Uz obilježavanje Dana kazališta, uz otvaranje mnogih kazališnih predstava na daljinu, uz preporuke da se uz predstavu odmorimo od silnih, teških situacija nastalih u pandemiji, pojavila se ideja kreativnog zadatka za učenike.

I po preporuci učiteljice Gordane KRALJ s HRT 3 i po mojoj preporuci kao razrednice, nastalo je nekoliko KAZALIŠTA U KUTIJI u odjelu 4. razreda PŠ Desinec.

Za relativno kratko vrijeme, u moj elektronički pretinac ili putem aplikacija Viber ili Whatsapp, počeli su pristizati likovni uradci, prava mala kazališta u kutiji.

U RAZGOVORU S RODITELJIMA doznala sam nekoliko bitnih činjenica koje sada želim podijeliti s vama:

■ u izradu likovnog uratka, kao pomoć i podrška, uključili su se i odrasli članovi obitelji

■ zadatak je postao zanimljiv izazov mozgu i rukama i potpuno se prepustilo likovnom stvaralaštvu

■ zaboravilo se u tim trenutcima na sve pritiske, brige i probleme koje nam je donijela pandemija

■ razvijao se suradnički odnos između mlađih i starijih članova obitelji, međusobno poštovanje i osjećaj vrijednosti pomaganja

■ takav način rada vratio je mnoge starije u njihovo školovanje, u nastavu Domaćinstva i Tehničkog, u doba šivanja, piljenja, građenja, slaganja…

■ obiteljsko druženje uz kreativan rad bila je igra, opuštenost, smirenost = lijek za psihičku stabilnost u ova krizna vremena

A ZA UČENIKE?

Zar nije to primjer aktivnog učenja, kad se nađeš u ulozi redatelja, scenografa, kostimografa, glumca…a pritom okupiš i cijelu obitelj na pripremljenu predstavu te zadobiješ njihovu pozornost?

A taj je trenutak – trenutak zaborava od poslova na daljinu, tvtke, poslovnih opterećenja, nastave na daljinu, TV-a, uputa kriznih stožera…

To je trenutak psihološkog oporavka, opuštanja i obiteljskog zajedništva. To je stvaranje dobrobiti za novo sutra!

■  Piše: Snježana DUGIĆ, dipl. učiteljica razredne nastave s pojačanom matematikom ■  učiteljica savjetnica ■ Učiteljica sam 4. razreda u OŠ „Ljubo Babić“ u Jastrebarskom, u PŠ Desinec. Imam 34 godine radnog iskustva, a čini mi se da sam učiteljica od rođenja. Naime, učiteljsko sam dijete i od kada pamtim sjedim za stolom sa svojim roditeljima i crtam, pišem, ispravljam. Osobito sam ponosna na tradicionalno održavanje male biciklijade u našem mjestu, što se mojom idejom, održava već 15-ak godina, u lipnju, pri kraju školske godine, a u kojoj sudjeluje oko 110 do 150 naših učenika i roditelja. ■