Ipak, znamo da je zlato bilo jedan od prvih metala koje je čovjek počeo koristiti. Budući da se čisto zlato može naći u prirodi, njegov sjaj i svijetložuta boja privukli su pozornost i tih primitivnih ljudi.

Najraniji podatci o zlatu stari su oko pet i pol tisuća godina. Ostalo je zapisano da su stari Asirci 2470. prije Krista osvojili zemlje svojih susjeda i uzeli kao ratni plijen zlato. I grčki i rimski vladari, a i njihovi vojnici, cijenili su zlato. U vrijeme Rimskog Carstva bila su poznata nalazišta zlata u Maloj Aziji, na Egejskim otocima, u južnim ruskim kolonijama – Afganistanu i Turkestanu, u Indiji, Španjolskoj i Velikoj Britaniji.

• Zlatni splav Eldorada

Iako su Španjolci našli kod Indijanaca gomilu zlata i, naravno, opljačkali ga, bili su nezasitni. Povjerovali su u legendu koju su od njih čuli – o Eldoradu. Indijanci su im ispričali da je negdje daleko u sjevernom dijelu Južne Amerike zemlja basnoslovnog bogatstva. Od 16. do 18. stoljeća mnogi su istraživači uzaludno tragali za tom „zlatnom zemljom“. Legenda o Eldoradu vodi porijeklo do običaja nekih Indijanaca da prigodom izbora novog poglavice bacaju zlato i dragulje u jezero.

U prvoj polovici 19. stoljeća ljudi su počeli jako cijeniti zlato. Nastala je velika potraga za njim – zlatna groznica. Stotine tisuća ljudi krenule su u potragu za zlatom u Sjevernu i Južnu Ameriku, Kanadu, Aljasku, Brazil… Ispirali su pijesak zdrobljenih zlatonosnih stijena. Kasnije se dobivalo izravno mrvljenjem tih stijena 

U periodnom sustavu elemenata zlato ima simbol Au (aurum), atomski (redni) broj mu je 79, a atomska masa je 196,96655. Dobar je električni vodič. Tali se na temperaturi od 1064,18 °C.

Pretpostavlja se da su ljudi dosad iskopali oko 165.000 tona zlata. To znači da je taj obujam zlata oko 8550 kubnih metara. Ta količina zlata zauzimala bi prostor kao kocka dužine brida 20,45 metara ili količina kojom bi se mogla napuniti 3,42 bazena duga 50, široka 25 i duboka 2 metra. Možda ne izgleda puno, ali zlato je mekano i da se dosta razvući. Od šest stotinki grama (0,06 g) zlata može se izvući nit duga 157 metara. Ili, od 1 grama više od 2,5 kilometara. Od 1 grama se može dobiti sloj površine gotovo 1 kvadratnog metra. Debljina tog sloja bila bi jedva desettisućinku milimetra.

• Japan: Zlatna poluga od 250 kilograma

Oduvijek je zlato bilo metal omiljen kraljevima, simbol bogatstva i moći. I danas se u svijetu bogatstvo neke zemlje mjeri zalihama u zlatu. Procjenjuje se da su zalihe svih banaka u svijetu 20.000 tona, a 100.000 je u privatnim rukama. Najveće rezerve zlata ima SAD (8133 tone), zatim Njemačka (3400 tona), a na trećem mjestu je Italija (2450 tona), pa Francuska (2435 tona).

•  Kasnorimsko prstenje

Oko 52 posto zlata koristi se za izradu nakita. Najviše se zlatom vole kititi u Indiji pa se tamo na izradu zlatnog nakita godišnje potroši 750 tona zlata. Slijedi Kina, gdje se za nakit utroši 430 tona zlata godišnje.

Količina zlata u zlatonosnim rudama ili u legurama metala određuje se u karatima. Karat (grč. keration = sjeme rogača) u antičko doba kao mjera za plemenite metale i drago kamenje iznosio je današnja 0,2 grama. Kao mjernom jedinicom za označavanje čistoće zlata, karatom se označava da jedan kilogram zlata ima manje od jednog grama drugih metala. Gotovo čisto zlato, tj. zlato od 24 karata, ima finoću 999,99/1000, od 18 karata 749,9/1000 itd…

Kod nas se nakit najčešće izrađuje od 18-karatnog zlata. Kad bismo ukupnu količinu iskopanog zlata podijelili na 7 milijardi stanovnika Zemlje, svakog od nas dopalo bi oko 24 grama zlata.

JOŠ O ZLATU 

 U alkemičarskim spisima naziv za zlato bio je sunce.

• Naziv cvijeta krizantema u prijevodu s grčkog znači zlatni cvijet (grč. chrisus – zlato + anthos – cvijet).

• Žigosanje zlatnih predmeta radi kontrole legure počelo se obavljati već oko 1275. godine u Francuskoj, a ubrzo i u nekim njemačkim gradovima.

• Jedno od najstarijih istaknutih središta zlatarstva u nas bio je Zadar. U njemu je već u 12. stoljeću osnovana bratovština zlatara. U Zadru je i najveća zbirka crkvenih predmeta od zlata i srebra.

• Umjetnost zvana „zlatna bjelokost“, hrizelefantina (khrysós – zlato + eléphas – slon) kod starih Grka je dosegnula vrhunac u doba Fidije (poznatog kipara koji je tako napravio Zeusov kip u Olimpiji). Drvena podloga se oblagala tankim zlatnim pločicama (kosa, brada, odjeća), a goli dijelovi tijela bjelokošću.

• Nibelunški prsten bio je napravljen od rajnskog zlata. Božica Fraja bila je čuvarica drveta što rađa zlatne jabuke koje pomlađuju u Wagnerovoj tetralogiji “Prsten Nibelunga”.

• ”Carska vodica” ili zlatotopka (lat. aqua regia) smjesa je koncentrirane dušične i kloridne kiseline u omjeru 1:3 koja otapa zlato.

• Naziv “zlatna bula” nastao je po visećem zlatnom pečatu kojim su se u srednjem vijeku ovjeravali važni dokumenti.

• “Goldene Rössl” (zlatni konjić), remek-djelo zlatarske umjetnosti,  izrađen je 1404. godine u Parizu. Odatle je dospjelo u crkvu u  Altöttingenu ( Njemačka).