– PROTEKLI TJEDNI DOKAZALI SU DRUŠTVU nešto što mi, koji radimo u obrazovanju, već znamo. Učiteljima je duboko stalo do svojih učenika – kaže John Spencer, nekadašnji srednjoškolski, i sadašnji sveučilišni profesor, publiciranjem i radom usmjeren na poticanje samosvijesti, samopoštovanja i osjećaja vrijednosti kod učitelja i učenika.

 I nastavlja: Ne postoji jedan pravilan način poučavanja na daljinu. To govorim radi učitelja „klasična stila“ koji se u ovom trenutku osjećaju nesigurno. Nisu sigurni kako bi poučavanje na daljinu trebalo izgledati. Zabrinuti su da će im učenici „kliznuti kroz prste“. Čitaju članke i objave na društvenim mrežama u kojima ih se kritizira na najružnije načine jer daju svojim učenicima skripte i radne listove.

Tomu su, kako kaže dalje, suprotstavljeni svi oni dokazi o tome kakve se nevjerojatne stvari postižu u novim okolnostima, o tome da je učenje na daljinu individualno i neprocjenjivo, ali i to da svakoj obitelji treba razumijevanja i autonomnosti da sama prođe kroz novu situaciju, uz ponuđenu podršku i razumijevanje… Udaljenosti i blizine pritom, sve su, samo ne isljučivo fizičke.

ZATO što je učiteljima stalo do učenika…

PROTEKLI TJEDNI DOKAZALI SU DRUŠTVU nešto što mi, koji radimo u obrazovanju, već znamo. Učiteljima je duboko stalo do njihovih učenika. Svjedočio sam tolikim primjerima u kojima učitelji telefoniraju obiteljima, održavaju učionice na Zoomu samo da bi provjerili „bìlo“ svakom svojem učeniku ili pak skreću sa zacrtane staze da bi svakom djetetu pružili osjećaj da postoji jedan odrasli koji misli na njega. Vidio sam učitelje razredne nastave kako čitaju naglas i srednjoškolske profesore kako pišu afirmativne bilješke svojim srednjoškolcima znajući pritom da će propustiti maturu, različite sportove, tinejdžerske mjuzikle i mnoge koncerte. Sve je to podsjetnik da učitelji i profesori sudjeluju u svemu tome jer im je stalo do njihovih učenika.

Daljine, i blizine, nisu samo fizičke

Poučavanje u svojoj biti počiva na ODNOSU i učitelji istinski skrbe za one kojima pružaju svoje usluge. Dokazali su da je socijalno udaljavanje zapravo fizičko udaljavanje, ali ne i udaljavanje u odnosima. Oni zadržavaju uspostavljene odnose i ustrajavaju graditi  zajednicu bez obzira na prepreke s kojima su suočeni.

I nije samo do učitelja. Nezimjerno sam zahvalan i ravnateljima i vodstvima obrazovnih okruga koji su brzo reagirali i napravili potrebne promjene, često sa strpljenjem i empatijom. Zahvalan sam svim zalogajnicama i kuhinjskom osoblju koji su se mobilizirali na način da u samo nekoliko dana svim učenicima omoguće pristup dnevnim obrocima u svakom danu ove krize.

Ne postoji jedan PRAVILAN način poučavanja na daljinu

To govorim radi učitelja „klasična stila“ koji se u ovom trenutku osjećaju nesigurno. Nisu sigurni kako bi poučavanje na daljinu trebalo izgledati. Zabrinuti su da će im učenici „kliznuti kroz prste“. Čitaju članke i objave na društvenim mrežama u kojima ih se kritizira na najružnije načine jer daju svojim učenicima skripte i radne listove.

A opet…

I ja sam govorio protiv radnih listova i paketa unaprijed određenih obrazovnih materijala, ali, opet, uviđam da neka djeca obožavaju takve stvari. Ne iz poslušnosti ili zbog ispiranja mozga, ili bilo čega sličnoga. Oni s pravom vole napredovati u unaprijed utvrđenim vještinama. Upravo sada mnoge obitelji trebaju te pakete. Potrebna im je struktura i „predan rad“ kao izlaz.

I to je potpuno u redu.

U međuvremenu, ima djece kojoj su potrebne gomile izbora. Omogućite im jedan dan slobodnoga rada na području po vlastitu izboru [Sat iznimnog stvaralaštva / Genius Hour] i oni će napraviti nešto što vas ostavlja bez daha. Pošaljite im izbornik s pet projektnih ideja i gledajte kako lete. Omogućite im „Dan čuda“ i gledajte kako jure za svojom radoznalošću. Ali drugoj je djeci potrebna nešto veća strukturiranost.

I to je potpuno u redu.

Upravo sada nekim su obiteljima potrebni paketi. Drugima projekti. Trećima ideje. Nekima da ih se ostavi na miru da žaluju, vidaju rane i pronađu vremena za sebe u kaosu  koji ih okružuje. Neki su izgubili posao u uslužnoj ili putničkoj djelatnosti. Neki su u zanimanjima esencijalnima za održavanje društva i opterećeni dnevnim rasporedom bore se za skrbništvo nad vlastitom djecom. Ostali, pak, rade od kuće i ne mogu odvojiti vrijeme da bi poučavali i obnavljali koncepte.

I to je potpuno u redu.

Svako je dijete različito, svaka je obitelj različita

Neki roditelji jedva čekaju da im se učitelj javi i obožavaju telefonske pozive u svoje domove. Neki uopće ne odgovaraju na pozive. A ti koji ne odgovaraju, moguće se upravo suočavaju s gubitkom posla, bolešću roditelja ili nezidrživom tjeskobom zbog egzistencijalne ugroženosti. Nekima je svaki milimetar snage iscrpila već potreba da iziđu iz postelje. Drugim riječima, neki roditelji su spremni više od drugih na komunikaciju. Neki su manje spremni, ili nespremni.

I to je u redu.

Svako je dijete različito. Svaka je obitelj različita. Ali postoji i ono zajedničko. Svima nam je potrebna veza i suosjećanje. Svima je potreban izbor i samostojnost. Svima nam je potrebna mogućnost da prođemo kroz ovo društveno udaljavanje na svoj vlastiti način. Svima nam je potrebno zrnce blagosti. Što više izbora i slobode osiguramo obiteljima, to bolje. Na kraju krajeva, svatko se s ovim nosi na svoj način.

I to je u redu.

Svi smo u ovim trenutcima na nekartiranom teritoriju i nevjerojatno je što su učitelji i voditelji škola sposobni postići s tko malo uputa i u kaotičnu okruženju. Možda je vrijeme da si uputimo malo milosti i blagosti te da prihvatimo ideju da ne mora biti savršeno i da nema jednog pravilnoga načina za obavljanje tog učenja na daljinu.

I to je potpuno u redu.

„Neki su uradci bili smiješni, drugi tragični, ali svi su bili – nezaboravni“

■ IDEJE ZA ZAGRIJAVANJE

Kada sam poučavao osmaše, radili smo „Pokaži i ispričaj“. Umjesto da opišu zadani predmet (temu), morali su, u obliku dnevničkoga zapisa, opisati jedan dan iz perspektive tog predmeta. Neki su uradci bili smiješni. Drugi su bili tragični (loše napisani). Ali svi su bili nezaboravni.

To je ideja koju možete iskušati u obliku videokonferencije – uz pomoć usluge Breakout Room na Zoomu ili u posebnim manjim skupinama na platformi Google Meet – gdje bi učenici objasnili o kojem je predmetu riječ tako da svoj dnevnik pročitaju iz perspektive toga predmeta. Isto možete iskušati i u Google Classroomu.

Mislim da bih idućega tjedna mogao ponovno provesti Pokaži-i-ispričaj sa svojom kohortom. Uznemireni su zbog postupka dobivanja učiteljskoga certifikata kao i zbog privremenih poslova. Kao i u drugim zanimanjima, mnogi se osjećaju usamljeno. Pokaži-i-ispričaj moglo bi dobro djelovati. A opet, moglo bi i propasti. Jedini način da provjerim jest  taj da pokušam.

NAPOMENA: Fotografije možete pronaći na mojoj stranici na Instagramu. Budite slobodni potražiti me ako želite.

Kreiraj ime benda i pritom nenametljivo saznaj kako su tvoji prijatelji ili učenici

Prošli smo tjedan iskoristili sljedeće za zagrijavanje. Nisam siguran hoće li funkcionirati s  mlađim učenicima, a na razini srednjoškolaca moglo bi izazvati kolutanje očima. Ali svejedno ću podijeliti  s vama.

To je opuštajuća aktivnost koja mi omogućuje da u kratkom postupku provjerim puls svojih studenata i upitam ih kako su. Bilo je tu glupiranja i smijeha. Ako vam to išta znači, ime moga benda je Histeričan plavi čips sa sirom što bi upućivalo na bend koji se bavi modernom ska glazbom. Ime benda mojega sina bio bi „Promjenjivi sivi Oreo-keks“ što je zasigurno naziv za progresivni rock-sastav. Iako naizgled blesasta, ta vas aktivnost može uputiti i na to komu bi možda koristio dodatni telefonski poziv ili provjera. Ako vidite „Nisam dobro ružičasti Pringles“, možda biste mogli poslati kratku e-poruku ili uputiti poziv.

■ NAPOMENA ■ piše: John SPENCER ■ SAD: SpencerAuthor – John Spencer : Professor. Author. Maker – mrežna stranica koju vodi bivši srednjoškolski i aktualni sveučilišni profesor, autor knjiga i popularizator spoznaja o obrazovanju, s misijom preobrazbe učionice u utvrdu kreativnosti ■ izvornik: spencerauthor.com ■ Photo by Shutterstock ■