U multimedijskoj dvorani Gradske knjižnice „Franjo Marković“ Križevci dramska družina Kolibrići za 40-ak je učenika viših razreda Osnovne škole „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno izvela predstavu Kishonove priče uprizorivši četiri priče Ephraima Kishona: Na sliku i priliku, Duda Cuci, Ljubav prema životinjama i Strašna Crvenkapica.

Riječ je o humorističnim pričama iz dviju Kishonovih zbirki Kod kuće je najgore i Priče o životinjama čiju dramatizaciju i pripremu za scenski prikaz potpisuju Sanja Marković, voditeljica Kolibrića, te mlade glumačke nade Tea Sekelj i Tin Jembrek. Kolibrićima je, otkako su 2017. godine osnovani, ovo ukupno 13. predstava koju su pripremili i izveli u Gradskoj knjižnici „Franjo Marković“ Križevci u sklopu koje i djeluju.

Kako su i sami istaknuli u kraćem uvodnom obraćanju osnovnoškolcima iz Svetog Ivana Žabna prije same predstave, ukupno su pred svojom, iz izvedbe u izvedbu, sve brojnijom publikom u četiri godine svojega postojanja nastupili više od 30 puta, što je respektabilan i hvalevrijedan doseg. U tom je razdoblju sastavnim dijelom ove složne glumačke družine bilo 30-ak djece u dobi od 11 do 18 godina, a trenutno ona broji 10 članova, što osnovnoškolskog, što srednjoškolskog uzrasta. Kishonove priče svoju su premijeru imale u rujnu ove godine nakon čega su izvedene još nekoliko puta, uključujući i ovotjednu izvedbu za učenike Osnovne škole „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno.

Uvjerljivo, kvalitetno i dojmljivo – tri su epiteta koji možda najvjernije sažimaju doživljaj promatrača sazrele razigranosti koju na scenu donose Kolibrići. Energija glumački vješto ostvarenih likova punih je sat vremena osnovnoškolce u publici držala uvučenim u istinski igrajući svijet koji oni za cijelog trajanja predstave nijednog trenutka nisu napustili. Takva je kohezija glumaca i publike osnovna postavka biti kazališta, no u okvirima učeničkog prikazivanja učenicima ona je smiono izazovan, ali i dalje nužan zahtjev čije je svladavanje ujedno i mjerilo uspjelosti predstave. Ocjenjuje li se ova izvedba Kolibrića tako postavljenim kriterijem, nedvojbeno je opravdala mnoštvo pozitivnih kritika s prethodnih izvedbi te (još jednom) nadišla očekivanja učenika u publici, što su i oni sami posvjedočili i reakcijama tijekom izvedbe i komentarima po njezinu završetku. Osim dojma učenika, čija se subjektivnost ponavljajućom oduševljenošću publike nakon svake izvedbe Kolibrića u većoj ili manjoj mjeri i objektivizira, konačnoj iznimno pozitivnoj ocjeni predstave doprinose i elementi kao što su, prije svega, sjajna inicijalna dramaturška priprema književnih predložaka za postavljanje na scenu, potom dobra raspodjela uloga koja je rezultirala uvjerljivošću nastupa, odgovarajućim dinamizmom pokreta i zanimljivim dijalozima te fantastična mizanscenska konstrukcija, uz funkcionalno izvrsno posložene i upotrijebljene scenske rekvizite.

• 

• 

• 

• 

Velika je šteta što zbog epidemiološki uvjetovanih ograničenja ovu predstavu neće moći uživo pogledati i veći broj učenika jer bi multimedijsku dvoranu Gradske knjižnice „Franjo Marković“ Križevci sasvim sigurno ponovno ispunila neka nova nasmijana i ozarena dječja lica. Djeci smijeha danas itekako treba i predstava Kishonove priče to im obilato nudi, no njezina (dodatna) vrijednost, prema već dobro poznatoj tezi da zabavu treba slijediti i pouka, proizlazi i iz načina na koji se svakom od uprizorenih priča djeci šalje i određena poruka. Naime, iz svakodnevnih uobičajenih životnih situacija koje najvećim dijelom zahvaćaju ili očekivano mogu zahvaćati i prostor vlastitog iskustva učenika, kao i iz vještih prikaza likova čije mane, nemiri, sukobi želja i njihovih (ne)ostvarenja, emotivna previranja i međusobni odnosi izazivaju komičan efekt, učenici u publici mogu, makar i nesvjesno, spoznavati da svaki životni trenutak ujedno znači i novu priliku da se dogodi ili učini nešto lijepo, pozitivno, da se nekome pomogne, da se nemogućnost trenutnog ispunjenja vlastitih želja prihvati bez odveć burnih reakcija, da se problemi riješe dijalogom i da se za njih pronađe mirno rješenje ili da se prema drugima jednostavno uvijek odnosi ljubazno, pošteno i tolerantno, čak i onda kada je to zbog nekog razloga možda teško.

Snaga je takvih poruka moćna i inspirativna, a primjer, koji se učenicima šalje, to je važniji što su mu oni u svojim sredinama manje izloženi. Zbog toga ova predstava Kolibrića, osim književno-estetske, ima i svoju društvenu vrijednost. Učenici viših razreda Osnovne škole „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno tako su imali istinsku privilegiju uživati u jednoj zaista sjajnoj učeničkoj predstavi koje će se još dugo sjećati.

• 

• 

Ostaje nada da će se u ovim očito sve nestabilnijim vremenima učenici ipak i dalje moći u dovoljnoj mjeri izlagati doticajima s različitim vrstama umjetnosti jer oni to trebaju, zaslužuju i žele, što su pokazale i netom odgledane Kishonove priče vrijednih Kolibrića. S nestrpljenjem očekujemo prvu iduću priliku i neku novu zanimljivu predstavu!

■  Piše: Tomislav Hrebak, učitelj hrvatskog jezika | Osnovna škola „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno ■