Kao profesor engleskog i talijanskog jezika i strastveni ljubitelj kazališta oduvijek sam htjela osmisliti nastavni sat na kojem bi podučavala strani jezik s pomoću dramskog teksta, odnosno glume. Knjiga talijanskog metodičara jezika i filologa Carla NOFRIJA Guida al metodo glottodrama (Edizioni Novacultur, Roma, 2009. i 2010.) dala mi je ideju da se 2017. godine prijavim na međunarodni seminar u Rimu i saznam nešto više o toj metodi kako bih je mogla primijeniti u školi u kojoj predajem.

Za mene je, kao učitelja jezika u osnovnoj školi, bila iznimno bitna činjenica da se metoda Carla Nofrija nipošto ne kosi sa metodikom jezika koja se upotrebljava u raznim školskim sustavima te da se takva metodologija može upotrijebiti na svim stupnjevima nastave stranih jezika, kako i on sam ističe u svojoj knjizi. Važno je naglasiti da je Europsko povjerenstvo financiralo projekt glotodramske metode u okviru Programa cjeloživotnog učenja i usavršavanja što na neki način govori o tome koliki je zapravo doprinos inovativnom načinu usvajanja jezika.

Radionica se sastoji od 40 sati nastave raspoređene u dva tjedna (četiri sata na dan), a glavni je cilj upoznati učitelje, ponajprije s teorijom, a zatim i s praktičnom primjenom glotodramske metode.

Engleski je jezik komunikacije. Program se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela te je podijeljen u tri faze.

♦ Prvi se dio sastoji od teorije, odnosno uvoda u principe komunikacijskog pristupa te je predstavljena struktura glotodramske metode i neka specifična nastavna sredstva.

♦ Druga je faza ona najzanimljivija svim sudionicima jer u toj fazi kandidati sami primjenjuju metodu te eksperimentiraju sa širokim spektrom aktivnosti učenja kroz kratku „Glotodramsku radionicu na talijanskom kao stranom jeziku” gdje učitelji postaju učenici.

♦ U zadnjoj fazi, nakon zajedničke rasprave o aktivnostima radionice koje uvijek završavaju videosnimkom glumačke izvedbe u kojoj glume svi sudionici, kandidati su dužni samostalno osmisliti nastavnu jedinicu glotodrame u kojoj primjenjuju svoj materinji jezik.

Na kraju tečaja svi uspješni kandidati, koji posjeduju traženu stručnu spremu, postaju glotodrama kvalificirani učitelji.

Iako usvajanje stranog jezika s pomoću glume nije ništa novo, seminar daje uvid u to kako bi sat trebao biti strukturiran, a sam je cilj takve metode itekako zanimljiv. Za usvajanje jezika bitni su neverbalni znakovi (spontanost, prirodnost, glasnoća glasa, ritam, intonacija, intenzitet…).

Ova metoda ne predviđa učenje novih riječi i gramatičkih pravila kao zasebnih dijelova apstraktnoga jezičnog sustava, već zahtijeva ekstralingvističke ili izvanjezične znakove. U to ubrajamo kinezičke znakove (mimiku i gestu) te proksemičke znakove (udaljenost i raspored sugovornika u prostoru). Ludičke aktivnosti zauzimaju važno mjesto, a znatna je razlika između glotodramske i tradicionalne metode poučavanja jezika jer učitelj ima manju težinu ostavljajući učenicima više prostora za vježbu govora.

Sigurno se pitate kako izgleda jedna takva nastavna jedinica prema glotodramskoj metodi.

Ona ima kružnu strukturu što znači da se prvo počinje sa zagrijavanjem gdje se radi na pokretima i tehnici disanja uz razne kazališne aktivnosti. Zatim se s pomoću tekstualnog ili situacijskog inputa ulazi u performance koji vodi ka jezičnom promišljanju, odnosno gramatičkom kutu (grammar corner).

Ovaj je dio vrlo važan jer se posebna pažnja posvećuje izgovoru učenika kako bi se otklonile pogreške te razjasnile neke sumnje.

U ovom se dijelu mogu pojaviti i gramatičke vježbe. Nakon grammar cornera ulazi se u dio koji se naziva actor studio – ovdje se umeće gestikulacija i proksemija likova, odnosno korištenje tijela i prostora za prijenos informacija u različitim kontekstima i situacijama. Učenicima se pomaže da osvijeste svoj način komunikacije gestama i mimikom. Nakon toga se vraća na performance.

Iako Carlo Nofri ističe kako je glotodrama primjenjiva u svakoj životnoj dobi, nakon iznimno zanimljivoga dvotjednog tečaja i stečenog iskustva moram istaknuti da bi učitelj koji predaje u osnovnoj školi morao prilagoditi takvu metodu i osmisliti te pronaći dramske tekstove koji bi se upotrijebili na nastavi.

Na primjer, ideja glotodramske metode predviđa dva učitelja jezika te jednog učitelja glume. Sasvim je jasno da je takvo što nemoguće ostvariti, kako u osnovnoj, tako i u srednjoj školi. Istina je da je kazalište, odnosno gluma, glavni pokretač jer djeca postaju aktivnija u učenju jezika, lakše izražavaju svoje osjećaje na stranom jeziku. S pomoću glume ne komuniciraju samo verbalno, već se koriste i neverbalnom komunikacijom. Uglavnom, brojne su prednosti takvog učenja pa bi bilo zanimljivo iskoristiti barem neke elemente ove zanimljive metode na satu ili izvannastavnim aktivnostima.

■  Piše: Melani Mamut, profesorica engleskog i talijanskog jezika | Osnovna škola Žitnjak, Zagreb ■