Iz školskog svijeta
OSNOVNA ŠKOLA BOL, SPLIT
Eko eko, a nije lektira
objavljeno: 19. prosinca 2021.

Seminari, webinari, edukacije, vijeća, događaji, natječaji, STEM područje, medijska pismenost, sigurnost na internetu, klimatske promjene, projekti… Mogla bih, čini mi se, do sutra nabrajati sve blagodati usavršavanja učitelja 21. stoljeća i nekako mi se čini da ta ponuda iz dana u dan raste eksponencijalno. Danas smo više nego ikad bombardirani sa svih strana raznim mogućnostima sudjelovanja u svemu što sam nabrojila i čovjek se vrlo lako pogubi u tome. Potrebno je dobro promisliti jesmo li implementirali temu u kurikulum, zadovoljavaju li ciljevi i zadaće onog što se nudi potrebama mojih učenika i u konačnici – kakvu ćemo korist imati svi od toga.

Ekologija je tema koju učenici rado prihvaćaju jer im je bliska i lako ju razumiju. Poučavati učenike o održivosti, ekosustavima, zaštiti okoliša i meni je kao učitelju izazov jer upravo ove teme uz dobru pripremu nastavnika mogu biti kreativne i poticajne za razvijanje ekološkog promišljanja i djelovanja. Ove sam godine odlučila povezati redovnu i izvannastavnu nastavu kako bih dobila više vremena za realiziranje ekoteme.

Putovanje smo započeli u Pomorskom muzeju u Splitu gdje smo imali radionicu Ribolovka na temu zaštite ekosustava hrvatskog podmorja. U razredu smo pokusima dolazili do zaključaka o važnosti meteorologije. Pomoću minimeteorološke postaje istraživali smo vremenske promjene, bilježili količinu padalina, temperature zraka. Proučavali smo utjecaj klimatskih promjena na prirodu uz pomoć platforme climatekids na kojoj smo našli velik broj zanimljivih podataka, ali i edukativnih igrica za učenike.

Naučili smo koji su životni uvjeti i na koji način ih treba očuvati. Računali smo prosječnu potrošnju vode u našim kućanstvima koristeći digitalni alat za izradu dijagrama.

Donijeli smo zaključke o prekomjernoj potrošnji i izradili plakate o očuvanju vode koje smo postavili u školski wc kako bi i drugi učenici poveli računa o smanjenju potrošnje vode. Procesima desalinizacije i izrade prirodnih filtera za vodu pokazali smo da se voda može dobiti iz prirodnih resursa. Proučavali smo klijanje i rast biljke te ju stavljali u različite uvjete. Vodili smo po grupama dnevnike i zaključili što je potrebno za pravilan rast biljke i zašto ih uništavaju pesticidi i kisele kiše.

U razredu smo organizirali online radionicu KO HO pedagogije na kojoj smo upoznali hrvatske znanstvenike Nikolu Teslu, Fausta Vrančića i Ivana Vučetića. Koristeći tablete, učenici su interaktivno pratili predavanje, a nakon toga i igrali memory STEM karticama.

S učenicima sam se uključila u eTwinning projekt Živimo zeleno 2 kojem je cilj poticati učenike na ekološko promišljanje. Osobne karte životinja, eseji, stripovi, prezentacije i plakati, sadnja drveća, klimatske promjene, reciklaža – samo su neke od aktivnosti koje smo provodili na našoj eTwinning grupi. Reciklirali smo tradicionalne instrumente naših partnera u Erasmus projektu Cultural Bridges in Europe koji su bili oduševljeni idejom.

Da su moji učenici mali ljudi velikog srca, dokazali su i ove godine prikupljanjem plastičnih čepova za humanitarnu akciju Čepovi za osobe s invaliditetom” kojuprovodi udruga EKO Proložac. U akciju smo prikupljanja uključili bake i djedove, susjede i prijatelje.

I što reći na kraju?

Jesu li mi zaista bili potrebni svi oni webiari, seminari, eventi s početka ove priče? Nisu! Ono što mi treba je želja da svojim učenicima približim određenu temu na njima prihvatljiv način, da se dobro pripremim za nastavu kako bi im bilo zanimljivo i veselo, da potrošim koju kunu iz svog džepa i da potaknem dječju maštu koja je neiscrpan izvor mog stvaranja.

■  Piše: Danijela Maurac, učiteljica razredne nastave ■ Osnovna škola Bol, Split ■  Učiteljica sam koja vjeruje da škola mora kontinuirano poticati učenike na razvijanje kompetencija koje će im omogućiti da stečena znanja primjenjuju u svakodnevnom životu. Čitanje, igra, kreativnost i projektna nastava imaju ključnu ulogu u tome.