„Znate li, djeco, što je to materinski jezik?” bilo je pitanje postavljeno mojim trećašima na satu hrvatskoga jezika. Nakon kratke stanke male su se ruke  počele dizati iznad još uvijek pospanih glava.

„To je jezik kojim mama govori.”

„ Materinski jezik je kad mama priča s nama.”

„ Ma, kad moja mater drekne, e, to je materinski jezik! Ona, učiteljice, može tad izgovoriti puno riječi.”

Ovo su neki od odgovora koji su nas nasmijali i razbudili.

Možda i ne bismo razgovarali na tom satu o materinskom jeziku da se taj dan (21. veljače) nije obilježavao Međunarodni dan materinskog jezika. Nakon čitanja teksta O riječima Dubravke Ugrešić,razgovarali smo o značenju i važnosti riječi, o lijepim i ružnim riječima, o riječima koje nas mogu rastužiti i onima koje nas nasmiju.

Prisjetili smo se i nonsens riječi Zvonimira Baloga pa smo izmišljali nove riječi.

Zaključili smo da naš materinski jezik ima više narječja i da se u našem zavičaju govori čakavskim i štokavskim narječjem.

• 

• 

• 

Učenici su grupnim radom istraživali i pronalazili zavičajne riječi te ih uspoređivali s riječima iz drugih narječja i stvarali male rječnike. Sljedeći je zadatak bio pronaći napisane riječi i napisati ih onako kako ih mi govorimo u Splitu.

S obzirom na to da smo nekoliko dana prije obilježili Valentinovo, učenici su dobili zadatak da svaka grupa napiše pjesmicu o ljubavi zavičajnim narječjem.

Ah, ta jubav!

Bija san u portunu, vidija san te,

bila si na kantunu.

Odma san se zajubija,

koliko si smotana nisan ni slutija.

Puka san te kamenon u nogu, tvoju malu,

a ti si zbog toga potrčala niz kalu.

Sutradan san te čuja s ponistre,

mater ti je skuvala šalše i manistre.

Eto, teško je u jubavi znaj

i zato je našoj jubavi kraj.

            NAPISALI: Marta Bašić, Luna Vrućinić Perić, Dominik Gudić   

Jubav je to

Kad vidin lipe njene oči,

cili svit staje.

Tija bi joj nešto kazat,

ma ne znan ča je.

Svaki dan u istu uru

čekan je isprid portuna.

Čekan je uru po uru

da izađe iza kantuna.

Gledan je i gledan

i napokon kažen:

„Volin te…”

         NAPISALI: Lorena Gojkov, Maro Kovačević, Mateo Hajder

Da nije bilo lako, priznali su mi kasnije, ali nastali su predivni radovi koje smo željeli podijeliti s vama. Nadamo se da će i naše mame uživati čitajući ih materinskim jezikom.

■  Piše: Danijela Maurac, učiteljica razredne nastave | Osnovna škola Bol, Split ■ Učiteljica sam koja vjeruje da škola mora kontinuirano poticati učenike na razvijanje kompetencija koje će im omogućiti da stečena znanja primjenjuju u svakodnevnom životu. Čitanje, igra, kreativnost kao i projektna nastava imaju ključnu ulogu u tome. ■