Budući da smo propustile Disneyland, ovog smo se mjeseca uz online kavu, u ranim jutarnim satima, sestra i ja, svaka na svom kraju Lijepe Naše, dogovorile za vikend izlet ženskog dijela obitelji u Italiju. Odlučile smo Tenu, moju nećakinju, odvesti u Gardaland. Doduše, s obzirom na to da ona ima tri i pol godine, i teško da zna razliku između lunaparka i Gardalanda, prije bih rekla da smo odlučile sebe odvesti u Gardaland, a Tena nam je bila samo dobar alibi.

U petak sam pronašla neki BlaBlaCar (dijeljeni prijevoz) do Istre, prespavala kod sestre, u subotu smo rano ujutro pokupile mamu i krenule u „žensku avanturu“. Prva je stanica na našem putu bio Sirmione, dragulj sjeverne Italije, smješten na poluotoku koji se proteže u jezero Garda.

■ SIRMIONE

Kad zakoračite u Sirmione, odmah vas pozdravlja srednjovjekovni šarm grada jer se u grad ulazi kroz impozantnu tvrđavu Scaligera koja datira iz 13. stoljeća. Neposredno prije ulaza u grad prodaje se domaći osvježavajući sok i limunada koji smo Tena i ja odmah morale isprobati. Grad je labirint uskih kamenih uličica prepunih šarmantnih butika, kafića i restorana. Što bi posjet Italiji bio bez degustacije pravog gelata koji je naša kraljica sama birala?!

Piše: Maja MAČINKO

Također, Sirmione je poznat po svojim termalnim izvorima kojima su se već u rimsko doba koristili za liječenje i opuštanje. Dom je brojnih restorana koji nude svježe lokalne specijalitete. Za one željne avanture, jezero Garda nudi brojne aktivnosti poput jedrenja, veslanja i vožnje biciklom oko obale. Bez obzira jeste li zainteresirani za opuštanje ili aktivan odmor, Sirmione ima nešto za svakoga. Jako je živahan gradić i baš je sve u nekom veselom ozračju.

■ GARDALAND

Poslijepodne smo ostavile za Gardaland jer tada temperature postaju ugodnije. Postoji opcija kupovine ulaznica samo za poslijepodne što je za manju djecu, poput Tene, praktično jer oni ionako ne izdrže dulje od tri sata. Sanja je na mobitel skinula kartu parka i označila sve atrakcije prilagođene njezinoj dobi, odnosno visini. Za svaku je vožnju jasno naznačena minimalna visina pa manju djecu provjeravaju i mjere kako bi se poštovala sigurnosna pravila.

Posebno mi se svidjelo što je Pepa svijet, namijenjen najmlađima, odmah na ulazu tako da roditelji ne moraju lutati po parku u potrazi za atrakcijama za klince. Prošle smo sve planirane vožnje, Tena je svakom patuljku, životinji i liku mahala, vozila vlakove i avione, a mi smo se sjajno zabavile. Za kraj smo ostavile panoramski vlak oko parka i kupovinu suvenira.

Jedna korisna informacija za buduće posjetitelje: ne rade svi restorani i ponude hrane cijeli dan, mnogi rade ili samo ujutro ili kasno poslijepodne, stoga nije loše ponijeti grickalica za djecu dok ne pronađete što im odgovara u parku.

Smještaj smo našle u preslatkom agroturizmu petnaest minuta vožnje od parka. Domaćini su nas ujutro dočekali s doručkom prije odlaska. Spavale smo u prirodi, daleko od buke i gužve odmorivši se za nove avanture narednog dana.

■ VICENZA

Ujutro smo odlučile posjetiti Vicenzu, smještenu u srcu regije Veneto, koja je pravo arhitektonsko i kulturno blago Italije. Ovaj šarmantni grad, poznat kao „Grad Palladija”, dom je nekih od najvažnijih djela slavnog renesansnog arhitekta Andrea Palladija. Njegov utjecaj na izgled Vicenze ne može se procijeniti, a njegovi veličanstveni projekti i danas dominiraju gradskim krajolikom.

Jedno je od najpoznatijih djela Teatro Olimpico, prvi zatvoreni kazališni prostor na svijetu, koji impresionira svojim zapanjujućim unutarnjim uređenjem i iluzionističkim pozornicama. Tena i ja posjetile smo ga same učeći o kulturi i povijesti. „Još mi pričaj!” ponavljala je upijajući priče o komedijama, tragedijama i o tome kako je nekada izgledao posjet kazalištu.

Basilica Palladiana, još je jedno Palladijevo remek-djelo, smještena na glavnom gradskom trgu Piazza dei Signori. Ovaj elegantni bijeli mramorni kompleks sa svojim visokim lukovima i raskošnim loggiama pravi je simbol Vicenze. Tamo nas je ulovila kiša pa smo se sklonile i uživale u pjesmi lokalnog umjetnika koji je svirao gitaru.

Gastronomska je ponuda Vicenze izvrsna, a cijene su pristojne. Lokalna se kuhinja temelji  na svježim, regionalnim sastojcima i tradicionalnim receptima. Restorani i tratorije nude specijalitete poput „baccalà alla vicentina” (bakalar pripremljen na vicentinski način) i „bigoli” (debele tjestenine). Odabrale smo jedan restoran u skrivenoj uličici uživajući u vremenu za sebe.

Vicenza je grad koji će vas osvojiti na prvi pogled, a još ako ste u divnom društvu, kao što sam bila ja, dobar je provod zagarantiran. Italija je uvijek i u svako doba godine divna. Mi joj se rado vraćamo nekoliko puta godišnje.