– Tijekom izolacije iskusili smo kako svrhovita uporaba tehnologije može pomoći učenicima u postizanju ciljeva učenja i transformirati ih iz pasivnih u aktivne učenike – piše Larisa Curran, učiteljica u međunarodnoj srednjoj školi u Hong Kongu. Izrazito zadovoljna učincima koje tehnologija donosi u radu s učenicima, želi te učinke zadržati pri povratku u fizičku učionicu te daje niz objašnjenja i uputa kako da primjena tehnologije ostane sastavni dio rada vrhunskih učitelja. Ne kao opcija, nego kao temeljna sastavnica toga rada, smatrajući upravo takvu nastavu – nastavom 21. stojeća.

Nakon dvanaest tjedana mrežnoga poučavanja ovdje u Hong Kongu, moji kolege i ja doživjeli smo prilično strmu krivulju učenja vezanu uz uporabu tehnologije u obrazovne svrhe.

Postali smo eksperimentalni i riskirali više nego ikada prije.

U nastojanju da u novom virtualnom okruženju poučavanje i učenje održimo visokokvalitetnima, otkrili smo zabavne te inovativne načine uključivanja i poticanja svojih  učenika.

Učenici su postali skloniji uključivanju u nastavu i proaktivniji, čak i oni povučeni, djelotvornije komuniciraju i govore nam što im je potrebno. Samostalniji su, pronalaze načine kako riješiti probleme, surađuju i podržavaju jedni druge. Čini se da u tom  virtualnom prostoru postoji nešto što nas mijenja i mijenja naše učenike.

Međutim, znamo da je učenje smješteno u kontekst i za učitelje i za učenike.

Stoga, kako možemo osigurati da se pozitivni rezultati učenja u virtualnom prostoru ne izgube povratkom u fizički prostor?

PROFESIONALNI POTENCIJAL

Već su godine 1995. istraživanja dokazala da tehnologija u obrazovanju ima ogroman potencijal.

Dodatna su istraživanja, međutim, otkrila da na putu provedbe stoje prepreke kao što su otvorenost nastavnika za promjene, profesionalni razvoj i snaga upravljanja.

To je jednim dijelom potaknulo Međunarodno društvo za tehnologiju u obrazovanju (ISTE – International Society for Technology in Education) na razvoj standarda za nastavnike kako bi nas izazvali „da preispitamo tradicionalne pristupe i pripremimo učenike za samostalno učenje“.

Tijekom izolacije iskusili smo kako svrhovita uporaba tehnologije može pomoći učenicima u postizanju ciljeva učenja i transformirati ih iz pasivnih u aktivne učenike.

Vidjeli smo čaroliju koja se može dogoditi kada osnažimo učenike da se tehnologijom služe „aktivno kao kreatori, suradnici i osobe koje rješavaju probleme“.

DOK SE PRIPREMAMO ZA POVRATAK U ŠKOLU, EVO PET ODREDNICA NASTAVE NA DALJNU KOJE BISMO TREBALI ZADRŽATI:

■ Planiranje na razini cijele škole ■

Trebali bismo se obvezati na uključivanje tehnologije u poučavanje i učenje, utemeljeno na pristupima pružanja podrške i međusobne suradnje. To znači stvaranje kulture podrške poučavateljskim procesima koja učiteljima pristupa točno na točki na kojoj se nalaze i pomaže im učinkovito se služiti tehnologijom za postizanje željenih ciljeva. Također,  mogli bismo zaposliti stručne trenere za primjenu obrazovne tehnologije te stvoriti mreže internog profesionalnog usavršavanja u svrhu razmjena ideja i nadahnuća.

■  Stručno usavršavanje  ■

Stručno bi usavršavanje trebalo nadići elementarno poboljšavanje aktivnosti i krenuti u njihovu preobrazbu. Tehnologija je dio načina na koji učenici uče o svijetu, stoga naše vještine u kombiniranju predmetnog znanja s pedagoškim znanjem više nisu dovoljne. Sada trebamo razumjeti kako se možemo učinkovito koristiti tehnologijom u svrhu postizanja ishoda učenja.

■  Učenička učinkovitost  ■

Povećajmo motivaciju i uključenost tako što ćemo učenicima dati kontrolu nad procesom  učenja. Možemo se koristiti tehnologijom kako bismo učenicima otvorili prostor izbora te stvaranja individualnog radnog ritma jačajući time njihovu samostalnost. Najbolji rezultati nastaju pri primjeni tehnologije u odnosu s drugima, stoga je potrebno naglasiti  suradnju.

■  Krug povratnih informacija  ■

Nastavimo se koristiti videoprikazima zaslona (screencasting) pri objašnjavanju zadataka, demonstriranju ili davanju uputa, čime učenicima pružamo kriterije postizanja uspjeha, vještina i strategija, što im je potrebno pri refleksijama vlastita učenja i postavljanju ciljeva.

Povratne informacije možemo personalizirati služeći se alatima za komentiranje poput vizualnih i zvučnih zapisa te digitalnim platformama u svrhu međuvršnjačkoga pružanja povratnih informacija. Kvizovi se mogu primijeniti u svrhu provjere razumijevanja, a ankete i brojenja glasova mogu pružiti povratne informacije od strane učenika, promičući njihov glas.

■  Kreativnost i zaigranost ■

Trebali bismo iskoristiti ono što smo naučili uvođenjem pristupa mješovite nastave   (blended learning) i obrnute učionice (flipped learning) među svoje učenike. Također,  možemo uključiti elemente digitalnih igara (gamification) kao što su potrage za znanjem, dostignuća, prelasci na sljedeću razinu i skupljanje značaka.

Možemo također usmjeriti učeničku kreativnost potičući ih na stvaranje filmova, animacija, infografika ili podcastova kako bi pokazali svoje znanje i razvijenost digitalne pismenosti i pripadnosti.

Zadržimo taj novi zamah u svrhu izgradnje istinskoga poučavanja 21. stoljeća koje tehnologiju vidi, ne kao moguću, dodatnu, nego kao ravnopravnu sastavnicu onoga što znači biti uistinu sjajnim učiteljem.

■ NAPOMENA ■ piše: Larisa CURRAN, učiteljica u međunarodnoj srednjoj školi u Hong Kongu ■ VELIKA BRITANIJA: TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih korisnika u 279 zemalja i pokrajina te stoga najveća mreža učiteljske podrške koja savjetuje, informira i nadahnjuje učitelje širom svijeta. ■ izvornik: www.tes.com ■ photo by Shutterstock  ■