■ OŠ TRILJ, OŠ „IVAN LEKO“ PROLOŽAC, OŠ ZMIJAVCI ■ RAZUMIJEM ŠTO ČITAM:
Istraživanje poznavanja aktivnog i pasivnog rječnika u petom razredu
objavljeno: 13. lipnja 2023.
SAŽETAK | Digitalna tehnologija godinama ima snažan utjecaj na rječnik školske populacije. Razvoj rječnika ovisi u kognitivnom i pragmatičkom smislu o djetetovim afinitetima, motivaciji, okolini i aktivnostima. U radu s djecom i u suradnji s učiteljima zamijetile smo kod djece velike teškoće u oblikovanju jezičnog iskaza što nas upućuje na nedostatak aktivnog rječnika. Činjenica je da postoji razlika između pasivnog i aktivnog rječnika u svakoj životnoj dobi. Budući da je istraživanje rječnika metodološki vrlo složen zadatak, fokusirale smo se na dvije vrste poznavanja rječnika.
Sastavile smo zadatke u kojima su učenici na jedan dio pitanja, koji provjerava poznavanje pasivnog rječnika, odgovarali metodom višestrukog izbora dok su na drugi dio, koji je ispitivao aktivni rječnik, odgovarali vlastitim jezičnim iskazom. U istraživanju smo se koristili riječima iz udžbenika hrvatskoga jezika od 1. do 4. razreda kojima su ispitivani učenici bili podjednako izloženi. Četverogodišnji program razredne nastave trebao bi omogućiti učenicima da u 5. razredu nemaju problema u razumijevanju značenja riječi i razumijevanju pročitanog. Važno je naglasiti da u ovom istraživanju ne procjenjujemo opseg rječnika, nego razumijevanje riječi iz udžbenika s kojima su učenici bili u doticaju.
♦ UVOD
Znanje u poznavanju značenja riječi ne mora biti jednako. U proučavanju rječnika istraživači razlikuju pasivno/receptivno i aktivno/produktivno znanje riječi (Nation, 2001). Usvajanje značenja nove riječi možemo postići isključivo ako smo tu riječ upamtili i njom se koristili u interakciji s drugim riječima. Becker je utvrdio da su poteškoće vezane uz razumijevanje kod djece trećih i četvrtih razreda osnovne škole upravo rezultat nedostatka primjerenog rječnika (Becker, 1977).
U petom razredu najčešće dobijemo pravu sliku jezične razine jer u nižim razredima učitelji dobro poznaju svoje učenike i često im individualno pristupaju uzimajući u obzir njihove jake strane u strategijama učenja i izlaganjima znanja. U petom razredu učenici bi trebali biti osposobljeni za samostalan jezični izričaj i analizu teksta. Kod učenika možemo zamijetiti dimenzije prepoznavanja i znanja značenja riječi. Veza između rječnika i čitanja je dvosmjerna, usvajanje riječi ovisi o količini i vrsti čitalačkih sposobnosti (Adams i Spoeher, 2006). Djeca koja imaju teškoće u razumijevanju teksta, često imaju siromašan rječnik. Na primjeru rečenice: Što je izazov? učenici nisu znali odgovor. Međutim, kada im se pitanje postavi u kontekstu (Izazov mi je istrčati maraton.), općenito se bolje snalaze u objašnjenju značenja riječi izazov.
Laufer i suradnici (2004) postavili su pitanje: Koji je od ovih dvaju oblika napredniji? Na razmišljanje ih je potakla činjenica da je pasivni rječnik širi jer se oslanja na kontekst, a kod aktivnog je potreban razvijeniji ekspresivni jezik. Dijete razumije znatno veći broj riječi nego što se njjima koristi u govoru.
♦ CILJ I PROVEDBA ISTRAŽIVANJA
Cilj našeg istraživanja bio je ispitati poznavanje pasivnog rječnika pomoću zadataka višestrukog izbora, a poznavanje aktivnog rječnika zadatcima samostalnog jezičnog izričaja. Istraživanje je provedeno u ispitivanju šezdeset jednog učenika petih razreda OŠ „Trilj“ te šezdeset devet učenika, također petih razreda, dviju osnovnih škola s područja Imotske krajine, i to OŠ „Ivan Leko“ Proložac i OŠ Zmijavci. Zadatci ispitivanja formirani su u Microsoft Forms obrascu koje je bilo potrebno riješiti tijekom jednog školskog sata.
♦ REZULTATI
Nakon provedenog istraživanja najveći postotak točno riješenog zadatka višestrukog izbora iznosio je 97 %. Iz rezultata je vidljivo da nije postojala niti jedna riječ na koju nitko nije dao točan odgovor. Između učenika OŠ „Trilj“ te dviju škola s područja Imotskog nije postojala značajna razlika u odgovorima na zadatcima višestrukog izbora (graf 1).
S druge strane, utvrđena je značajna razlika u znanju između onih učenika koji su morali odgovarati na pitanja samostalnim jezičnim izričajem (graf 2).
Da je značajna razlika između pasivnog i aktivnog rječnika, pokazuje primjer riječi umotvorina (graf 3). Tu su učenici kod višestrukog izbora imali 71 % točnih odgovora dok je kod samostalnog jezičnog izričaja, koji smo dodatno istražili, taj postotak bio značajno niži i iznosi je 14,5 % (graf 4).
♦ ZAKLJUČAK
Istraživanjem su potvrđene teze navedene u ciljevima. Postoje značajne razlike između onih riječi koje učenici svakodnevno upotrebljavaju i razumiju te onih riječi kojima se ne koriste često u svakodnevnom govoru. Potvrdilo se da je pasivno znanje rječnika šire dok je aktivno znanje, koje je vezano uz pisani jezični izričaj, znatno lošije.
U mnogim tekstovima postoje riječi koje mogu biti izazov za učenike. Da bi dijete razumjelo bilo koji tekst, najbolje se fokusirati na ključne riječi. Ponekad može biti dovoljno samo par ključnih riječi koje će mu omogućiti razumijevanje, stoga je upravo razumijevanje značenja riječi presudno za razumijevanje i pročitanog teksta, i jezičnog izričaja. Ako riječ naučimo bez razumijevanja, one neće ostati u sjećanju niti će imati mogućnost transfera kao što bi, vjerojatno, bilo da smo ju naučili s razumijevanjem. Razumijevanje značenja riječi važno je za razumijevanje pročitanog sadržaja i učenje s razumijevanjem.
■ Napisale: Ivana ŠABIĆ, logoped, OŠ „Trilj“ | Ivana KUJUNDŽIĆ, logoped, OŠ „Ivan Leko“ Proložac i OŠ Zmijavci ■
■ LITERATURA ■ Didović M., Kolić-Vehovec S. (2009): Različiti aspekti i poznavanja rječnika teksta kod učenika osnovne škole. Psihologijske teme 18, 1, 99-117 ■ Reid, G. (2004): Dyslexia: A Complete Guide for Parents. University of Edinburgh, Scotland, UK ■ Pavličević – Franić D., Gazdić – Alerić T. ( 2010): Utjecaj udžbeničkih tekstova na rani leksički razvoj u hrvatskom jeziku. Hrvatsko filološko društvo god.57.,br. 3., 81. – 120., Zagreb ■ Ljubešić, M. (1997): Jezične teškoće školske djece. Zagreb: Školska knjiga, 1997., str. 220. Citirano prema Fey i sur. (1993): Two approaches to the facilitation of grammar in children with language impairment: an experimental evaluation. Journal of Speech and Hearing Research. 1993., 36, 141 – 57. ■Ljubešić, M. (1997): Jezične teškoće školske djece. Zagreb: Školska knjiga, 1997., str. 60. Citirano prema Wolf, M., Vellutino, F. (1993.): A psycholinguistics account of reading. In: Berko, G. J., Bernstein, N. R. (Eds): Psycholinguistics. Harcourt Brace Jovanovich College Publishers ■
