U našem je projektu poticanja čitanja „Čitam ja, čitaš ti, čitajmo svi!“ sudjelovalo šesnaest razreda i više od dvije stotine učenika o kojem su se brinuli četrnaest učitelja predmetne nastave.

Cilj je projekta bio razviti motivaciju i pozitivan odnos prema čitanju kod učenika osnovne škole, omogućiti nove pristupe književnim i neknjiževnim djelima, ponuditi mladima nove odgovore i rješenja za osobne i društvene probleme i izazove, naučiti ih kako prevladati stereotipe i predrasude te razviti komunikacijske vještine toliko potrebne u suvremenom svijetu.

Do kraja 18. stoljeća ljudi su čitali intenzivno, uz ponovno čitanje istih knjiga koje su im bile dostupne. Nakon toga tipično je čitanje postalo ekstenzivno, bez vraćanja na isti tekst. Početkom 21. stoljeća dogodila se nova promjena – digitalizacija.

Prilikom elektroničkoga čitanja čitatelj se svake tri minute prebacuje na drugu aktivnost (zastaje s čitanjem te razgledava slike na ekranu ili otvara nove mrežne stranice).

Brza izmjena aktivnosti utječe na dubinsko razumijevanje pročitanog. Dok čitanje knjiga razvija razumijevanje, vokabular, uči nas predviđanju, zaključivanju uzročno-posljedičnih veza i projekciji sebe u imaginarne svjetove, navedene odlike čitanja izostaju u digitalnom mediju.

Uslijed lakog i stalnog pristupa informacijama mladi čitatelji imaju lažan dojam znanja koji ih odvraća od temeljitog čitanja i učenja. Brzinsko čitanje i pregledavanje rezultira padom razine razumijevanja pročitanog.

Naši učenici sadržaje na mrežnim stranicama uglavnom ne čitaju, nego „skeniraju“ tekst kako bi izdvojili pojedine riječi i rečenice. Činjenica je i da se autori sadržaja mrežnih stranica prilagođavaju najslabijim čitateljima kako bi čitanost bila što veća. Digitalni tekstovi su, stoga, na razini površne informativnosti, namjerno jednostavna leksika pa se naši učenici na internetu ne susreću s novim riječima i s mnogim novim značenjima riječi.

U knjizi Reader, Come Home (The Reading Brain in a Digital World) Maryanne Wolf govori o  utjecaju tehnologije na sposobnost kritičkog mišljenja, maštanja i empatije u doba rastuće ovisnosti o digitalnoj tehnologiji. Pita se hoće li brzina pristupa velikim količinama informacija utjecati na sposobnost djece da stvaraju analogije i sami zaključuju, odnosno „misle svojom glavom” te kakav će biti utjecaj svega spomenutog na demokratsko društvo budućnosti. Ako se izgubi tip pozornosti potreban za svladavanje pojedinih knjiga, mogli bi biti ugroženi temelji humanosti poput empatije, razumijevanja drugih i etičnosti. Ako se izgubi tišina (strpljenje, sporost), koja je preduvjet uranjanja u čitanje, izgubit će se i emotivno uživljavanje i zaključivanje što su ključne sastavnice procesa spoznaje. Negativne su pojave digitalne dominacije i preveliko oslanjanje na vanjske izvore znanja smanjenje predznanja, lažne informacije i podložnost manipulacijama. Sve to kod djece slabi refleksivnost i impuls za samostalnim, kritičkim promišljanjem svijeta oko sebe.

PISA je istraživanje (2012., ali i kasnije) pokazalo poražavajuće rezultate čitalačkih kompetencija naših učenika, stoga je postalo važno suvremene naraštaje naših učenika naučiti kako čitati i razumijevati tekstove i informacije različitih vrsta.

„Čitanje, čim dosegnemo razinu čitanja s razumijevanjem, doprinosi našem snalaženju u svijetu jer se čitanjem razvijaju i sposobnost sporazumijevanja u različitim novim situacijama i sposobnost služenja suvremenim informacijskim tehnologijama i sposobnost shvaćanja prirodnih i društvenih okolnosti svakodnevnog života i, što je najvažnije, sposobnost rješavanja problema”, kaže Anita Peti-Stantić.

Svjesni spomenutih promjena na području čitanja, učenici i učitelji OŠ Vladimira Nazora odlučili su „vratiti se kući“, vratiti se dubinskom čitanju i razumijevanju pročitanog. Osmislili su i sudjelovali u projektu poticanja čitanja u kojemu su pokazali iznimnu kreativnost. Projekt su nazvali Čitam ja, čitaš ti, čitajmo svi!

• 

• 

• 

AKTIVNOSTI U UČIONICI: Iako se projekt planirao duže vrijeme, aktivnosti su u učionici svakoga razreda trajale pet školskih sati. Na prvome su satu učitelji s učenicima razgovarali o promjenama koje je digitalizacija donijela čitanju. Učenici su iznosili svoja iskustva, a zatim i ideje za poticanje čitanja.

Nakon toga je slijedilo planiranje aktivnosti i načina rada poslije aktivnog slušanja književnih i neknjiževnih tekstova. Zatim je na sljedećim satima provedeno ambijentalno/meditativno čitanje cjelovitog književnog djela.

Učenici su prethodno pripremili glazbu, fotografije, videozapise i zvukove koji su čitanje učinili zanimljivijim i dojmljivijim.

Učitelji su čitali književne tekstove na hrvatskom jeziku, ali i na engleskom i njemačkom jeziku (na nastavi Engleskoga jezika i Njemačkoga jezika).

Slijedile su učeničke aktivnosti. Nakon slušanja romana H.G. Wellsa The Time Machine učenici su napravili svoj vremenski stroj i deportirali se u izmaštani svijet.

Nakon slušanja priče O. Wildea o slavuju i ruži izradili su veliku ružu od malenih srca od papira.

Priče, koje su slušali, oživjeli su stop-animacijom za čiju su realizaciju izumili poseban stalak. Tekstovi, koje su slušali, motivirali su ih na stvaranje glazbe, pjevanje pjesama, crtanje crteža, dramatiziranje ulomaka koji su ih se posebno dojmili, stvaranje vlastitih priča potaknutih onim što su čuli i na mnoge druge aktivnosti. Nove su ideje samo izvirale! Naučili su učiti na nove načine.

Prema riječima jednog učenika: „Sviđa mi se kako radimo i volio bih da se ovako nastavi. Sve pamtim!“ vidljivo je da su i učenici bili zadovoljni.

Svaka ih je pročitana stranica odvela u nove svjetove i potaknula nova čitanja. Sve su svoje aktivnosti fotografirali i/ili snimili u obliku videozapisa od kojih je nastala digitalna knjiga koja je objavljena na mrežnoj stranici škole, a možete je vidjeti OVDJE.

■ Pišu: Jasminka Kuzle, prof. hrvatskoga jezika, savjetnica | Tihana Petković, prof. vjeronauka, savjetnica ■ OŠ Vladimira Nazora, Daruvar ■