Službeno pred svima izjavljujem da mi je dosta virtualne nastave i da mi silno nedostaju dani kad sam bila prava učiteljica u stvarnoj školi. Čak mi nedostaju i sjednice, informacije i roditeljski sastanci. Sve što se odvija uživo, lice u lice, u stvarnome vremenu – bez zaslona koji se nalaze pred nama.

Zoom mi  je postao najbolji prijatelj (ali ponekad i najgori neprijatelj) zadnjih sedam tjedana. Nakon početnoga ushićenja na vidjelo su počele izlaziti i negativne strane takve nastave. Moja su očekivanja ponekad bila u suprotnosti s onim što se u takvoj učionici događalo.

1]  UKLJUČIVANJE U UČIONICU

OČEKIVANJA: U učionicu se uključuju svi – bez ikakvih tehničkih poteškoća – internetska je veza savršena i svi u sobu za sastanke dolaze na vrijeme.
STVARNOST: Barem dvoje učenika ne mogu ući u “sobu” i šalju poruke da im pomognete i riješite njihov problem iako ste već započeli s nastavom. Žao vam je te djece pa ostavljate druge da čekaju i pokušavate riješiti njihov problem. Čini vam se da to traje cijelu vječnost. Zbog toga ne počinjete na vrijeme i učenici postaju nemirni. Dobro jutro svima!

2]  TRAJANJE SASTANKA

OČEKIVANJA: Današnji će sastanak biti kratak i produktivan. Točno znate što želite i sve ste detaljno isplanirali. Bacate se na posao i sve ide po planu.
STVARNOST: Nastava ima više ometajućih čimbenika nego stvarna nastava u učionici. Maja je zaboravila knjigu u prizemlju svoje kuće, dvojici dječaka “puca” internetska veza, Petri u sobu ulazi mlađa sestra i ometa ju, a roditelji ne reagiraju, u pozadini jednoga zaslona mama sjedi iza učenika, telefonira i čudno gestikulira. Ako to vama toliko odvlači pozornost, kakva je tek koncentracija vaših učenika?  

3]  TEHNIČKE POTEŠKOĆE

OČEKIVANJA: Sve će savršeno funkcionirati. Što bi moglo krenuti po zlu s ovom modernom tehnologijom?
STVARNOST: Svi iz vaše obitelji na istoj su WiFi mreži u isto vrijeme i to postaje neizdrživo. Vaša djeca imaju video nastavu ili šalju zadaće, muž radi od kuće i preuzima baš u tom trenutku ogromne fajlove. Svi se na vašemu zaslonu svako malo zamrznu. Ne znate više čuju li vas i vaše gunđanje i negodovanje zbog toga. S obzirom na to da se to događa tijekom cijele nastave, vaše nezadovoljstvo sve više raste. Čini vam se da je nemoguće održati cijeli sat na ovaj način, a sve više od toga – potpuno je nezamislivo. Ne znate je li cirkus ili pakao prava riječ za ovo.

4]  TKO ME TO OPET OMETA?

OČEKIVANJA: Za vrijeme nastave potpuno ćete biti fokusirani na svoje učenike i na ono o čemu  ih poučavate. Nitko vas u kući ili stanu neće ometati.
STVARNOST: Mobitel neprestano vibrira jer vaše kolegice upravo u tom trenutku raspravljaju oko odabira udžbenika za sljedeću godinu ili šalju neke šaljive slike o učenju na daljinu. Kako ostati fokusiran? Učenici su naučili kako mijenjati virtualnu pozadinu i to ih trenutačno silno zabavlja. Nije vam jasno kako se Petra javlja s plaže, a Erik iz kupaonice. Neki postavljaju prikaz svoga zaslona naopačke, a dvoje-troje učenika dopisuje se i tek kasnije shvaćate da je većina učenika usmjerena na njihovo dopisivanje. Što se, zaboga, događa u ovoj učionici?

5]  OMETAJUĆI ZVUKOVI

OČEKIVANJA: Svi su mikrofoni stišani i javljaju se samo učenici koje prozovete.
STVARNOST: Nakon što odgovore na vaše pitanje, učenici zaboravljaju isključiti mikrofon. U pozadini se čuje mama koja žučno raspravlja s nekim s posla preko telefona, mlađa sestra koja plače ili zvuk usisavača. Čuje se kako netko petnaest puta doziva mamu. Najgore je kad zamolite sve učenike da  uključe mikrofone kako biste poveli neku brzinsku raspravu. Čini vam se da se nalazite na glavnome kolodvoru. Više ni sami sebe ne čujete. Dođe vam da viknete: “Dosta!”

6]  PSIHIČKA PRISUTNOST

OČEKIVANJA: Potpuno ste sigurni u svoje motivacijske i govorničke sposobnosti i uvijek ste na nastavi uredni i dotjerani.
STVARNOST: U virtualnu učionicu uskočili ste u zadnji tren jer ste ustali malo kasnije nego što ste planirali. Čini vam se kao da ste iskočili iz nekoga filma katastrofe – i to nakon katastrofe. Sve što vidite na svome zaslonu vaši su divovski podočnjaci. Pokušavate popraviti neposlušne pramenove kose koji strše. Na sebe ste navukli košulju i donji dio pidžame. Osjećate se čudno. Ne sjećate se jeste li jutros stavili dezodorans. Vrijeme će pokazati!

7]  KAOS U KOMUNIKACIJI

OČEKIVANJA: Svi se pridržavaju dogovorenoga reda u virtualnoj komunikaciji. Svatko čeka da govornik završi sa započetom rečenicom. 
STVARNOST: U jednome trenutku čini vam se kako svi govore u isto vrijeme. Neki dižu ruku, ali ne čuju da ih prozivate. Grozničavo tražite opciju kojom biste svima u isto vrijeme stišali mikrofone. Kad ste ih utišali, nakon nekoga vremena ipak vam nedostaje brza komunikacija, bez čekanja da “otključaju” svoj mikrofon. Samo čekate kada će ponovno biti ozračje kao za vrijeme velikoga odmora.

Sigurna sam da su na slične probleme naišli svi koju su se upustili u pustolovinu zvanu  Zoom (ili neka druga) učionica.

Što su djeca manja, ti su problemi ponekad izraženiji. U virtualnoj učionici nije uvijek sve savršeno kao što se na prvi pogled čini.

Najvažnije je postaviti čvrsta pravila, napisati ih i upoznati i učenike i roditelje s tim pravilima. Lakše je raditi kada svi znaju što se od njih očekuje.

■  autorica: Sanela ŠKEVIN, učiteljica 3.b ■  OŠ Ivana Gundulića, Zagreb ■  Dugogodišnja sam učiteljica u školi u srcu Zagreba. Volim istraživati, poučavati izvan učionice i stalno nešto novo raditi. Vodim skupinu malih istraživača koji svakoga tjedna izvode neke pokuse, pripremam učenike za Lidrano, pišem igrokaze. Obožavam ERASMUS+ i projekte eTwinning. ■