Nastava na daljinu
VELIKA BRITANIJA: PITANJE OTVARANJA ŠKOLA VRLO JE ZAMRŠENO
Znanost nam ne može reći kada bi škole trebalo ponovno otvoriti
objavljeno: 28. travnja 2020.

Držat ćemo se onoga što kaže znanost. Škole će se otvoriti kada znanstvenici kažu da je sigurno. To zvuči kao dobar i posve razumljiv pristup ponovnom otvaranju škola. Svi mi želimo da škole ostanu zatvorene tako dugo dok ne bude sigurno ponovno poslati učitelje i učenike natrag u učionice.

Međutim, moramo biti realistični. A stvarnost je da nam znanost ne može dati jasan znak i reći: Sada je sigurno!

KAD BI SE ŠKOLE TREBALE OPET OTVORITI?

Sve dok se ne pojavi cjepivo, što će možda potrajati i godinu dana ili više, bilo kakve odluke temelje se samo na promjenjivim brojkama i nagađanjima. Iako znanstvenici neumorno rade na rješenju, znanost nema nedvosmislene odgovore na pitanja koje svatko u obrazovanju želi znati.

Postoji li manja šansa da se zaraze djeca? Većina studija kaže „da“.

Postoji li manja šansa da će djeca prenijeti virus na drugu djecu ili na školsko osoblje? Dokazi koji dolaze iz nekoliko zemalja također kažu „da“, ali nitko ne može znati što nosi budućnost.

Trebaju li učitelji nositi zaštitnu opremu? Britansko ministarstvo obrazovanja kaže da to  vjerojatno nije potrebno za većinu (iako oni koji rade s djecom s invaliditetom ili pružaju terapijsku njegu, trebali bi  nositi zaštitnu opremu).

Je li u školi potreban neki oblik fizičkoga distanciranja? Zasigurno da, ali pitanje je kako će to funkcionirati u praksi.

Koliko niska mora biti dnevna stopa slučajeva zaraze i smrtnosti da bi ponovno otvorili škole? To je pitanje na koje nam ni znanost na žalost ne može dati odgovor.

ZEMLJE KOJE PONOVNO OTVARAJU ŠKOLE

Okrenemo li se, u potrazi za odgovorima, drugim zemljama koje otvaraju škole, ne pomaže. Danska stavlja prioritet na najmlađu djecu, Njemačka počinje s najstarijom.

Stoga, najteže pitanje koje si moramo postaviti je sljedeće: Kada bi se škole trebale ponovno otvoriti, uzimajući u obzir s jedne strane sigurnost učenika i školskog osoblja, a s druge ciljeve javne politike?

Postoje tri dodatna faktora koje treba uzeti u obzir.

Prvo, obrazovni gubitak.

Sadašnja kriza vjerojatno će pogoršati nejednakosti u obrazovnih ishodima zbog toga što znamo da ne uče svi jednako tijekom izolacije. Za neke skupine učenika to razdoblje odsutnosti može značiti izostanak nekih temeljnih vještina. Za druge, to može značiti izostanak podrške tijekom nekih većih prekretnica na obrazovnom putovanju učenika, poput prelaska u nove škole, pisanja državne mature ili završnih ispita.

Drugo, mentalno zdravlje i dobrobit djece.

Iako neka djeca uživaju u ovom razdoblju kod kuće, ima i djece za koju trenutačna situacija podrazumijeva nesigurnost i nestabilnost. Neka djeca ovise o svojim učiteljima u kojima nalaze potporu – a nisu trenutno u školi. Ima djece koja pate od tjeskobe zbog gubitka rutine i familijarnosti, kao i zbog jednostavne želje da vide svoje prijatelje. Za neke, ovo bi moglo rezultirati negativnim posljedicama ili pojačati već postojeće probleme u smislu  mentalnog zdravlja.

Treće, i najkontroverznije za učitelje jest – ekonomski faktor.

Škole naravno rade mnogo više od zbrinjavanja djece dok njihovi roditelji rade. Međutim, škole su također mehanizam koji pruža podršku funkcioniranju tržišta rada. Kratkoročni i dugoročni ekonomski utjecaj izolacije postaje sve jasniji svakog dana i naivno je sugerirati da nije legitimno ili čak i odgovorno – da vlada mora to uzeti u obzir.

JOŠ PITANJA

Uz sve to, postoje i praktična pitanja. Kada će roditelji biti voljni poslati djecu u školu? Kada će oni učitelji koji nisu u školi biti voljni doći na posao? Mogu li se škole uopće otvoriti ako cijela infrastruktura koja pruža podršku školi  (od čistača, domara, kuharica do školskog transporta) također nije u funkciji? Koje elemente prakse treba zakonski regulirati, a što treba prepustiti rukovoditeljima?

Pitanje o tome kada i kako ponovno otvoriti škole jedna je od najtežih odluka koju vlada mora donijeti. Britansko ministarstvo obrazovanja u kontaktu je s ravnateljima, sindikatima, dječjim službama – kao i sa znanstvenicima – da bi prikupilo dovoljno potrebnih povratnih informacija. Međutim, ovaj proces neće i ne može dati jednostavne odgovore.

U ljudskoj je prirodi težiti sigurnosti, žudjeti za podatcima koji će nam reći da je sve u redu.

Na žalost, realnost je da takve podatke nećemo nikada imati. Znanost nam ne može dati odgovor na to pitanje. Odluka o tome kada i kako ponovno otvoriti škole morat će biti donesena u okolnostima ogromne, obeshrabrujuće nesigurnosti.  A jednom kada je donesemo, koncept javne usluge bit će od veće vrijednosti nego ikada prije.

■ NAPOMENA ■ piše: Jonathan SIMONS, ravnatelj osnovne škole Public First ■ VELIKA BRITANIJA: TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih korisnika u 279 zemalja i pokrajina te stoga najveća mreža učiteljske podrške koja pomaže savjetovati, informirati i inspirirati edukatore širom svijeta ■ izvornik: www.tes.com