Mađarski jezik nije toliko popularan na našem području, barem je tako bilo do nedavno, dok Matea Jurković nije odlučila da će upravo ona biti ta koja će mlađu generaciju potaknuti na zainteresiranost učenja jezika naših najbližih susjeda te im pokazati ljepotu mađarske kulture.

– Odabir studiranja mađarskoga jezika kao maturantici nije mi bio prvi izbor. Štoviše, oduvijek sam željela krenuti putem svoga oca i strica, odnosno postati policajkom. Sve je to najednom postalo prošlost. Mijenjajući radiostanice u automobilu, naišla sam na mađarsku radiostanicu na kojoj se vrtjela pjesma o jabuci „Alma”. Možda će zvučati čudno, no to je bila ljubav na prvi zvuk, iako naši sumještani smatraju mađarski jezik teškim, odbojnim, čak i ružnim, za mene je mađarski u tom trenutku bio vrlo melodičan i razigran jezik. I evo me danas tu, radim već dvije godine kao nastavnica mađarskoga jezika i kulture i hrvatskoga jezika. – objašnjava nam Matea Jurković te dodaje kako je prije svega majka, i biti majka svome sinu joj je prvi, najvažniji i najdraži posao, a zatim dolazi posao nastavnice.

Iznenađujuće je da Matea zapravo nema mađarskih korijena već samo veliku ljubav prema tom jeziku.

– Kada netko čuje da sam nastavnica mađarskoga jezika i kulture, odmah pomisli da sam po nacionalnosti Mađarica, no jako se iznenade kada im objasnim da nemam nikakvih mađarskih korijena, nego me vodi samo volja i ljubav prema tom jeziku.

Kao jedan od razloga za učenje mađarskoga jezika, navela bih činjenicu da sam odrastala u selu Rušanima u čijem govornom dijalektu ima podosta mađarskih „pohrvaćenih” riječi kao što su primjerice :oblok, mađarski  – ablak (što znači prozor), kečka – mađarski kecske (značenja koza) i hegeda – mađarski hegedű (violina).

Vjerujem da je prisutnost mađarskih riječi u govoru toga sela uvjetovana blizinom mjesta Novi Gradac (Újgrác)” koje je prije pedesetak godina bilo isključivo naseljeno mađarskim stanovništvom. – objašnjava nam Matea Jurković.

Diplomski i preddiplomski studij mađarskoga jezika i književnosti te istodobno hrvatskoga jezika i književnosti završila je na Filozofskom fakultetu u Osijeku. U generaciji ih je bilo, kaže, dvadesetak, a ona je bila jedina s područja Virovitičko-podravske županije.

– Mogu reći da moj put od studentice do nastavnice mađarskoga jezika i književnosti te hrvatskoga jezika i književnosti nije bio lagan. U početku sam tražila posao, kao i svi novopečeni nastavnici, a srećom sam ga našla u susjednoj županiji, točnije u Grubišnom Polju. Škole na području naše županije nisu naklonjene uvođenju mađarskoga jezika kao izbornog predmeta, no postoje i one koje rade na svom jezičnom bogatstvu kao što su OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Virovitice i OŠ Gradina – u kojoj mađarski jezik i kultura kao izborni predmet postoje niz godina, a gdje trenutno i radim. U obje škole imam tridesetak učenika. Nastavu koncipiram na igri, odnosno nakon obrade, čitanja i prijevoda teksta, koji nerijetko sama osmišljavam, novonaučeni vokabular obrađujem raznim vrstama igara. – ističe M. Jurković.

– U osnovnim školama u Virovitici i u Gradini  učenici na satima moga premeta na kreativan način uče nove riječi upoznajući se s mađarskom kulturom i tradicijom. Smatram da je učenje jezika, bez obzira o kojemu je jeziku riječ, dobro za našu djecu jer tako upoznaju povijest svoga kraja, ali i predaka. Još je jedna pogodnost pohađanja nastave iz mađarskoga jezika i kulture – primanje godišnje stipendije u vrijednosti 600 kuna, a financirana od strane Republike Mađarske za sve učenike koji pohađaju taj predmet. – naglašava Matea.

Matea je Jurković uz nastavu u školi subotom održavala radionice mađarskoga jezika u sklopu projekta Kis magyar nyelviksola (Mala škola mađarskoga jezika) koji je proveden u suradnji sa Zajednicom Mađara Virovitičko-podravske županije.  [ Cijeli tekst pročitajte OVDJE]

■ IZ DRUGIH MEDIJA ■ icv.hr ■