Iz školskog svijeta
OŠ FRANA KRSTE FRANKOPANA OSIJEK
Gdje stanuje sreća?
objavljeno: 20. ožujka 2023.

Djembe, afrički bubanj koji povezuje kontinente, poznat je učenicima OŠ Frana Krste Frankopana u Osijeku. Više puta njegov se zvuk mogao čuti u prostoru naše škole zahvaljujući osječkoj djembe bubnjarskoj skupini RitmOS. No prošle nas je godine posjetio Tonton SYLLA, poznati majstor sviranja afričkog bubnja djembea, tzv. djembe fola, i učitelj sviranja zapadnoafričkih ritmova. Učenici su bili oduševljeni njegovim nastupom, ritam ih je pokrenuo tako da su i sami poželjeli zasvirati i zapjevati jednostavnu pjesmu na jeziku susu.

Tijekom svog posjeta našem gradu i našoj školi Tonton Sylla nam je rekao da u Gvineji škola nije dostupna svakom djetetu i da je sam pokrenuo besplatnu školu da bi djeci omogućio obrazovanje i izglede za bolji život.

To je bilo dovoljno da se rodi ideja o projektu Za prijateljstvo, za osmijeh, za bolji svijet. Tontonova mala škola s mnogo djece i vrlo skromnim uvjetima, iz sirotinjske četvrti glavnoga grada Conakryja, postala je odredište čijem smo svakom djetetu željeli omogućiti malo radosti i poticaja u svakodnevnom radu.

Naši učenici već dugi niz godina sudjeluju u projektu Škole za Afriku, svojim donacijama podupiru Marijine obroke, ali ova nam je škola dala veliku motivaciju jer je točno određena, dostupna stvarnost. Pokloni koje su naši učenici brižno pripremali polako su punili kufer pun ljubavi i prijateljstva. Našem nastojanju pridružila se i Školska knjiga s donacijom rokovnika, pernica, kemijskih i običnih olovaka.

Kufer kreće na svoj put prema odredištu od Osijeka do Conakryja. Put me je vodio u Gvineju do Tonton Sylle na edukaciju sviranja djembea. Bila sam zadužena za predaju darova učenicima u Gvineji.

Automobilom smo stigli do mjesta odakle smo do škole trebali ići pješke. Širok, prašnjav, izrovan put, prošaran mokrim kanalima otvorene kanalizacije vodio nas je kroz uličice i dvorišta sirotinjske četvrti. Gdje god smo prošli susretali smo raspoložene, nasmijane, susretljive ljude.

Škola kojoj smo se primicali zapravo je mala oaza visokim zidom odvojena od uličnog života. Iznad velikih ulaznih vrata  nalazi se natpis Groupe scolaire Tonton rasta maternelle primaire. Na ulazu su nas dočekale učiteljice tradicijski odjevene, a iz učionica orila se pjesma dobrodošlice.

Učionice su male, tamne, imaju tek jedna velika plava vrata i dva prozora bez stakla s rešetkama. U svakoj su učionici jednostavne klupe u nizu. Ni u jednoj učionici nema manje od 50 učenika, a u najbrojniju je stalo njih čak 102. Svi zgurani jedno do drugoga u svojim čistim uniformama. Djevojčice s uredno počešljanim i ukrašenim frizuricama. Dječaci raspoloženi za fotografiranje.

Njihova pjesma, njihova razdragana lica, njihova radost, ne mogu čovjeka ostaviti ravnodušnime. Nemaju ništa, a imaju sve! Ne mogu birati, ne mogu izvolijevati, ne mogu očekivati, tu su gdje jesu i zadovoljni su. Pristojni, ne gramzivi, zahvalni. U tom sam času pomislila na naše učenike koji na drugom kontinentu upravo odbijaju ponuđenu užinu jer oni to ne vole jesti. Poželjela sam svu tu hranu teleportirati u ovu školu.

Projekt Za prijateljstvo, za osmijeh, za bolji svijet uspješno je priveden svom cilju. Kufer prepun lijepih poruka, olovčica, slatkiša, balona, sitnica koje su brižno pripremali naši učenici, stigao je na odredište.

Dobila sam odgovor na pitanje gdje stanuje sreća.

Sreća je graditi mostove prijateljstva! Sreća je iskren osjećaj zahvalnosti za život ma koliko skroman i težak bio. Sreća je dijeliti onima koji nemaju. Sreća se vidi u osmijehu onoga koga si usrećio.

Za prijateljstvo, za osmijeh, za bolji svijet… zrno posijano u srcima naše i gvinejske djece! Neka raste!

Ovo je tek početak!

■   Napisala: Stella Vukadinović, učiteljica | OŠ Frana Krste Frankopana Osijek ■