Poučavam petnaest godina. Na pola sam puta do mirovine, ali svaki put kada netko spomene mirovinu, kažem mu da nema šanse da ću i tada biti spreman za to. Volim poučavanje. Trideset godina neće biti dovoljno. Volim svaki dio toga posla, osim sastanaka školskog osoblja.

Svake godine promijenim cijeli svoj kurikul samo zato što to volim raditi. Planove lekcija smišljam dok šećem psa jer sam svaki put oduševljen i ponesen idejama koje mi dolaze.

I kad ne poučavam, bavim se poučavanjem; treniram lokalnu nogometnu ekipu te povremeno provodim vikende poučavajući sina i njegove prijatelje najboljim načinima izgradnje utvrde.

Bilo je tu naravno i teških dana, a i teških godina.

Ali nikada nisam bio ogorčen zbog odlaska na posao jer sam se, poučavajući, uvijek osjećao kod kuće.

Međutim, uzmimo u obzir sadašnju situaciju. Kao i kod svakog drugog učitelja na svijetu, moj se posao odjednom potpuno promijenio.

Sada provodim sate sjedeći pred računalom i snimajući lekcije. Muči me platforma za poučavanje na daljinu, ocjenjivanje kao i istraživanje mrežnih opcija za izradu lekcija. Izgleda da bi se neki od tih elemenata trebali preklapati s poslom koji sam prije radio, ali to nije slučaj.

Pružanje povratnih informacija o učenikovu radu na računalu potpuno je drugačije od razgovora s učenikom o njegovu radu. Ne mogu mu reći: „Pročitaj tu rečenicu. U redu, sada onu rečenicu. Vidiš li u čemu je problem? Kako možemo to ispraviti?“

Umjesto toga, moram zamisliti lice tog učenika ili učenice i prisjetiti se što može postići u pisanju prije negoli odgovorim uz pomoć aplikacije Google Documents.

Odbojno mi je poučavanje na daljinu.

Ne radi se samo o tome da mi nedostaju moji učenici i da sam zabrinut za njih. Jer jesam.

Stvar je u tome da se zaista užasavam ovakva posla. Ne želim prolaziti kroz XYZ lekcija i tražiti koje im standarde i kriterije treba pridružiti. Ne volim provjeravati njihove kvizove kako bih uvidio koja su djeca pristupila i napravila zadatke od prije dva tjedna.

Jednostavno mi se to ne sviđa . Osim toga, ja sam kod kuće i postoji milijun drugih stvari koje bih mogao raditi. Mogao bih se igrati ispijanja popodnevnoga čaja s kćeri, ili čitati knjigu, ili obavljati kućanske poslove. Bilo što bilo bi bolje od ponovnoga prijavljivanja u Google Classroom.

Shvaćam koliko plačljivo to zvuči. Mislim, uistinu? Imam posao koji mogu obavljati od kuće, radno vrijeme mi je fleksibilno, i – povrh svega – plaćen sam za to. Daleko od toga da sam nesvjestan koliki sam srećković. Ali ujedno se suočavam s tim novim iskustvom osjećaja odbojnosti spram posla, i mogu zamisliti mnogo učiteljica i učitelja koji se nalaze u istoj situaciji; stoga evo nekoliko misli koje mi pomažu nositi se s tim:

1.) Nije zauvijek.

Milijuni ljudi u svijetu desetljećima rade posao koji ne vole. I to u potpunom radnom vremenu dok ja sada ulažem samo nekoliko sati dnevno. Moram izdržati još tih šest ili koliko tjedana, a zatim će sve, nadam se, biti iza mene.

2.) Tako se osjećaju i moji učenici.

Iako bih volio vjerovati da svakoga jutra pri samoj pomisli na moj sat jezika i umjetnosti, učenici entuzijastično iskaču iz svojih postelja – to vjerojatno nije slučaj. Taj osjećaj koji imam…  kada s gnušanjem pogledam u smjeru računala prisjećajući se svih onih stvari kojima bih se radije bavio…? – Moji sedmaši itekako su dobro upoznati s istim tim osjećajem.

To me potiče izraziti malo više blagosti kako prema učenicima, tako i prema sebi, a zajednički osjećaj razumijevanja i suosjećanja onih koji su se zatekli na istom bojnom polju, čini situaciju ipak mrvicu podnošljivijom.

3.) Mogu ne voljeti poučavanje na daljinu i još uvijek dobro obaviti posao.

Ljudi to rade cijelo vrijeme. Moji videomaterijali na YouTubeu i dalje mogu biti prožeti  entuzijazmom i fokusirani, moje povratne informacije i dalje mogu biti detaljne, moja komunikacija još uvijek afirmativna. Ne moram biti oduševljen trenutačnim stanjem u kojem se profesija kojoj pripadam našla, da bih bio dobar učitelj, jednako kao što me činjenica da ovih dana ne uživam u svom poslu, ne čini lošom osobom.

Svakodnevno viđam kolege i učitelje koji su zaista uspješni u poučavanju na daljinu; oni su vrhunski u primjeni tehnologije i koriste se nastalom situacijom kako bi u svoje lekcije udahnuli novu dozu kreativnosti i fleksibilnosti. Hvala Bogu na tim ljudima.

Ja…, ja ću pak dati sve od sebe kako bih radio najbolje što znam dok traje sadašnja situacija i pritom se radovati trenutku kada ću se moći vratiti poslu koji volim.

■ Što je s vama, volite li poučavanje na daljinu ili vam je, kao i autoru, strano i odbojno?

■ NAPOMENA ■ SAD: We Are Teachers mrežna je zajednica edukatora čija je misija inspirirati učitelje i pomoći im dijeljenjem praktičnih razrednih ideja, savjeta i učiteljskog humora ■ izvornik: weareteachers.com ■