Aktualno
UČENICI PREPOZNAJU UČITELJE KOJI „ČITAJU S POWERPOINTA“
Sindrom obrnutoga varalice
objavljeno: 2. svibnja 2021.

 „Strastveni zaljubljenici u svoja područja stvari mogu zakomplicirati, ali oni su također onî koji i u drugima znaju pobuditi strast“, kaže profesorica engleskoga jezika Tabitha McIntosh.

Često vas i redovito upoznajemo s aktualnim obrazovnim temama u Ujedinjenu Kraljevstvu s čijim školstvom imamo i dodirnih točaka. Međutim, čitajući s čime se suočavaju kolegice i kolege s Otoka, mogli bismo zaključiti da neke od odrednica njihova školskoga sustava ni najmanje ne bismo trebali poželjeti i u našim školama.

Školski se sustav u Ujedinjenu Kraljevstvu već dulji niz godina suočava s neuspjehom zadržavanja ljudi u obrazovanju, i to ne samo stručnjaka, nego zaposlenika uopće. Oni koji se odluče prihvatiti posao u školi, nakon određenoga vremena odlaze u neko drugo područje tako da i najnovije prognoze u nedavno objavljenim člancima govore u prilog takvu neodrživu stanju: predviđa se da će do 2026. godine najmanje jedan od troje učitelja napustiti obrazovanje. (Članak je na engleskome jeziku. –  nap.)

Upravo zbog nedostatka stručnjaka i osoblja uopće, potpuno je uobičajeno da se zapošljavaju i nestručnjaci. Koliko je daleko otišlo ujednačavanja uloge učitelja stručnjaka i učitelja nestručnjaka vidi se u sljedećem događaju: britansko je ministarstvo obrazovanja provelo ispitivanje jesu li nestručnjaci neuspješniji u nastavi od stručnih učitelja, specijaliziranih u poznavanju svojih predmeta, te su došli do zaključka da – ne samo da nisu neuspješniji, nego se pokazuje da su i uspješniji. To bi značilo da su profesori obrazovani i stručni za pojedine nastavne predmete nedovoljno uspješni u njihovu poučavanju u učionici odnosno da rad u nastavi i postizanje obrazovnih ciljeva nisu izravno povezani sa stručnošću onih koji učenike poučavaju.

Zbog tako postavljenih premisa i iz takve aktualne situacije s kojom su suočeni britanski kolege i kolegice, nastao je članak koji možete pročitati u nastavku.

Tekst Jesu li predmetni stručnjaci najbolji učitelji? profesorica engleskoga jezika Tabitha McIntosh upravo je objavila na obrazovnome portalu TES.

Je li istina da su vrhunski stručnjaci u pojedinim područjima u pravilu nikakvi učitelji?

Ako ste ikada vidjeli kako netko promovira Romea i Juliju kao štivo s kojim bi se trebali susresti šestogodišnjaci, bit će vam lako pomisliti kako upućen entuzijast može zakomplicirati prilično jednostavan zadatak.

U mojem predmetu, materinskom jeziku (engleskom), trenutačno nastojanje da obrazovanje bude bogato znanjem, dovelo je do utrke u naoružanju na području zamršene specijalizirane terminologije koja bi mogla završiti sveopćim samouništenjem  svih strana koje u njoj sudjeluju.

Pretražite li na Twitteru polja povezana s nastavom književnosti, naići ćete na zadivljujuću opskrbljenost planovima i izvorima za završne srednjoškolske ispite koji na popisima nazivlja namijenjenoga petnaestogodišnjacima uključuju tako veličanstvene pojmove kao što su anadiploza, epizeuksa i hagiografija.

Ispitni odbori, iscrpljeni neizmjernom pustoši loše zapamćenih starogrčkih retoričkih oruđa, počeli su se buniti. Centar za pripremu i polaganje ispita (AQA – the Assessment and Qualifications Alliance) nedavno je objavio da naš najteže svladavan i najdraži jezični predmet „nema vrijednost sam po sebi“. Okanite se hipofore, kolegice i kolege.

Vrijednost učitelja koji su stručnjaci u svojim područjima

Nakon što je Ministarstvo obrazovanja razmotrilo dostupne podatke iz 2016. godine, nastao je izvještaj koji donosi poražavajuću poruku za „Tim Hipofora“: ne samo da ne postoji razlika ako mlade ljude poučavaju nestručnjaci, nego u mnogim predmetima specijalizirani učitelji postižu lošije rezultate od onih nestručnih za pojedino područje.

Međutim, vodeće statistike o učeničkim postignućima prikrivaju zamršene izazove s kojima se suočavamo ako poučavamo izvan svoje discipline, a prva i ključna odrednica takve nastave je ono što možemo nazvati sindromom obrnutoga varalice.

Učitelji obuzeti sindromom varalice sumnjaju u blistavu paletu talenata, znanja i vještina koju donose pred svoje učenike dok ih poučavaju predmetu za koji su nadležni. Učitelji sa sindromom obrnutoga varalice nemaju takvih dvojba: oni su stvarni hohštapleri. I evo ih za katedrom, pretvarajući se kako najbolje znaju i umiju.

Mogu li učenici prepoznati kada na jedvite jade predajemo nastavne sadržaje prema unaprijed zacrtanoj programskoj shemi? Ako se bilo tko našao u situaciji da je rečenicu „Pročitajmo još jednom što piše na slajdu“ uputio razredu zbunjenih tinejdžera, može vam sa sigurnošću posvjedočiti ovo: Da, oni jako dobro prepoznaju kada blage veze nemate o onome o čemu govorite. U trenutku kada vam upute koje pitanje izvan vaše zacrtane sheme, vi ste izgubljeni.

Kako to opisuje jedan nevoljni nestručnjak: „Nisam imao veze s vezom i učenici su to znali. Osjećao sam se potpunim prevarantom: i sada me uhvati mučnina kada se toga sjetim.“ I upravo na takve učitelje učenici misle kada, kolutajući očima, spominju „one koji čitaju s PowerPointa“.

I dragi čitatelji, i ja sam bila ta učiteljica. Svi smo vjerojatno bili na nekoj točki. I kao takvi suočili smo se s cijelim sklopom poteškoća, razdobljem bojazni i morem skeptičnih lica koja zure u nas dok se mučimo naći odgovor.

Ona jedna najveća vrijednost koju donosimo svojim učenicima

Kada je Odjel za ispitivanja i vrednovanja Sveučilišta u Cambridgeu postavio pitanje: „S kojim se poteškoćama susreću učitelji nestručnjaci?“, rezultati su bili dosljedni: upravljanje razredom bilo je podjednako uspješno i kod stručnih i kod nestručnih učitelja. Svi smo, na kraju krajeva, učitelji. No, odgovaranje na pitanja, ocjenjivanje prethodnih radova, usmjeravanje rada, praćenje, vrednovanje i postavljanje zadataka – sve je to neizmjerno zahtjevnije za one koji rade izvan svojih disciplina.

Sada je 2021.: svaka je škola u zemlji uvježbala svoje praktičare iz učionica da ne smetnu s uma od kakva je ključnoga značenja upravljanje kognitivnim opterećenjem njihovih učenika.

Ali nitko ne govori o upravljanju kognitivnim opterećenjem učitelja. Dragi moji srednjoškolci trećaši, ako me upitate da objasnim hipoforu dok pred vama žongliram  kremamorfizmom, leći ću na pod i zaplakati.

I možda, samo možda, mjerenje učinkovitosti predmetnoga poučavanja na temelju skupa podataka prikupljenih od učenika u dobi od 12. do 15. godine života promašuje cilj. (Riječ je o mjerenju na kojem se temelji tvrdnja da nestručnjaci postižu bolje rezultate od stručnjaka. – nap.)

Možda je cilj u toj jednoj najvećoj vrijednosti koju možemo unijeti u svoje učionice: radosti. Onoj radosti koja dolazi od iskonske, bunovne, katkad ludističke zanesenosti predmetom za koji smo stručni.

Vrijeme je da kažem jasno i glasno: Poučavam epizeuksu tinejdžerima na nastavi o Shakespeareu ni zbog jednoga osobitoga razloga. Nikad neće dobiti ni jedan jedini bod u životnim utakmicama budu li znali naziv sukcesivnoga ponavljanja riječi ili izričaja u tekstu. Nijedan ispitivač neće na takvu analizu gledati prijateljski.

Ali ja volim riječi. Volim Shakespeareove riječi. Volim neurološke obrate u proučavanju Shakespearea u kojima su epizeuksa i višeznačnost u njihovu samom središtu, a volim se i smijati svemu tomu.

I ta duboka šašava odanost iznimno je zarazna. Moji će učenici, općenito gledano, postići jednake rezultate kao učenici učitelja nestručnjaka, no moji će se prijaviti za ispite A-razine. Uputit će se na put stjecanja diplome iz engleskoga jezika. Oni ostaju u učionici i nakon što sat završi kako bi me još nešto pitali o romanu o kojem smo razgovarali, kako bi me obavijestili o neobičnim vezama u tekstu koje su uočili a bili su tijekom nastave prestidljivi da bi ih izgovorili pred svima, kako bi mi pokazali zanimljiv mem koji su prethodne večeri izradili na temu iz našega predmeta a koji će me nasmijati do suza.

I to je razlog zašto ću, bez obzira na to što govore statistike, uvijek ostati vjerna zastavi „Tima Hipofora“.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana MostarkićTabitha McIntosh, profesorica engleskoga jezika i voditeljica učeničkih odjela za dob od 16 do 18 godina u srednjoj školi u predgrađu Londona ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: TES – izvorno: The Times Educational Supplement – publikacija namijenjena obrazovnim temama, pokrenuta 1910. godine kao dodatak dnevnim novinama The Times, od 1914. izlazi kao zasebna tiskovina, od 1997.godine dostupna i na internetu ■ izvornik: www.tes.com ■