„Darđani će ubuduće drukčije gledati na vlastito dvorište. Naviše to vrijedi za učenike s poteškoćama i posebnim obrazovnim potrebama, koji su surađivali i bili ravnopravni sa svima, što i je poanta cijeloga programa. Pritisak od moguće zaraze Covidom-19 bio je zaista velik. Ipak, vrijedilo je svake muke“, zaključila je glavna koordinatorica Nataša Mesić Muharemi.

Nakon dvije i pol pandemijske godine i pomicanja rokova, ubrzan je tempo realizacije Erasmus+ projekata tako da je i baranjska Osnovna škola Darda u posljednja dva mjeseca imala čak tri susreta – u travnju na Siciliji te početkom i krajem svibnja 2022. na Cipru i u Španjolskoj. Iako su imali dvije vrlo zanimljive virtualne radionice (latvijsku i portugalsku), ništa ne može nadomjestiti radionice uživo.

Sve je prošlo odlično, na dobrobit učenika i učitelja, koji su ponovo imali priliku iskoristiti mogućnost za svoj osobni i profesionalni razvoj i učenje. Ujediniti se s u europskoj raznolikosti, razmijeniti iskustva, razviti i usavršiti različite vještine, posebice jezične i komunikacijske, misija im je od 2016. kada smo ostvarili svoj prvi međunarodni projekt.

Učenje i suradnja u tekućem projektu temelje se na upoznavanju i prezentaciji kulturne baštine (Diversity and culture make the UNION) pa su putovali i razgledali zaštićene kulturno povijesne spomenike, no španjolske su i ciparske koordinatorice Sonia Bazán Martos i Foteini Massou ponudile i kreativne školske radionice.

U školi CEIP Andrés Bernáldez u andaluzijskome Los Palaciosu y Villafranca, u kojoj je s glavnom koordinatoricom projekta Natašom Mesić Muharemi boravilo petero učenika šestoga, sedmoga i osmoga razreda: Nikolina Stojaković, Petra Ivezić, Tamara Miković, Filip Novaković i Aleksandar Vida i dvije učiteljice: Andreja Dorić i Branka Horvat, učili smo o tamošnjim pjesmama i plesovima, posebno o dječjoj školi svjetski popularnoga flamenca kao i o jezičnim i tradicionalnim dječjim igrama. Interesantno je da su svi sudionici utvrdili da imaju svoju inačicu igre Ide maca oko tebe. Na Cipru su, pak, u školi IA’ Dimotiko Sxoleio Lemesou (KB) u Limassolu, osim tradiconalnih pjesama, igara i plesova, izrađivali uljanice (lončarija) i pripremali tradicionalnu hranu (koupepia).

Darđani su (uz koordinatoricu Mesić Muharemi, učiteljice Ivanu Lajoš Brkić i Jasnu Schönberger te učenice šestoga i sedmoga razreda: Luciju Dubrović, Laru Šimunov, Manuelu Vida, Lanu Marušić i Melisu Čornok, isto tako, naučili napraviti i lokum (ratluk) s nekoliko različitih okusa – od banane, jagode, ananasa, naranče, čokolade i lješnjaka. Tradicionalni je orijentalni desert, kažu, prilično jednostavno kuhati. Potrebno je pomiješati šećer, škrob i vodu, zagrijati ih do žele teksture, ohladiti i pokriti šećerom u prahu kako bi se izbjeglo dodatno lijepljenje. Osnovni recept ima mnogo dodataka i poboljšanja pa se često kuha s ružinom vodicom, bademima, pistacijama, vanilijom pa čak i rižom.

Španjolci i Ciprani nemaju posebne odjele kao Hrvati

Učitelje je dodatno zanimao španjolski i ciparski obrazovni sustav te usporedba s hrvatskim. U obje su zemlje vrlo slični uvjeti. U osnovnim su školama (uređenim vrlo moderno) učenici do navršenih 12 godina života, odnosno do 6. razreda, nakon kojega idu u drugu školu.

U razredu ih je 25-ero, a i kod njih se, kao i kod nas, osjeća smanjenje broja učenika. Učenici s posebnim potrebama nisu integrirani u razrede (u Španjolskoj samo djeca s manjim poteškoćama), već idu u posebne škole. Nepostojanje posebnih odjela na Cipru objašnjavaju nedostatkom kvalificiranih djelatnika (defektologa i psihologa) u svojim školama, ali i nedovoljnom educiranošću učitelja za rad s takvim učenicima.

U španjolskoj školi ima i učenika iz Ukrajine, a smjestili su ih u redovite razrede. Kažu da su se vrlo brzo prilagodili i naučili jezik, a u svim aktivnostima, pa tako i u projektnim, sudjeluju ravnopravno s ostalim učenicima. Ondje je, također, u sastavu škole i vrtić pa su učenici od najranije dobi zajedno. Brigu o dvadesetak mališana predškolske dobi vodi samo jedna učiteljica, koja je cijelo radno vrijeme s njima, što predstavlja problem kada, primjerice, nakratko mora izići iz razreda. Onda mora pronaći tko će ju zamijeniti na nekoliko minuta. Puno se uči iskustveno, eksperimentima i promatranjem, a nastoji se što manje učiti napamet.

Arhitektura se ciparske škole razlikuje od naših škola po tome što se iz učionica odmah izlazi u dvorište. Nemaju potpuno zatvorenu zgradu, već hodnik koji je na otvorenome i iz kojeg se ulazi u učionice. To je zbog vrlo toploga podneblja pa nemaju potrebu za natkrivanjem cijele škole. Međutim, prošle su zime i oni imali vrlo hladan period kada su poželjeli imati školu poput naše.

Posebnost je ciparskoga školskoga sustava da učitelji svakih šest godina mijenjaju školu. To objašnjavaju time da nije u redu da netko cijeli radni vijek radi u odlično opremljenoj školi, a netko u lošijoj. Na taj način tijekom svoga radnoga vijeka promijene nekoliko škola i kolektiva i to ističu kao vrlo pozitivno. Nitko ne putuje daleko, najčešće je to u okolici. Napredovanja učitelja kao u Hrvatskoj nema. Mogu napredovati na određene pozicije kada se za to otvori mjesto te na njih moraju aplicirati. Tako, primjerice, tamošnja glavna projektna koordinatorica radi kao učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture, ali je i koordinatorica za sport u čitavom gradu.

Kažu da nas putovanja čine sretnijima, pametnijima i kreativnijima što je, pored svega navedenoga, i najveća dobrobit Erasmus projekata. Obilazak i razgledavanje novih mjesta, ljudi i kulturno povijesnih znamenitosti lokalne i, ujedno, svjetske baštine učinili su da će i Darđani ubuduće drukčije gledati na vlastito dvorište. Naviše to vrijedi za učenike s poteškoćama i posebnim obrazovnim potrebama, koji su surađivali i bili ravnopravni sa svima, što i je poanta cijeloga programa.

I Španjolska i Cipar mediteranske su europske zemlje i obje vrlo gusto naseljene.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Malo Andaluzija ….

Andaluzija je autonomna španjolska pokrajina mediteranske klime i iznimno visokih temperatura, a često i vlažnosti zraka. U gradu domaćinske škole dva su se sela, Los Palacios i Villafranca, spojila u jedno (tome je u čast spomenik u centru – dvojica se seljaka rukuju) i nastade grad koji danas broji nešto više od 35 000 stanovnika. Ljudi su dragi, srdačni i radišni. Većinom se bave poljoprivredom (polja su izvan grada) i lijepo uređuju svoje kuće posebne arhitekture. Pročelja su oličena, često ukrašena keramičkim pločicama, a okružuju ih mali mediteranski đardini. Vole sjediti ispred svojih kuća, korzirati pješačkim zonama, a restorani su im i kafići puni gostiju iz okolnih mnogo većih gradova kao i inozemstva. Promet je gust, ali su vozači uljuđeni i nema šanse da ne propuste jednoga ili kolonu pješaka (za razliku od sicilijanskih vozača).

Tridesetak je kilometara dalje predivna Sevilla, na obalama rijeke Guadalquivir. Obiluje kulturno-povijesnim znamenitostima i domaćim i stranim turistima. Vrlo je moderan grad, životni je standard jako dobar, ljudi su susretljivi, veseli i dobronamjerni. Toliko je dobar osjećaj biti u njemu da se ni zericu bolje ne osjećate u Parizu ili Londonu pa i lokalni stručni vodič predlaže da umjesto cheese kažete Sevilla. S predgrađima ima blizu dva milijuna stanovnika i četvrti je po veličini španjolski grad, a mnogi kažu i najljepši. Slavni su Seviljani bili rimski carevi Trojan i Hadrijan te slikari Velazques i Murillo. Ondje su i današnje mega nogometne zvijezde – Jesus Navas i Sergio Ramos te naš Ivan Rakitić, kapetan FC-a Sevilla. Pod zaštitom UNESCO-a od 1987. velebna je seviljska katedrala (najveća gotička crkva na svijetu i najveća katedrala na svijetu) te povijesno gradsko središte maurske, andaluzijske i kršćanske tradicije Reales Alcazares, s veličanstvenom kraljevskom palačom, čija je gradnja započela u 12. st. i trajala sljedećih petsto godina (nisu ju obililazili, samo pučke dijelove) i Torre del Oro, sat-kula, prijelaz iz 12. u 13. st. Nekad stražarnica, promatračnica, skladište dovučenoga blaga i robe iz Novoga Svijeta, pa čak i zatvor, a danas je u njoj Pomorski muzej. Očarala ih je, na kraju, i filmski čarobna Plaza de Espana, trg izgrađen za ibero-američku izložbu 1929. Stilska je mješavina baroknog, renesansnog i maurskog preporoda.

Posebno je andaluzijsko blago „Biser u smaragdima” pod svjetskom zaštitom od 1984.  Alhambra, najpoznatije zdanje islamske, maurske arhitekture. U pozadini je Sierra Nevada, planinski lanac, s najvišim vrhom Mulhacen, 3479 metara nadmorskih, a koji se lijepo vidi i sa suprotne strane, s trga vidikovca u Alabahicinu, povijesnome središtu Granade. Grad inače broji nešto više od 230 000 stanovnika i čini se lijepim za život.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

… a onda malo i Cipar

U svjetsku kulturnu baštinu registrirani su i spomenici na Cipru. Od 1980. zaštićeni su Pafos mozaici koji se smatraju među najboljima na istočnome Mediteranu i dio su Arheološkoga parka Kato Pafos. Otkriveni su 1962., nakon što je poljoprivrednik orao svoju njivu i slučajno otkrio nalazište. Kuće Dioniza, Tezeja, Aiona i Orfeja vile su četiriju rimskih plemića koje datiraju od 2. do 5. stoljeća nove ere. Njihovi zamršeni podni mozaici veličine 556 četvornih metara prikazuju različite scene iz grčke mitologije. U Kući Dioniza ukrašeni su mitološkim, starinskim i lovačkim scenama. Na ulazu je i helenistički šljunčani mozaik koji predstavlja mitsko morsko čudovište Scilu.

Jugozapadna obala otoka i dalje je posebno zanimljiva. Apolon Hylates, bog šume, bio je zaštitnik grada-države Kouriona i vjeruje se da se ondje štovao od 8. st. prije Krista do 4. st. nove ere. Njegovo je svetište bilo važno vjersko središte i doživjelo mnoga proširenja i preinake u različitim razdobljima. Izvorno se mjesto sastojalo od hrama (čiji su tragovi preživjeli u temeljima današnjega hrama), kružnoga spomenika i formaliziranog arhajskog oltara i predjela. Tijekom rimskoga razdoblja područje je prošireno južnom i sjevernom građevinom koje su mogle služiti za izlaganje zavjeta ili smještaj posjetitelja. U zavjetnoj su jami pokopane figurice i keramika od terakote koja se nakupljala u hramu od 5. st. prije Krista do rimskoga razdoblja.

U blizini je, duž jedne od najljepših otočnih plaža, i zanimljiva geološka formacija ogromnih stijena – Afroditino mitsko rodno mjesto ‘Petra tou Romiou’. Prema legendi je ondje od morske pjene rođena starogrčka božica ljubavi i ljepote Afrodita. Digla se s valova i otpratila na školjki do te plaže. Navodno se u određenim vremenskim uvjetima valovi dižu, lome i tvore stup vode koji se otapa u stup od pjene. Uz maštu to na trenutak izgleda kao prolazni ljudski oblik. Drugi popularni mitovi govore da će plivanje oko stijene tri puta donijeti razne blagoslove, uključujući vječnu mladost i ljepotu, sreću te plodnost i pravu ljubav.

Veličanstveno stojeći na zapadnome kraju gradske luke dvorac Pafos izvorno je bio bizantska srednjovjekovna utvrda, sagrađena da zaštiti luku, a obnovili su je Lusignani u 13. st., ali i, potom, Mlečani demontirali. Osmanlije su ga obnovili u 16. st. kada su osvojili otok. Ono što je preživjelo danas je osmanska obnova zapadnofranačke kule iz 1592. s venecijanskim dodacima. O toj obnovi svjedoči natpis iznad jedinog ulaza u dvorac. Glavni je dio dvorca velika četvrtasta kula koja u sredini ima zatvoreno dvorište. Prizemlje se sastoji od središnje dvorane s malim sobama na svakoj od dviju dugačkih strana, koje su za vrijeme osmanske vladavine služile kao zatvorske ćelije. Na krovu je 12 bitaka koje su dobile odgovarajući broj topova. Osmanlije su topove uklonili 1878., kada su upravu otoka predali Britancima, koji su se dvorcem koristili za skladište soli do 1935. godine, odnosno kada je prema zakonu o starinama proglašen antičkim spomenikom.

Most Tzelefos na rijeci Diarizos srednjovjekovni je venecijanski most (najveći srednjovjekovni kameni na Cipru) koji se nalazi u prirodnoj šumi planina Paphosa na granici Phini, Agios Nicolaos i Pera Vasa, u blizini brane Arminou. U antičko se doba zvao „Vokaros” (od riječi ’razdvajanje’). Postoji nekoliko verzija imena mosta. Na primjer, moglo bi doći od grčke riječi ’kelefos’, što znači slab i bolestan. Ime je, vjerojatno, povezano s osobom koja se razboljela ili umrla tijekom izgradnje mosta. Izgrađen za vrijeme mletačke vladavine (1489.-1571.), kao i niz skrivenih mostova prošaranih oko sela Cipra. Dio su stare staze deva koju su izgradili Mlečani kako bi izvukli sve vrijedno što su našli na otoku, poput bakra iz sela Pera Paidi.

Predstoji evaluacija viđenoga i eTwinning

Prošetali su i selom Omodosom u kojem su posjetili vinariju te vidjeli srednjovjekovnu prešu za vino i crkvu. Nastalo je, vjerojatno, na kraju bizantskoga doba ili na počecima ere franačke dominacije, nakon što su raspuštena naselja Pano i Kato (Gornja i Donja) Koupetra, pronađena na istočnoj obali rijeke Cha-potami. Prema predaji ciparski je despot Isaac Comnenos (12. st.) našao utočište u Koupetri nakon poraza od engleskoga kralja Richarda Coeur-de-Liona u Kolossiju, sve dok ga Richard nije pozvao u Limassol na razgovore i primirje. To znači da je Koupetra postojala 1191. i kasnije se raspustila. Nakon raspada naselja Koupetra nastalo je novo naselje oko prvobitnoga samostana Svetoga Križa pod imenom Omodos. Za grčki naziv sela prevladavaju tri tumačenja. Dolazi od ciparske riječi ’modos’ što znači ’odvojiti vrijeme’, s taktom, pažljivo. Franački dokumenti bilježe da je u regiji živio feudalac Homodeus i vrlo je vjerojatno da je selo dobilo ime po njemu. Poznata srednjovjekovna preša, pronađena na maloj udaljenosti od samostana Svetog Križa, svjedoči da se u Omodosu od antičkih vremena proizvodilo tradicionalno vino. Stanovnici Omodosa, osim što uzgajaju vinovu lozu i proizvode izvrsno vino i „zivania” (tradicionalno alkoholno piće), bave se i spravljanjem „soutzoukosa” (obvezno s bademom), „palouze” (mošt žele), „kkiofterka” (žele od sušenoga mošta u romboidnim komadima) i „koulourka” (dvopek). Omodosova „arkatena koulourka” (hrskavi dvopek s kvascem) također je dobro poznata i tražena na cijelome Cipru.

Dakako, upoznali su i grad partnerske škole. Limassol (ili Lemesos kako se izgovara na grčkom) drugi je najveći grad na Cipru s oko 180 000 stanovnika. Jedan je od šest okruga i prostire se na blizu 35 četvornih kilometara. Ima bogatu povijest koja seže do 2. st. prije Krista. Nalazi se između drevnih gradova Amathousa na istoku i Kouriona na zapadu. Bio je naseljen od davnina, a grobnice koje su ondje otkrivene datiraju iz 2. st. prije Krista, dok druge datiraju iz 8. i 4. st. prije Krista. Malobrojni antički nalazi, koji su otkriveni, pokazuju da je tu postojalo malo naselje koje se nije uspjelo razviti i procvjetati. U 10. je stoljeću bio poznat kao Nemesos, a bizantski car Konstantin Porfirogenet naziva ga današnjim imenom.

Povijest grada uglavnom je poznata po događajima iz 1191. koji su označili kraj bizantske vladavine na Cipru. Engleski kralj Richard Lavljeg Srca predvidio je stratešku važnost Cipra kao baze za opskrbu snaga koje su sudjelovale u Trećem križarskom ratu i osvojio je otok. Proslavio je svoj brak s Berengarijom u Limassolu gdje je potonja okrunjena za englesku kraljicu. I tako je okončana bizantska vlast na Cipru.

Limassol je tada predan Franačkom Carstvu Lusignanskih kraljeva srednjovjekovnoga ciparskoga kraljevstva. Kroz tri stoljeća (1192.-1489.) Limassol je doživio izvanredno razdoblje prosperiteta. Godine 1489. kraljica Cipra Ekaterini Cornaro predala je Cipar gradu Veneciji. To je trajalo sve do turske okupacije 1570. Potom su Britanci 1878. godine osvojili Cipar dok su 1960. godine uslijedile značajne promjene nakon oslobođenja Cipra, što je pridonijelo kulturnome i umjetničkome životu grada. Osnovane su škole, kazališta, umjetničke galerije, glazbene dvorane i nogometni klubovi koji su igrali značajnu ulogu u kulturnome životu Limassola.

Oduševljeni viđenim u obje zemlje, Darđani privode kraju trogodišnji projekt za koji su od Europske unije dobili 32.370,00 eura. U tijeku je završna izložba i radionica, a predstoji im evaluacija i dogovor da se suradnja nastavi eTwinning projektom. Svi su partneri složni da u bliskoj budućnosti ponovo apliciraju još jedan Erasmus+ projekt.

„Ne volimo kukati, no moram istaknuti da je zbog Covida-19 bilo vrlo teško putovati. Provjeravali smo stroge uvjete ulaska za svaku državu, testirali učenike prije odlaska, ali i tijekom boravka u stranoj zemlji. Pritisak od moguće zaraze bio je zaista velik. Ipak, vrijedilo je svake muke“, zaključila je Mesić Muharemi.

■   Piše: Branka Horvat, učiteljica hrvatskoga jezika | OŠ Darda ■