Pluton se smatrao najmanjim i najudaljenijim planetom sve dok Međunarodni astronomski savez nije donio odluku prema kojoj ga se više ne može ubrajati među planete. Ipak, većina ga planetologa i dalje smatra planetom.

Riječ je o nebeskom tijelu čija je središnja udaljenost od Sunca 39,44 astronomske jedinice ili 5,9 milijardi kilometara. Kada je Pluton u afelu, točki koja je najudaljenija od Sunca, svjetlost do njega putuje sedam sati. Riječ je, dakle, o vrlo hladnom i tamnom planetu. Potrebno mu je 248 godina da obiđe Sunce.

Njegova nam građa nije dovoljno poznata jer još nije bilo svemirskog istraživanja koje bi se usredotočilo na nju. Podatci kojima raspolažu znanstvenici zabilježeni su na temelju promatranja teleskopom. S obzirom na gustoću planeta, znanstvenici su zaključili da je unutrašnjost Plutona građena od stijenja i leda. Promatranjem toga nebeskog tijela mogu se uočiti svjetliji i tamniji dijelovi njegove površine. Pretpostavlja se da su svjetliji dijelovi prekriveni dušičnim ledom te u manjem dijelu metanom, etanom i ugljikovim monoksidom. Još nije poznato od čega su sastavljeni tamniji dijelovi. Smatra se da je riječ o organskim materijalima. Kad je Pluton najbliže Suncu, led se počinje topiti i privremeno nastaje vrlo rijetka atmosfera. Toliko je rijetka da se stvara tlak od samo nekoliko mikrobara. Plutonova je gravitacija također iznimno slaba – poput samo 6 % Zemljine gravitacije.