Iz školskog svijeta
ZANIMLJIVOSTI O OBRAZOVNOM SUSTAVU | ŠKOLE NA ISLANDU
Čitanje im je jako važno, a roditelji u školu ulaze s puno poštovanja
objavljeno: 31. ožujka 2022.

Prije tri godine na kontaktnom seminaru u Finskoj upoznala sam kolegicu s Islanda. S dvjema kolegicama iz Danske i Estonije napisala sam Erasmus plus projekt Wonders of water in science and nature i u ožujku 2022. dobila priliku posjetiti neke škole na Islandu i naučiti nešto o njihovu obrazovnom sustavu.

Sram me priznati, ali prije našeg povezivanja i suradnje nisam previše znala o toj zemlji. Samo onoliko koliko zna prosječan đak u osnovnoj školi, možda i manje jer sam u osnovnu školu išla davno, davno. Uh, sad mi je malo neugodno!

Ali jedna je od dobrih stvari što te ovakva suradnja s učiteljima iz drugih zemalja potakne na učenje o partnerskim državama, s posebnim naglaskom na obrazovni sustav, metode poučavanja, uporabu digitalnih sredstava i sve ostalo što jednog prosječnog učitelja zanima.

Na put sam išla sa svojom kolegicom iz škole Andreom Caharijom Jagatić, učiteljicom razredne nastave.

Tamo smo upoznale učiteljicu Sigridur Palsdottir, koordinatoricu projekta. Rekli su nam da je ona potomak pravih Vikinga. Temperature su bile ispod nule, puhao je olujni vjetar. Svi smo bili umotani u nekoliko slojeva odjeće, a ona je s nama šetala po snijegu oko vulkanskog kratera bosih nogu u proljetnim cipelicama i raskopčanoj vesti, bez kape. Govorila je da ovo nije strašno vrijeme i da je njoj toplo. Pravi Viking!

Neke zanimljivosti koje sam naučila u školi Barnaskólinn á Eyrarbakka og Stokkseyri:

U razredima je prosječno desetak do maksimalno 15 učenika. S njima je jedan učitelj i njegov asistent.

U prvom i drugom razredu često se na određenim zadatcima radi u skupinama. Skupine broje od dva do četiri učenika – ovisno o zadatku, a rad na pojedinom zadatku traje 10 – 15 minuta s mikropauzama između svakog zadatka.

Učenici nižih razreda u školi borave do 12:30 i u tom periodu imaju tri pauze (20 – 20 – 10 minuta). Pauze se provode na otvorenom bez obzira na vremenske uvjete. Prolazili smo pokraj jedne škole i vidjeli djecu kako trče na igralištu na -3 °C. Puhao je olujni vjetar i padao snijeg. Djeca su veselo trčala, neki čak i otkopčane jakne, a mi smo se plašile da nas vjetar ne odnese.

U svakoj se učionici nalaze stalci sa slušalicama. Učenici se tijekom tihog rada, kad im je potrebna veća koncentracija, mogu koristiti slušalicama kako bi se izolirali od buke.

Iako su izvrsno opremljeni modernim, funkcionalnim i udobnim namještajem, čudili smo se što u velikoj novoj školi imaju samo dvije pametne ploče. Rekli su da im više ne treba jer učenike u mlađoj dobi treba poticati na razvoj nekih drugih vještina poput pisanja, crtanja, slikanja, kuhanja, šivanja, pletenja, plivanja…

Fasciniralo me kad sam vidjela da roditelji izuvaju cipele na ulazu škole i u čarapama hodaju školskim prostorima. Činilo mi se da ulaze u školski prostor s puno poštovanja.

Godine 2016. Island je bio na trećem mjestu u svijetu po čitalačkoj pismenosti, odmah iza Finske i Norveške. Čitanje im je jako važno.

  Knjižničari u školama vode mnoštvo zanimljivih čitateljskih aktivnosti, uređuju školu tematski prema određenoj odabranoj knjizi. U školi je mnoštvo udobnih kutića s mekim foteljama i sofama na kojima učenici provode vrijeme čitajući.

Svakodnevno imaju obvezno predviđeno vrijeme za čitanje naglas. Učenici odabranu knjigu mjeseca čitaju jedni drugima.

Još mi se nešto jako svidjelo. Nakon sjednice, koje se održavaju otprilike jednom mjesečno, svi učitelji ostaju na druženju do kasnih noćnih sati. Druženje ih timski povezuje što pridonosi njihovoj boljoj suradnji u svakodnevnoj nastavi.

Tijekom ovakvih mobilnosti učitelja običaj je organizirati internacionalni doručak ili večeru. Mi smo organizirali internacionalnu večeru. Svaki je sudionik donio neke namirnice karakteristične za zemlju iz koje dolazi. Estonke su donijele tri vrste sira i sušenu janjetinu, Danci svoj poznati tamni kruh, namazan jetrenom paštetom i poslužen s ciklom na vrhu. Mi smo donijele fini dalmatinski pršut, paški sir, sir prgicu, čvarke, naše masline, rakiju bisku i pelinkovac antique.

Čvarci i piće bili su apsolutni hit, a i pršut su jako hvalili.

Na Islandu nije lako kupiti alkohol, a u običnim trgovinama ga uopće nema. Uz to je i iznimno skup. Islanđani su nam skuhali tradicionalnu mesnu juhu koja sadrži krumpir, celer, mrkvu i janjetinu. S obzirom na to da je islandska zemlja surova i klima oštra, stoljećima su Islanđani preživljavali samo na janjetini i iskorištavali su doslovno sve – oči, mozak, kosti…

Prije polaska na put sasvim sam slučajno na Facebooku pronašla jednog Hrvata koji živi i radi na Islandu. To je Luka Jagačić, izvrstan nogometaš i nogometni trener. Iako se nismo poznavali, u svakom nam je trenutku odgovarao na pitanja, pomagao u islandskim olujama, davao savjete o sigurnosti na cestama. Na kraju smo se s njim i upoznale. Njegova je supruga naša kolegica, učiteljica razredne nastave. Pričao nam je o tome kakav je život u toj dalekoj zemlji. Zime su surove, ali tada obično putuju u toplije sunčane krajeve. Ljeti su temperature do maksimalno 15 – 16 stupnjeva i ljudi uživaju u takvim temperaturama, igranju golfa i kavama s pogledom na ocean. Slušajući tog mladog čovjeka, shvatila sam koliko te nova i neobična iskustva obogaćuju, podižu samopouzdanje, razbijaju predrasude i granice.

■  Piše: Sanela Škevin, učiteljica 1. A ■   OŠ Ivana Gundulića, Zagreb ■   Više od dvadeset godina radim u školi i nikada se nisam prestala igrati, maštati i tragati za novim idejama. Koordinatorica sam Erasmus plus projekta Wonders of water in science and nature, voditeljica projekta Vrtek u Botaničkom, voditeljica dramske skupine, a u slobodno vrijeme trkačica, slastičarka, pjevačica i spisateljica. ■