Nastava na daljinu
SUOČAVANJE S REZULTATIMA UČENJA NA DALJINU
Postaje li nebitno koliko su radova učenici predali u nastavi na daljinu
objavljeno: 19. svibnja 2020.

Kao učitelj, nikad se nisam osjećao voljenijim, poštovanijim i opremljenijim. Moji kolege i ja utapamo se u besplatnim softwareima, unaprijeđenom internetskom signalu, proširenom kurikulu i stručnim savjetima već više od mjesec dana tijekom našeg nacionalnog eksperimenta u poučavanju na daljinu.

Doživljaj djeteta u prodavaonici slatkiša u ravnoteži je s neizmjernim osjećajem neodlučnosti koji velikim dijelom proizlazi iz paradoksa izbora.

Taj prikladni izraz, kovanica psihologa Barryja SCHWARTZA u knjizi Paradoks izbora: Zašto je više manje iz 2004. godine, opisuje situacije u kojima obilje izbora ne povećava naš osjećaj blagostanja, već umjesto toga povećava razinu naše tjeskobe te može odvesti u potraćeno vrijeme i depresiju.

Mislio sam se da će me moje petnaestogodišnje radno iskustvo na višim razinama neprofitnog menadžmenta pri Zavodu za obrazovanje Buck i Partnerstvu za učenje 21. stoljeća pripremiti za situaciju u kojoj ću moći zgrabiti sve raspoložive izvore. Ali nije.

Stoga sam se opredijelio usavršiti u uporabi mrežnih alata koje već imam na raspolaganju, što uglavnom podrazumijeva razvoj vještina u radu na platformama Google Classroom i Zoom. Taj je zahtjev ispunjen odlukom da završim Googleov 13-dijelni mrežni program usavršavanja i dobijem Googleovu potvrdu o učiteljskom usavršavanju.

Na određeni način cijelu sam godinu pripremao učenike za trenutačnu krizu primjenjujući u najvećoj mogućoj mjeri izvore i alate koji su nam već pri ruci. Srednja škola u kojoj poučavam opskrbila je svih 400 učenika iPadom koji učenici smiju nositi i kući. Koristimo se Google Classroomom pri upravljanju sadržajem, Apple Classroomom pri upravljanju mobilnim uređajima i PowerSchoolom u svrhu informiranja učenika.

Pomalo sam štreber kada je u pitanju bilježenje podataka pa sam već u kolovozu 2019.  godine počeo pratiti broj učenika koji su predavali svoje radove posredovanjem platforme  Google Classroom u odnosu na broj učenika koji su se odlučili za „put stare škole“ i predavali rad na papiru. U prva četiri mjeseca školske godine ispostavilo se da 80 % učenika predaje radove na papiru te nije uočen nikakav trend vezan za vještine u učenju ili uspjeh učenika koji su se opredijelili za taj način rada. Moji su učenici, u prosjeku, ispunjavali 50 % zadanog na tjednoj razini.

Taj podatak objašnjava činjenica da se radi o školi u siromašnoj četvrti koju pohađa velik  broj učenika s poteškoćama u učenju gdje 70 % učenika ima jednu ili više zaključenih nedovoljnih ocjena, a do 50 % ih prima neku vrstu jezične, emocionalne ili kakve druge pomoći pri učenju. To je bilo prije negoli nas je koronavirus sve zajedno gurnuo u učenje na daljinu.

U poslijednjih nekoliko tjedana objavljeni su razni članci koji upućuju na pad uključenosti učenika u učenje na mreži. Nacionalna radiopostaja NPR [National Public Radio] objavila je vijest upadljivog naslova: „Četiri od deset tinejdžera kažu da se nisu uključili u učenje na daljinu otkada su se škole zatvorile.“

Da to ne bi bilo samo pretjerivanje, New York Times objavio je članak pod naslovom Dok škole prelaze na poučavanje na daljinu, mnogi učenici ostaju odjavljeni“ [potrebna registracija].

Ne sumnjam da je pad sudjelovanja u nastavi putem mreže dijelom uzrokovan i nedostatkom tehnologije i bežične veze, neiskustvom u uporabi programa ili uređaja, nužnošću dijeljenja uređaja s braćom i roditeljima, nedostatkom sigurnog i mirnog radnog prostora, loše pripremljenim učiteljima kojima je potrebna dodatna izobrazba te buntovnošću predtinejdžera i tinejdžera.

Zabrinut sam, također, što je učenicima poslana poruka da se posljednjih nekoliko mjeseci neće uračunati u ocjenu i ukupan uspjeh u učenju. U mojem okrugu rečeno nam je kako učenje na daljinu i iz njega proizišle ocjene ne mogu naštetiti ocjeni koju su učenici imali prije pojave koronavirusa.

Kao što sam spomenuo, imam osnovu koja mi omogućuje da usporedim trenutačnu uključenost učenika na mreži s onom prije pojave koronavirusa.

EVO ŠTO SAM OTKRIO:

♦ ♦  U tjednu od 6. travnja zadao sam smanjenu količinu zadataka koji su se sastojali od četiri zadatka iz društvenih predmeta i dva zadatka iz engleskog i stranog jezika. Ukupna stopa predanih radova bila je 41 %. U tjednima prije i nakon, stopa ispunjavanja zadataka izgledala je približno isto.

♦ ♦  Tijekom tjedna od 6. travnja najveća stopa izvršenih zadataka po razrednim odjelima bila je 53 %. Začudo, moja dva razreda s najslabijim uspjehom nadmašila su stopu sudjelovanja na nastavi druga dva razreda s najvišim uspjehom. Za taj dio nemam objašnjenje.

♦ ♦  Tijekom prva tri tjedna učenja na daljinu samo se 37 %  mojih učenika pridružilo sastancima putem Zooma ili Google Hangouta (oni se održavaju tri puta tjedno prema redovnom rasporedu).

♦ ♦  U proteklih mjesec dana uspio sam doprijeti do 91 % svojih učenika služeći se kombinacijom telefonskih poziva, e-poruka, izravnih poruka, izravnih predavanja na Google Classroomu ili tekstualnih poruka. Od četvero učenika koji su ostali nijemi, troje ih je imalo čiste jedinice prije prelaska na učenje na daljinu. To ne sluti na dobar ishod za moje učenike sa slabim uspjehom.

Kao uvijek, volim se obratiti učenicima kako bih čuo što misle i osjećaju prema našem produženom eksperimentu učenja na daljinu i nametnutoj karanteni koja ga je pokrenula. Zatražio sam od svojih učenika da vode dnevnik iz karantene uz pomoć PowerPointa koristeći se različitim vrstama pjesama kojima će izraziti svoje osjećaje. Dvije pjesme učenika šestog razreda Carlosa i Anthonyja sažimaju ono što, čini se, svi osjećamo.

Oni također daju sliku nevjerojatnog opsega problema u području mentalnoga i emocionalnoga zdravlja s kojima ćemo se suočiti kada nastava ponovno počne. Ako se ne pripremimo za suočavanje s tim problemima, neće biti bitno koliko su radova učenici predali.

Imam brata.

Svakako se ne volimo.

Ovo je naš zatvor.

– Carlos

U karanteni. Sâm.

Nema načina da proslavim rođendan.

Ili bilo koji drugi dan.

– Anthony

■ NAPOMENA ■ piše: David ROSS, savjetnik za obrazovanje i bivši izvršni direktor Partnerstva za učenje 21. stoljeća ■ SAD: Getting Smart –zajednica za razmjenu informacija vezanih uz inovacije, poučavanje i učenje ■ izvornik: gettingsmart.com