U OŠ Ivana Lovrića na sat Fizike stigao je mali drveni lutak zvan Albertino. Mnogo je toga naučio, ali i oduševio učenike. Što je sve doznao, neka vam sam ispriča.

Dragi čitatelji,

danas želim podijeliti jedinstveno iskustvo koje sam nedavno doživio. Moje putovanje u svijet svjetlosti započelo je kad sam posjetio učionicu Fizike u Osnovnoj školi Ivana Lovrića u Sinju na poziv nastavnice Andree Norac, ispunjen znatiželjom i spremnošću za nova otkrića. Nikad nisam ni sanjao da će se tako nevjerojatne stvari dogoditi!

Prvi put sam se susreo s fenomenom loma svjetlosti. Upoznao sam razliku između sabirnih i divergentnih leća. Zamislite moje iznenađenje kad sam otkrio da sabirna leća prikuplja svjetlosne zrake, fokusira ih u jednu točku, a divergentna leća razdvaja zrake koje izgledaju kao da izviru iz točke iza leće.

• 

• 

• 

Zadivljujuće je kako obična leća može preoblikovati svjetlost na tako zapanjujuće načine!

Ali tu nije bio kraj mojega pustolovnog susreta sa svjetlošću. Potpuna refleksija na staklenoj prizmi i površini vode donijela je novo uzbuđenje u moj lutkarski svijet.

• 

• 

Promatrao sam s oduševljenjem kako se zrake svjetlosti odbijaju i reflektiraju natrag. U posebnoj pustolovini zraka svjetlosti nije se lomila kad je naišla na površinu vode, već se odjednom odbila od površine i vratila se natrag, stvarajući prekrasan prizor u tekućini.

Bio sam iznenađen i očaran tom pojavom, kao da sam otkrio tajnu svjetlosti koju svatko treba doživjeti.

No najveće me je iznenađenje čekalo kad sam se susreo s nestajućom čašom. Da, dobro ste čuli!

Kada je čaša bila napunjena uljem koje ima isti indeks loma kao i staklo, činilo se kao da je čaša sama nestala pred mojim očima. Bio sam oduševljen kako svjetlost može biti zaigrana i kako može stvarati privide koji su na granici naše percepcije. Taj je trenutak bio toliko nevjerojatan da sam se gotovo zapitao je li stvarnost samo privid!

Na kraju sam se susreo s još jednom zagonetkom – razlikom između slika koje stvaraju sabirna i rastresna leća. Za razliku od sabirne leće koja je prikazivala uvećanu, a katkad i obrnutu sliku, rastresna je leća stvarala sliku u kojoj sam izgledao još manji nego što doista jesam.

• 

• 

• 

• 

Bila je to igra svjetlosti koja mi je pokazala koliko ona može biti raznolika i jedinstvena.

Nakon cijelog dana istraživanja, druženja s učenicima i otkrivanja fascinantnih tajni loma svjetlosti, završio sam svoju nevjerojatnu pustolovinu u učionici Fizike OŠ Ivana Lovrića. Umoran, ali ispunjen znanjem i uzbuđenjem, sjedio sam u kabinetu učiteljice Andree, obasjan svjetlošću lampe.

Dok sam sjedio tamo, primijetio sam nešto nevjerojatno. Na zaslonu iza sabirne leće vidio sam svoju vlastitu sliku koja je bila realna i obrnuta. Bila je to slika koja je odražavala ne samo moj izgled već i moja iskustva doživljena tijekom cijelog dana. Bio sam oduševljen jer je svjetlost koja je prošla kroz leću preobrazila moju sliku na zaslonu, stvarajući istinski čaroban trenutak.

Zato, dragi čitatelji, želim vas potaknuti da i vi zaronite u svijet svjetlosti. Neka vaša znatiželja bude vaš vodič, a Albertino neka vam bude nadahnuće za otkrivanje skrivenih tajni koje svjetlost krije. Ostanite otvorenih umova, hrabri, istražujte svijet oko sebe i nikad ne prestajte tražiti odgovore. I budite spremni svijet obasjati zrakama svjetlosti.

■ Piše: Andrea NORAC, učiteljica fizike ■ OŠ Ivana Lovrića, Sinj ■