Život u vremenu modernih tehnologija, internetskih oblaka, mreža i tableta sveprisutniji je i u školama. Ipak, lutka je i dalje važna u dječjem životu kao igračka, ali može biti i kao scenski rekvizit u nastavi.

Lutke se mogu primijeniti gotovo u svim nastavnim predmetima, a posebice na satu Vjeronauka jer su nezaobilazne u stjecanju moralnih, etičkih, kulturnih, tradicijskih, socijalnih i drugih vrijednosti. Sudjelovanje u igri je stvaralački čin kojim učenik stječe nove spoznaje i znanja, uči igrajući se, razvija moralna stajališta, širi svoje obzore. Stoga je izričito važno da učitelj bude kreativan i otvoren za nove ideje, spreman za dodatne edukacije i stalan rad na sebi. Ovaj rad prikazuje primjenu dramskih postupaka i metoda u razrednoj nastavi koje su učitelji usvojili na specijaliziranim edukacijama i primjenom odgovarajuće literature.

♦ OSNOVE DRAMSKOG LUTKARSKOG POSTUPKA ♦ 

Pri odabiru prijedloga za stvaralački, nastavni rad lutkama treba voditi računa o prilagođenosti izgleda, načina izrade i jednostavnosti animacije (oživljavanja) lutke uzrastu učenika. 

U ovom će radu biti prikazan i objašnjen rad pojedinim vrstama lutaka na primjerima iz nastavnih sadržaja Vjeronauka. Predložene vrste scenskih lutaka primjerenih za rad s učenicima (dječjem radu lutkama): 

lutke sjene

lutke na štapu

ručne lutke

plošne lutke

Pri radu lutkama u učionici korisno je učenike uputiti u osnove animacije (oživljavanja) lutaka kako bi lutkarska scena bila jasna i razumljiva svima (publici), a ne samo učenicima, animatorima. Jednostavne lutke, kojim se koristimo u nastavi, obično ne mogu pokretati usta, stoga je prva uputa: 

• Na sceni se kreće samo lutka koja trenutno „govori”. Ostale lutke miruju. 
• Dobro je da svaka lutka ima svoj različit način kretanja.
• Lutke ne okreću leđa publici (osobito dok govore).
• Lutkar oživljava lutku svojim pokretom i glasom. Prilagođava boju, ton i visinu glasa karakteru lutke i situaciji u kojoj se ona nalazi.
• Glumci-animatori su obično iza paravana koji prigušuje jasnoću i glasnoću govora te o tome treba voditi računa pri izvedbi. 
• Tekst se u didaskalijama ne izgovara (napisan je obično kurzivom u zagradama). On opisuje ponašanje i situaciju na „sceni”.

U nastavku su prikazani primjeri dramatizacije dvaju tekstova:

• Isus u gostima, kao kazalište sjena
• Iz života Majke Terezije, prostornim štapnim lutkama.

♦ LUTKE SJENE ♦ 

Jedan od oblika dramatizacije može biti kazalište sjena. Osnovne su odlike lutaka sjena: jednostavnost izrade, lakoća animacije, dostupnost materijala, kratko vrijeme za izradu lutaka i „pozornice“ koju može predstavljati obično platno.

Za izradu je ovakve male predstave potrebno pripremiti: kartone, škare, žice ili drvene štapiće, konac, selotejp, ljepilo, najlone u boji… Za kazalište sjena treba voditi računa da se na lutkama neće vidjeti sitni detalji, nego samo obrisna kontura tijela. Korisno je lutke izrezivati iz profila kao što je vidljivo na primjerima na slici 1. U ovoj priči Isus u gostima razlikujemo pet likova (uloga): Isus, baka Mara, siromašan čovjek, susjeda Ana i preplašena djevojčica. Izrezane likove (lutke) treba zalijepiti na tanki štapić ili žicu.

Pozornica (scena) za kazalište sjena može biti običan komad platna prebačen preko školske klupe, užeta ili improviziranog okvira izrezanog iz veće kartonske kutije. Iza zastora postavlja se svjetiljka koja s poleđine osvjetljava platno i kartonske lutke te tako prikazuje njihove sjene.

Donji dio platna, pozornice, treba biti neproziran kako se ne bi vidjele i sjene učenika,  animatora. Kako se radnja u priči odvija danju i noću razlika se može naznačiti mijenjanjem intenziteta svjetla na svjetiljci, izradom rekvizita (sunce, mjesec) ili objašnjenjem pripovjedača. Dodatni potrebni rekviziti mogu biti obješeni na kartonski okvir (u ovoj priči: krevet, stol, luster, vrata) ili pričvršćeni za zastor.
Vjeroučiteljica/vjeroučitelj može odlučiti hoće li učenici improvizirati tekst priče ili unaprijed napisati dijaloge. Radi uključivanja većeg broja učenika dio razreda može samo animirati lutke (pomicati ih po sceni), a dio „posuditi“ lutkama glasove. Isusov glas može biti samo snimljen i reproduciran u odgovarajućim dijelovima predstave ili također biti prikazan lutkom, sjenom koju će animirati učenik.                                                             

♦ ŠTAPNE LUTKE ♦ 

Pod temom Kako žive Isusovi prijatelji nalazi se tekst Iz života života Majke Terezije. Tekst opisuje crticu njezina života dok je još bila mlada misionarka. 

Za dramatizaciju ovoga teksta potrebno je izraditi štapne lutke. One se ubrajaju u jednostavnije oblike lutaka s obzirom na to da se animiraju (kreću) samo držanjem štapa na koji su pričvršćene. Zbog jednostavnosti primjene i izrade vrlo su pogodne za rad s mlađim školskim uzrastima. Prednosti su samostalne izrade lutaka poticanje stvaranja i kreativnosti djeteta, primjena recikliranja (ponovne upotrebe tekstila, kutijica, perlica teniskih loptica, limenki i sl.) prilikom izrade likova. Izrađena lutka sama je po sebi poticaj djetetu za igru pa tako i sudjelovanje u nastavi u kojoj će lutka odigrati svoju edukativnu ulogu.

Štapne lutke mogu biti plošne (najjednostavnije) i prostorne (trodimenzionalne). U ovom su primjeru predložene vrlo jednostavne trodimenzionalne lutke. Za glave lutaka Majke Terezije i ljekarnice/ljekarnika mogu se koristiti kuglice od stiropora, stolnoteniske loptice ili krpene kuglice čvrsto omotane tkaninom i zavezane koncem. Na osnovni se nosač (štap) nakon glave mogu zalijepiti tkanine ili kreacije od papira koje će naznačiti kostime lutaka. Kreiranim se lutkama mogu dodati detalji poput: krunice, oznake crvenog križa, naznake scenografije (ljekarnička polica, pult i sl.). 

Lutke uvijek motiviraju učenike na igru, stvaralaštvo, oživljavanje i oblikovanje karaktera u čemu svi žele sudjelovati. Radi uključivanja većeg broja učenika dio učenika može samo animirati lutke (pomicati ih po sceni), a drugi dio „posuditi“ lutkama glasove. Potaknuti dobrotom Majke Terezije, učenici samostalno improviziraju kratke dijaloge ljekarnika i Majke Terezije. Vjeroučiteljica/vjeroučitelj može i sam uobličiti dijaloge te uključiti pripovjedača koji će biti tumač odnosa među likovima.

Na kraju su stvaralačkog nastavnog procesa učenici vrlo zadovoljni ostvarenim rezultatima (scenskim igrama, malim razrednim predstavama, lutkarskim improvizacijama) te ih rado ponavljaju i predstavljaju drugim učenicima, razrednim odjelima, roditeljima i lokalnoj zajednici. 

■  Napisale: Jasmina RAŠKOVIĆ, prof. hrvatskoga jezika i književnosti te prof. vjeronauka -diplomirani kateheta, učiteljica izvrsna savjetnica |  Ksenija VILIĆ, prof. razredne nastave učiteljica savjetnica | OŠ Franje Krežme Osijek ■