Iz školskog svijeta
♦ OŠ LUKA ♦
Jesam li dovoljno dobar samo ako imam sve petice?
objavljeno: 15. srpnja 2024.

Djeca su danas previše opterećena ocjenama i time što će roditelji reći na te iste ocjene. Životne vrijednosti su danas malo izmakle kontroli pa imamo situaciju u razredu kada se dijete ne ustane kada drugi učitelj uđe u razred,  ali se prije pisane provjere trese jer mora dobiti ocjenu odličan inače će biti u kazni. Djeca danas neće ni pitati ako nešto nije jasno, jer je to navodno sramotno.

Ucjenjujemo li dijete da mora iz svakog predmeta biti odlično? Mislimo li da stvaramo bolje ljude ako tjeramo djecu da iz svih predmeta imaju petice? Jesmo li svjesni da njihovo najbolje životno doba prolazi u strahu? Nažalost, smatram da je takvog mišljenja veliki broj roditelja danas. U redu je da je dijete sve samostalnije i da mu sve manje treba pomoć roditelja, ali kada, gdje je granica kada roditelj mora prestati uvijek biti tu negdje?

Svaki roditelj zna što je najbolje za njegovo dijete, ali kako djeca odrastaju i postaju sve svjesniji okoline i kako društvo funkcionira, postavlja se pitanje slušamo li djecu ili ih samo čujemo, slušamo li zaista njihove želje, interese, ili kroz njihovo odrastanje želimo ispraviti, ostvariti neke ciljeve koje mi možda nismo uspjeli? Važno je svakoga dana slušati djecu, razgovarati s njima, objašnjavati im kako funkcionira svijet oko njih, ali najvažnije je pustiti ih da sve to razumiju. U njih je važno usaditi želju za istraživanjem, radoznalost i znatiželju, pustiti ih da lete svojim malim krilima, ali i pomoći im kad im je pomoć potrebna. Samostalnost je neopisivo važna vrlina.

Sav odgoj dolazi od kuće, to je općepoznato. Kakav će se pokazati u razredu, školi, društvu, ovisi o tome je li djetetu bitno hoće li imati prijatelja, hoće li biti omiljen u razredu. Vrijednosti poput ustajanja kada netko uđe u razred, pozdrava, davanja prednosti starijima, danas nisu više in. Danas si velika faca u razredu ako te učitelj opominje, ali imaš sve petice. Istina je , mama i tata su sretni zbog odličnog uspjeha, možda dijete dobije neku nagradu za uspjeh, ali je li ono zaista sretno zato što je ocjenom usrećilo roditelje?

U redu je usmjeravati djecu, usaditi bitne životne vrijednosti, ali ne i raditi umjesto njih, za njih. Trebamo ih pustiti da katkad pogriješe. U redu je griješiti, ali onda i naučiti nešto iz toga. Važno je provjeriti je li dijete razumjelo u čemu je pogriješilo, što mora učiniti drukčije i na taj način shvatiti da pogreška nije loša, da nas ona uči tomu da budemo bolji.

Moramo se osloboditi mišljenja da dijete mora u svemu biti najbolje, jer ne mora. Pobrinimo se da dijete za sebe prije svega želi biti dobar čovjek, a onda će biti dobar i drugima.

■  Napisala: Marija MIŠURAC, učiteljica razredne nastave | OŠ Luka ■