo su to kuće od nepečene opeke od blata savršeno prilagođene pustinjskim uvjetima. Zimi griju, a ljeti hlade.
Diriyah je trenutno jedno od najvećih gradilišta u Saudijskoj Arabiji, planira se pretvoriti u kulturno-turističku atrakciju bogatu muzejima, restoranima i, naravno, vrhunskim mogućnostima za shopping.

Kad već spominjem potrebu za luksuzom, koja se osjeti posvuda, posjetile smo i Boulevard World, megakompleks zamišljen kao mjesto gdje možeš obići svijet bez da napustiš Saudijsku Arabiju. Slično postoji i u Dubaiju, no imam osjećaj da su ih Saudijci prestigli. I bez uređaja za teleportaciju, tu možeš prošetati kroz replike znamenitosti iz Francuske, Španjolske, Kine, Indije, Meksika i mnogih drugih zemalja. Usput možeš sjesti na najveće umjetno jezero na svijetu, provozati se gondolom kao u Veneciji ili isprobati najnovije VR atrakcije. Sve to uz obveznu dozu svjetlosnih efekata, glazbenih performansa i neizbježni shopping jer im je to svuda glavna zanimacija. I ono što mene veseli: degustaciju jela iz raznih dijelova svijeta te kupovinu začina za ponijeti kući.

♦ JEDDAH ♦ 

Do Jeddaha smo letjele avionom, a već nas je na izlasku iz zračne luke okupao topao zrak i temperature preko 30 stupnjeva. Jutra su nekako tiha i pospana, grad oživi tek nakon zalaska sunca. Većina se ljudi vozi automobilima; a oni koji ipak prošeću, to čine tek kad sunce popusti duž šetnice uz Crveno more. Najprije smo posjetile fascinantni Muzej Tayebat, smješten u tradicionalnoj hijazijskoj palači, koji zbirkama starih rukopisa, artefakatima i interaktivnim prikazima pripovijeda priču o gradu tijekom stoljeća.

Uvečer smo krenule u obilazak starog grada Al-Balada s jednom od lokalnih djevojaka. Htjele smo doživjeti gradsku povijest i čuti njezinu priču o životu žena u Saudijskoj Arabiji. Al-Balad je srce starog Jeddaha, nekadašnja trgovačka luka kroz koju su prolazili hodočasnici na putu prema Meki. Prošetale smo između stoljetnih kuća od koraljnog kamena, prepoznatljivih po svojim šarenim balkonima: plavi za pomorce, zeleni za farmere, smeđi za trgovce. Uličice su uske, pune trgovina s mirisnim začinima, svježe pečenim kruhom i tradicionalnim parfemima od ouda.

Žene su sve prisutnije u javnom životu, u kafićima i na ulicama, nasmijane i baš je vidljivo da više nije kao prije. Zemlja rapidno napreduje, a one žive ugodan i sretan život, uvažene su i poštovane. Osjeti se to na svakom koraku i doista smo se u svakom trenu osjećale ne samo sigurno već i da nas svi gledaju s poštovanjem.

Naša domaćica, rodom iz Medine, ispričala nam je kako su ona i suprug studirali u Americi te su nakon studija bili obvezni vratiti se u zemlju onoliko godina koliko su proveli ondje. Kaže da im je odlazak promijenio život i poglede na svijet. Od vrlo konzervativne obitelji postali su obitelj u kojoj ona radi – popodne vodi ture ili drži tečajeve kuhanja, a uz sve to odijeva se vrlo moderno.

Za kraj smo večeri posjetile Yacht Club i marinu – moderni, luksuzni dio grada koji svojom futurističkom arhitekturom i svjetlosnim instalacijama djeluje kao da pripada nekoj drugoj dimenziji. Šetnica uz more vrvi ljudima, a Jeddah se ovdje pokazuje u svom najsuvremenijem izdanju balansirajući između tradicije i ambicija budućnosti.

♦ TAIF ♦ 

Za kraj smo putovanja odlučile posjetiti Taif, grad smješten na padinama planine Sarawat, otprilike 70 km jugoistočno od Meke. Ova je regija poznata  po svojoj blagoj klimi i plodnim zemljištima, što je prava rijetkost u Saudijskoj Arabiji. Dok većina zemlje broji dane bez kiše, u Taifu su magla i kiša česta pojava, osobito zimi. Ovdje se lokalci zaustavljaju i izlaze iz automobila kada ugledaju maglu te ju slikaju i promatraju kao prirodni fenomen.

Naš je vodič u pravom saudijskom stilu najprije zaustavio auto kako bismo kupile kavu za put (kroz prozor auta). Vožnja je do Taifa prošla glatko i ako odlučite unajmiti auto i voziti sami, ceste su odlično označene. Turisti se automatski usmjeravaju na obilazne ceste koje zaobilaze Meku jer je nemuslimanima ulaz u Sveti Grad zabranjen.

Taif je poznat i kao „Grad Ruža” zbog stoljetne tradicije uzgoja cvijeća. Svake godine, tijekom proljeća više od 900 farmi u okolici proizvede preko 300 milijuna cvjetova, od kojih se izrađuje čuvena taifska ružina vodica i parfemi.  Osim ruža, grad ima važnu ulogu u islamskoj povijesti, a poznat je i po svojim voćnjacima – osobito farmama jagoda gdje smo imale priliku probati sočne crvene plodove. Nešto što bismo očekivale u Europi, a ne usred Saudijske Arabije…

Dok smo se vraćale prema Jeddahu, kroz prozore automobila promatrala sam planinske krajolike, utonula u mirise ruža koje sam dobila i još se jednom uvjerila da Saudijska Arabija nije ni približno onakva kakvom smo je zamišljale – još je bolja. Iznimno me veseli što ju turisti napokon mogu doživjeti i vjerujte mi – bez ikakvog straha i otvorena srca možete šetati ovom divnom zemljom.