Dobrobit djece prioritet je na koji će se mnoge škole usredotočiti kada se djeca vrate u njihove prostore. Nizozemska učiteljica daje uvid u povratak učenika na nastavu, kako su djeca reagirala i prilagodila se novonastaloj situaciji.

Nismo imali načina predvidjeti kako će naši učenici reagirati na povratak u školu 11. svibnja kada su se nizozemske škole otvorile za velik dio učenika. Iako smo mogli pogađati i uvoditi promjene za koje smo mislili da bi mogle pomoći, ono što je uisitinu bilo ključno jest odgovoriti potrebama učenika u trenutcima u kojima su se oni usklađivali s novim normalnim koje smo stvorili.

Dakle, kako su učenici reagirali?

Ovo su neke od ključnih opservacija do kojih sam došla otkako su se učenici prije tri tjedna vratili u školu.

1.] IMALI SMO MANJE IZAZOVA NEGO ŠTO SMO OČEKIVALI.

Naši su se učenici, nakon devet tjedana provedenih kod kuće, vratili u školu. Zapazili smo da su, općenito gledajući, djeca bila oduševljena što su ponovno s prijateljima; oni koji imaju više braće i sestara bili su zahvalni na miru i predvidljivosti koje nudi učionica, a mnogi stariji učenici stekli su novu razinu poštivanja škole.

Bilo je sjajno promatrati kako su mnogi od njih razvili nove vještine, prihvatili nove hobije, kako uživaju u laganijim obrascima ponašanja, a postali su i samostalniji. Od početnih razina uključivanja u predškolske ustanove do ključne razine drugog stupnja (odnosi se na dob od 6 godina i vrijedi za britanske škole u Nizozemskoj) mnogi su učitelji  zapazili znatnije osamostaljivanje kod svojih učenika.

Priznavanje, raspravljanje, dijeljenje i slavljenje svega toga bili su neizostavan dio dok smo pomagali našim učenicima pri njihovu prijelazu natrag u školu.

2.] VEĆINA JE UČENIKA JEDNOSTAVNO ŽELJELA – NASTAVITI DALJE.

Tijekom njihova prvog dana, svaki je razredni odjel imao virtualni sastanak temeljen na dvjema odličnim knjigama o koronavirusu. Možete ih pronaći ovdje: KS1 i KS2.

U nekim odjelima to je otvorilo dijalog o tome kako se osjećaju. Kim Webb, učiteljica drugog razreda, kaže da je djeci pomogla rasprava o brigama koje ih muče, pogotovo nakon što im je objasnila da je i sama bila ponešto zabrinuta.

Druga su djeca pisala o tome kako se osjećaju, a to je bio cijeli spektar emocija. Iznimno je bitno stvoriti djeci prigode u kojima mogu podijeliti što misle ili osjećaju, međutim, dopustiti djeci da zadrže takve stvari za sebe, također je jednako bitno.

Mnogi su bili sretni zbog toga što su natrag u školi i jednostavno su željeli vratiti neki osjećaj normalnosti, bez fokusiranja na to kako se osjećaju.

3.] KLJUČNI IZAZOV BIO JE U TOME ŠTO SU IM U NOVIM UVJETIMA NEDOSTAJALI PRIJATELJI.

Naši su se učenici vratili u škole u prepolovljene razrede i samo se 60 % učenika vratilo. Zbog toga mnogi od njih nisu sa svojim prijateljima. Neke je to uzrujalo i trebalo je vremena da se prilagode.

Ohrabrili smo ih tako što smo stvorili „Zidove sreće“ te druge komunikacijske ploče na kojima jedni drugima ostavljaju poruke i slike.

To je bio odličan pozitivan način da pomognemo učenicima da se osjećaju povezano usprkos tomu što nisu zajedno.

4.] SVAKOMU JE TREBALO MALO ZABAVE.

Učenici, jednako kao i osoblje, zapazili su kako se škola doima tihom i neobično mirnom.

Neka su djeca komentirala kako im se sviđaju manje skupine i „taj mir“, međutim, postojala je neosporna potreba da se atmosfera i razvedri.

U većini učionica svirala je vesela glazba pri ulasku učenika na početku dana, mnogi su učitelji prekidali monotoniju plesovima i aktivnostima održavajući pritom propisanu fizičku udaljenost između odraslih i djece.

Rasprave i izlaganja također su se usmjerili na ono na čemu smo zahvalni što je pomoglo djeci procesuirati neke od promjena koje su doživjela tijekom proteklih nekoliko tjedana.

5.] PRILAGODBA NOVIM PRAVILIMA LAKŠA JE OD OČEKIVANOG.

Mnogo je novih pravila i novih obrazaca postupanja. Kao i uvijek, djeca su se  pokazala spremnom na promjene i prilagodbe.

Videozapisi koje smo poslali djeci prije otvaranja škole zaista su pomogli pri tome. U njima je bilo prikazano sve, od posebnih ulaza u školu razvrstanih prema dobi i  razrednim odjelima do učiteljskih zona u učionicama. Nakon što su to vidjela, djeca su došla u školu opuštenija i pripremljenija nego što bi došla da to nismo napravili.

Naravno, nekoj su djeci bili potrebni česti, nježni podsjetnici, ali ona su se iznimno dobro prilagodila.

■ NAPOMENA ■ piše: Rhiannon Phillips-Bianco, učiteljica četvrtog razreda u britanskoj školi Leidschenveen u Nizozemskoj ■ NIZOZEMSKA: TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih korisnika u 279 zemalja i pokrajina; ta velika mreža međusobne učiteljske potpore ima cilj savjetovati, informirati i inspirirati ljude u obrazovanju širom svijeta.  ■ izvornik: www.tes.com ■ photo by Shutterstock  ■